Rijetko je nešto tako nemilosrdno prema našim osjećanjima kao utakmice fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Svaka pobjeda donese toliko sreće i optimizma, a s druge strane svaki poraz ogromnu gorčinu i stres.

Mnogi će reći da je to samo kod nas tako, ali to nije istina. Tako je svugdje gdje ljudi vole fudbal, ali i svoju državu.

Isti će naružiti i one koji se prepuste osjećajima sreće nakon svake pobjede reprezentacije BiH i daju sebi pravo na optimizam, čak i maštanje. Ali neka ruže, možda oni samo ne shvataju koliko lijepog propuštaju.

Ipak, selektor Faruk Hadžibegić naučio je vjerovatno u Bratislavi da sebi ne smije dopustiti optimizam, a najmanje maštanje. Shvatio je vjerovatno i da se utakmica u Slovačkoj morala se pripremiti na osnovu matematike umjesto optimizma. I to kao na fakultetu –  kroz matematiku 1 i matematiku 2.

Matematika 1 – BiH je morala u utakmicu ući tako da ne izgubi. Sa remijem u Bratislavi Slovaci bi nakon dva kola imali samo dva boda i bili bi u potpunosti poljuljani. U revanš susretu na jesen Zmajevi bi za protivnika imali vjerovatno ekipu bez ikakvog motiva. Ovako mi imamo tri umjesto četiri boda, a Slovaci bod više. Mi smo poljuljani, a Slovaci puni optimizima za dalje takmičenje.

Matematika 2 – za utakmicu u kojoj je prioritet ne izgubiti – izbor igrača i strategije se morao napraviti pragmatično. Kada saberete tri vezna igrača Slovačke oni zajedno imaju preko 200 nastupa za reprezentaciju. S druge strane Krunić, Hadžiahmetović i Tahirović imaju jedva preko 50. I ta razlika se vidjela na terenu – Slovaci su nas bukvalno pojeli na sredini terena. Kao rezultat “poklonili” smo im dva gola.

Lako je biti general poslije bitke, ali prema viđenom čini se logično da reprezentacija BiH, posebno bez Džeke i Pjanića, do kraja kvalifikacija ne smije odigrati nijednu utakmicu bez sastava i formacije koji u prvom redu donose stabilnost rezultata i što veću šansu da se neće izgubiti. Dakle, prvo razmišljati o svom golu, a onda o golu protivnika. Izuzev protiv Lihtenštajna.

Da je to vjerovatno shvatio i Faruk Hadžibegić vidjeli smo već u drugom poluvremenu kada je uveo iskusnije igrače i postavio igru kakvu smo možda trebali igrati od prve minute. Ne treba sumnjati da će selektor napraviti jasne poteze i u narednim utakmicama jer je do sada pokazao da je trener koji nema pardona da donese svoje odluke i stane iza njih.

Jer u kvalifikacijama očigledno ne važi ona krilatica “tim koji pobjeđuje se ne mijenja”.

Vjerovatno plaćamo i cijenu što selektor nije imao nijednu prijateljsku utakmicu prije kvalifikacija za isprobavanje igrača.

Možda BiH i može igrati ofanzivnije ali uz igrače na terenu koji su spremni podići tempo igre, krenuti u neki dribling, šutirati sa distance… Takvih nismo imali od prve minute na terenu u Slovačkoj u veznom redu. Nemamo ih i inače puno, pa se nadamo dobroj formi Amera Gojaka, Luke Menala, Darija Šarića, ali i novajlija Saida Hamulića, Adisa Jašića, pa i Denisa Huseinbašića. Uz Denisov slučaj se treba sjetiti i Asmira Begovića koji je dogovarao da igra za BiH, a u Kanadi medijima govorio kako ga isključivo interesuje tamošnja reprezentacija… Nadamo se i da možda iz mlade reprezentacije BiH ispliva neko novo ime.

Jedan poraz nikada ne smije i ne može u potpunosti srozati sve što ima naša reprezentacija, pa zato ne treba očajavati nego ga treba iskoristiti za prave lekcije.

Gledajući hladne glave – cilj reprezentacije BiH treba biti ostati konkurentan do kraja kvalifikacija, te u svakoj utakmici dodatno dizati uigranost, sinergiju i kvalitet ekipe.

Ako ništa, kako bi na najvećem mogućem nivou dočekati baraž za EURO 2024.

Tu će veliku ulogu, možda i najveću igrati matematika i pragmatizam.

(Reprezentacija.ba)