Utakmice U15 reprezentacija BiH i Slovenije pokazale su sve slabosti našeg nogometnog sistema.
Iako je Slovenija po novcu i fudbalskom talentu daleko od Njemačke, Francuske ili Švedske, zabrinjavajuće je koliko je odmakla Bosni i Hercegovini. Da “tuga” bude veća, opet uz potvrdu da je “talenat na našoj strani”, jer je Sloveniju upravo kao selektor vodio Muamer Vugdalić, „naše gore list“.
Njegov gost na ovim utakmicama bio je sarajevski trener Emir Karahmet sa kojim smo razgovarali na temu komparacije dva viđena sistema nogometa i selekcija koje su se susrele. Šta nam ja ova utakmica sve pokazala?
„Kada gledam kako rade u Sloveniji kao trener kolega se osjećam ponosno i sretno. Jednostavno na terenu vidite rezultat pravog rada – a to je nastanak top igrača. Nema za trenera ništa ljepše, nego to vidjeti na djelu. Konkretno, Vugdalić kao trener tu radi na najvišem europskom nivou i on kao ovakav trener je veliki kapital za slovenački nogomet. Na stranu što se radi još o vrhunskom čovjeku“ govori za Reprezentacija.ba Karahmet na početku razgovora.
„Ako uspoređujemo konkretno U15 selekcije Slovenije i BiH, treba krenuti od glave, po hijerarhiji. Slovenija za selektora ima UEFA PRO trenera, igrača koji iza sebe ima veliku igračku karijeru – trofeji u Sloveniji, utakmice grupne faze Lige Šampiona sa Mariborom, utakmice na Svjetskom prvenstvu za reprezentaciju Slovenije… Znači najviše educiran trener i izuzetno iskusan igrač na najvišem nivou, koji je uz to svojom karijerom još uzor igračima. Da se niko ne naljuti, ali naš selektor je ipak fudbalski anomimus, pomoćni trener Borca.“
Vi imate ogromno iskustvo u radu mladih selekcija. Kakav je vaš komentar uopšte na igrački kadar, na način selekcije? Mediji pišu da čak u našem timu ima djece koja nemaju klub, a tu su jer su članovi porodice čelnika Saveza?
„Ako gledate šta dugoročno nude ove ekipe, situacija je alarmantna. Po mojoj procjeni od 25 igrača Slovenija ima njamanje 15 igrača koje imaju dobre predispozicije za dalji napredak. U BiH od 25 igrača, samo 6 ili 7 igrača (golman, dva stopera, desni bek, zadnji vezni i centralni špic) imaju kapacitet za daljnji napredak.“
„Razlika je i u načinu selekcije. Slovenija skautira i selektira 50 najboljih igrača i do U15 skrati listu na 30 imena na osnovu kvalitete ocjene od strane više trenera. BiH selektira većinu igrača na prijedlog trenera u klubovima, menadžera, prijatelja, uposlenika saveza. Istina je, za BiH je igrao igrač koji ne igra za klub, nego trenira u školi fudbala, ali ima „leđa u savezu“. Ni svi u savezu nisu sretni zbog toga, i tamo ima poštenih ljudi. Drugi igrač ima oca kao trenera u svom klubu. Tu je evidentno da ima još igrača koji nisu selektirani prema kvaliteti sigurno i upravo tim potezima se pravi nekoliko godina kasnije i lošiji rezultat A reprezentacije BiH. Praktično, to je rad protiv države. To se u Sloveniji, ali nigdje drugo, ne može desiti – jer je to u rangu izdaje države“
Pojedinci koji ne rade dobro sigurno nanose štetu cijelom sistemu, kakva je uopšte razlika sistema rada ovdje i vani. Od odlaska iz FK Sarajevo usko sarađujete sa klubovima u Sloveniji i Austriji, kakva su njihova iskustva?
