Nakon što je okončao uspješnu fudbalsku karijeru Sarajlija Mirnel Sadović prebacio se u sasvim druge vode. I dok su mnogi njegovi bivši saigrači danas treneri ili agenti, on je krenuo razvijati i ulagati novac stečen u fudbalu u – ćevabdžinicu.

Nekadašnji igrač Sarajeva, Arminije Bielefeld i nekoliko austrijskih klubova, danas U Beču posjeduje ćevabdžinicu koja nosi naziv “Merak”, a od svog lokala je, kažu nam, uspio za nekoliko godina napraviti kultno mjesto u kojem se okupljaju brojna poznata lica iz javnog života. Sportaši, političari, ljekari…

A kako je zapravo ušao u ovaj biznis, ispričao je Sadović na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

– Dok sam još bio dijete, moj otac se već bavio ugostiteljstvom i uvijek sam imao određenu vrstu ljubavi prema tom poslu. Kako se karijera već polako počela bližiti kraju, razmišljao tih posljednjih godina šta i kako dalje. Na kraju je došla ideja za ćevabdžinicu koju sam zamislio kao mjesto u kojem će Austrijanci i svi drugi stranci moći vidjeti kakva je zapravo naša kuhinja, a sam enterijer je kombinacija modernog i našeg, tradicionalnog, stila. Jesam li i ja za roštiljem? Ne, ja sam oko organizacije i svega ostalog. Ima tu posla…, priča Sadović.

Foto: Privatni album

Njegove ćevape su probale mnoge poznate face. I rado se, kaže, vraćaju.

– Mnogi su dolazili. Džeko, Ibričić, zatim Dragović i drugi austrijski reprezentativci, a viđao sam i košarkaše koji su danas u NBA ligi. Ima tu i ljudi iz drugih branši, doktora, kao i u ljudi koji su uspješni u politici kao, recimo, naša Alma Zadić koja je ovdje ministrica. Ugradili smo jedan dio Sarajeva u Beču. Ko se poželi ćevapa, zna gdje će.

Najveći dio svoje karijere proveo je u Austriji. Sa Wiener Neustadtom je igrao u najjačem rangu tamošnjeg fudbala, oblačio je još dresove Arminie Bielefeld, Sarajeva, a Ćiro Blažević ga je jedne prilike pozvao i u A reprezentaciju.

– Danas kada vratim film, možda sam mogao i više napraviti u fudbalu, okušati se i u drugim zemljama, ali to je sada prošlost. Vrijeme vratiti ne mogu. Opredjelio sam se za to da imam kvalitetan život i zato mi se i nije išlo iz Austrije. Tu sam odrastao, navikao se… Vrhunac je, naravno, taj poziv u reprezentaciju koji sam dobio dok sam igrao u Wiener Neustadtu. Imao sam finu sezonu, Ćiro je poslao skauta da me gleda i na kraju me pozvao za prijateljsku utakmicu s Iranom. Šteta, poslije toga sam povrijedio križne ligamente i teško se bilo vratiti. Znamo i kakve je BiH na mojoj poziciji imala igrače.  

Foto: Privatni album

Na kraju, kaže nam, fudbal mu uopšte toliko ne nedostaje sada kada ga je život odveo u drugom smjeru.

– Dobro, gledam utakmice, ponekad bih volio biti na terenu, ali ostalo što fudbal nosi sa sobom mi se ogadilo. Lakše živim sada kada nemam opterećenje. Onako si imao ugovore na godinu ili dvije, uvijek si morao biti na “top” nivou, dokazivati se i strepiti od eventualne povrede. Krene te, pa stane… Koliko su fizički napori, toliko su i psihički. E, to mi ne nedostaje. I nagledao sam se svakakvih prljavih igara. Fudbal nije tako krasan kako izgleda dok se gleda sa strane – zaključuje Mirnel Sadović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)