Faruk Hadžibegić – selektor sa potpisom!

Faruk Hadžibegić odradio je vrlo uspješno prvu utakmicu na kormilu Bosne i Hercegovine.

Odavno naša reprezentacija nije igrala utakmicu u kojoj su navijači bili od prve do posljednje minute bez neizvjesnosti i stresa oko ishoda.

Rezultati Islanda u zadnje tri godine govore da oni nisu protivnik takve kvalitete dovoljne za duboku ocjenu kvalitete Zmajeva, ali mora se reći da raduje da je ova utakmica pokazala da je Hadžibegić selektor sa potpisom, karakterom, kičmom, trener koji ima kreativnost…

Iako je u najavi utakmica izgledao dosta bojažljivo bez želje da preuzme ulogu favorita Hadžibegić se na terenu pokazao potpuno drugačije. Pokazao je da je dominantan i autoritativan, kao neko ko ne bježi od odgovornosti svojih poteza koji se razlikuju od rada njegovih prethodnika.

Prvo – potpuno neočekivano dao je priliku od prve minute Benjaminu Tahiroviću. Selektori Bosne i Hercegovine tradicionalno od mladih igrača bježe kao đavo od krsta. Neki drugi bi Tahirovića možda i pozvali, ali bi završio na tribinama, a Hadžibegić je uradio potpuno drugačije – i to na svom vlastitom debiju. Od prve minute je u vatru gunuo 20-godišnjeg debitanta koji već 10 utakmica nema minutažu u svojoj Romi. Pokazao je da je trener koji zna skautirati igrača, a uz to napravio je tim potezom pun pogodak, kako za reprezentaciju, tako i za samog Tahirovića. O njegovom nastupu za BiH danas se pričalo u Romi, a BiH je dobila novo rješenje na vrlo bitnoj poziciji.

Drugo – Hadžibegić se nije libio promijeniti formaciju u kojoj smo najbolje igrali u prošloj godini. Najbolje rezultate u 2022. godini BiH je imala u formaciji sa četiri igrača u zadnjoj liniji, no Hadžibegić nije na silu postavljao igrače na neprirodne pozicije kako bi zadovoljio potrebe neke formacije kao što su to radili mnogi njegovi protivnici. Iz postojećeg igračkog kadra sklopio najbolje rješenje i zaigrao u formaciji 3-5-2. I još jednom pokazao da je trener koji se ne boji svojih ideja i svoje kreativnosti.

Treće – Island već par godina nije ekipa protiv koje treba slaviti pobjedu kao veliki uspjeh, ali nemojte zaboraviti da je BiH ranijih godina upravo imala najviše problema kada smo imali ulogu favorita. Upravo na takvim utakmicama je najteže gradila igru i stvarala šanse. Ovaj put Zmajevi su u jednoj takvoj utakmici igrali tečno, kreativno, opasno za protivnika… Na prste jedne ruke se mogu izbrojati takve utakmice u historiji naše reprezentacije, posebno u kojima je takav ritam držan skoro 90 minuta. I zato još jedan plus Hadžibegiću.

Četvrto – a da ima kičmu pokazao je i autonomnim biranjem igrača, bez obzira na komentare javnosti, ali i samih igrača. Ako se uz to još doda je uvijek spreman na razgovor i da nikome ne zatvara vrata nakon prvih nesuglasica, onda to izgleda kao još jedna dobra osobina.

Naravno, još je rano o bilo kakvom sudu Faruka Hadžibegića kao uspješnog ili neuspješnog selektora Bosne i Hercegovine, ali i da mu je ovo jedina utakmica u životu u kojoj je vodio BiH, mora mu se priznati da je odstupio od nekih toliko do sada viđenih pragmi njegovih prethodnika, koji nisu smjeli ili nisu znali na reprezentaciji pokazati svoj trenerski rukopis.

(Reprezentacija.ba)