Vlatko Glavaš (60) prvi kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, bio je gost emisije Top Gol kod Sabahudina Topalbećirevića Bahe. Baho nije slučajno doajen sportskog novinarstva, pa i gosti koji su često na televiziji, kod njega pričaju nove i zanimljive, do sada nepoznate, informacije.

Sagovornici su se dotakli, između ostalog, rada Glavaša sa Blažom Sliškovićem u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

“Baku volim kao prijatelja i trenera. Jedan boem od kojeg možete naučiti sve o fudbalu.”

Najvažnija tačka njihovog mandata bila je utakmica BiH – Danska 2003. godine, kada smo prvi put bili u direktnoj prilici da se plasiramo na veliko takmičenje. Navodno, zbog suspenzije UEFA-e utakmica je pomjerena na Koševo sa Bilinog Polja. Na kraju je završena 1:1 i EURO 2004 ostao je san, a mnogi će pričati kako je do pomjeranja lokacije došlo samo kako bi FS BiH više zaradio od ulaznica. No tu je bilo još propusta u organizaciji utakmice.

“Baka i ja smo često razgovarali o toj utakmici. Sada bi sve drugačije uradili, uzeli bi drugi hotel, drugačije bi organizovali pripreme. Pa mi smo više bili na nekim snimanjima, nego što smo se pripremali. Ipak, i atmosfera je učinila svoje. Čak i igrači iz velikih klubova rekli su kako su im se noge odsjekle kada su izašli na prepuno Koševo. Bolić kaže da nije doživio ni u Turskoj nikad takav trenutak sa tribina, kao kada je zabio gol Danskoj. Nismo se plasirali, ali sam sretan da je u tih sedam dana bilo uistinu posebno za cijelu Bosnu i Hercegovinu” priča Glavaš.

Toj utakmici prethodio je duel u Kopenhagenu. BiH je slavila, a na treningu pred utakmicu imali smo samo 13 igrača. Glavaš se prisjetio kako je “folirao” danske medije.

“Mi smo na treningu pred utakmicu imali 13 igrača, kasnio je Blatnjak, Berberović, neko iz U21 reprezentacije. I šta ćemo, na treningu se Baka, Kuruzović i ja ubacimo među igrače, kako bi mogli bar 8 na 8 da treniramo. Danski mediji pitaju – da li je ovo sve što imate od igrača, a ja im kažem kako je većina igrača ostala u hotelu jer su imali tešku utakmicu ranije. Sutra smo ih pobijedili uz nevjerovatnu podršku navijača”

Uvijek je bio uz reprezentaciju, osim u Brazilu 2014. godine kada su mu na putu za Rio javili kako mu je otac preminuo.

“Istina je, već sam bio na putu kada sam čuo tužnu vijest. Vratio sam se nazad. Moj otac je jako volio utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine”

S obzirom da je imao mogućnost da igra za Hrvatsku, mnogi su se čudili zašto je odabrao Bosnu i Hercegovinu.

“Predsjedniku Izetbegoviću sam tad rekao, druže, gospodine, predsjednike Bugojno je u BiH, nije u Kini. Naravno da ću igrati za BiH” pričao je Glavaš koji je odnedavno i u politici, kao član državnog parlamenta BiH.

Posebno je govorio o utakmici BiH – Italija na Koševu 1996. godine kada je zajedno večerao sa Maldinijem. Maldini je sa Glavašom razmijenio dresove, ali je bio fasciniran Mirsadom Dedićem.

“Ja se miješam samo u sportska pitanja, tu je interes BiH jasan. Stalno im dosađujem, ali nije lako napraviti pomake” rekao je Glavaš uz potvrđivanje konstatacije kako je hitno potrebno napraviti jasne standarde u raspodjeli državnog novca sportskim klubovima, udruženjima i pojedincima zasnovanim na tradiciji, rezultatima, uspjehu…”

Već dugo nije u fudbalu.

“Ne vidim se više na klupi, nije to za ljude u našim godinama” rekao je nasmijano Glavaš.

Glavaš je kao igrač od 1981. godine igrao deset godina za Iskru Bugojno. 1991. godine odlazi u Njemačku gdje igra za Rot Weiss Essen, zatim godinu poslije za Wuppertaler, a već vodinu poslije kao nagrada za kvalitet dolazi transfer u Fortunu Dizeldorf. Od 1997. do 1999. igra za Osijek, te se vraća u Wuppertaler gdje završava karijeru.

Nastavlja raditi kao trener u manjim klubovima Njemačke, da bi od 2002. do 2007. godine bio pomoćnik Blaža Sliškovića u reprezentaciji BiH. Kasnije trenira još TuRU Dizeldorf, Olimpik Sarajevo, Sloboda Tuzlu i Čelik Zenicu. Od 2012. godine nije u fudbalu.

(Reprezentacija.ba)