“Slovenija, a da ne govorim Austrija, ima kvalitetne lige za U15 igrače u kojima vrhunski treneri rade sa mladim igračima tokom cijele godine. BiH ima prvo katastrofalno nekvalitetnu omladinsku ligu, u kojoj su norme pristojnosti odavno izbrisane. Ako još tome dodate lošu infrastukturu, situacija defintiivno nije dobra. Uz to, kao što je nedavno govorio Samir Muratović za vaš portal, nedostaje lične ambicije trenera. Kao trener u Sarajevu sam koristio lične veze da organizujemo utakmice protiv što jačih klubova. Djeca se nakon toga preporode, narastu, ojačaju, poboljšaju, više cijene fudbal i svoj svaki trening. Sjećam se jedne mini turneje koju sam organizovao preko prijatelja u Hrvatskoj, u kojoj su dječaci Sarajeva pobijedili Dinamo sa Alenom Halilovićem, odigrali još par odličnih utakmica u nekolko dana. Vjerujte mi, to su bila druga djeca nakon povratka kući“
Vratimo se na utakmice BiH – Slovenija, s obzirom da ste UEFA PRO trener, trenerski gledajući, koje su to razlike koje „obični smrtnici“ ne vide na terenu?
„Pa naša reprezentacija u odbrani ima slab pritisak na igrača sa loptom, vrlo je niska verbalna i neverbalna komunikacija, što vuče slabiji timski rad. Taktički i energetski nisu u mogućnosti izaći u visoki presing. Tranzicija po izgubljenoj lopti je usporena, nema pritiska na loptu, na prvog i drugog napadača… Nemamo tranzicije po osvojenoj lopti, nego se pretvaramo u kontinuirani napad. Organizacija igre je na niskom nivou – najmanje 20 puta izgubili smo loptu nakon 2-3 pasa, igrači jednostavno nisu bili spremni da odgovore na visoki presing protivnika. Tu ne krivim samo selektora, jer je problem dublji, igrači ne dolaze sa dovoljno razvijenim refleksom iz kluba, nema dovoljno jakih utakmica, kvalitetnih treninga… Nije slučajno da naši igrači naprave vrhunske karijere samo ako na vrijeme “upadnu” u lige u kojima se igra u višoj brzini.
Slovenija sa druge strane igra „playmaking stil“ 1:4:3:3 sa tranzicijom 1:3:5:2 TE-TA. Igrači su na visokom energetskom nivou, lako podnose visoki intenzitet igre koji sami nameću protivniku, a i sebi. Primjetno je i laiku da igrači imaju puno bolju komunikaciju na terenu. Oni igraju europski fudbal pun intenziteta, jednostavno to je nažalost druga dimenzija za nas.“
Kako promijeniti stvari?
„Prvo je bitno da treneri imaju ambiciju i da su sto posto pošteni. Ako imaju visoke ciljeve i rade na tome, ništa ih i niko neće spriječiti u njihovom napretku. Ljudi nose projekte, mijenjaju svijet. Džeko kao dijete iz Sarajeva je postao kapiten Rome i Intera, a neko ko je odrastao pored Olimpica i San Sira nije ni prišao profesionalnom fudbalu.
Naravno, najlakše je kritikovati i treba kritikovati Nogometni savez BiH – oni su baza svih nas u bh. nogometu, oni su naša kuća. Njihove krivice naravno ima jer je sistem takav da se pojedincima mora ili želi izaći u susret, jer će u suprotnom blokirati procese. Slično kao i u politici, pa onda imamo djecu, unučad, amidžiće, dajdžiće, snahe i druge intimuse na ključnim pozicijama i društvo iz godine u godinu propada sve više. Ipak, Savez bi uz sve poteškoće morao na selektorska mjesta birati najuspješnije i najobrazovanije trenere i one trenere za koje se zna da su pošteni. Tu ne bi smjelo biti kompromisa. To bi u kratkom roku donijelo pomak. Ali Savez nije tu jedini krivac.
Onda, mora se podići kvalitet rada u klubovima i pružiti ambicionznim i poštenim trenerima prostor za razvoj. Klubovi moraju iznijeti puno bolje razvoj igrača do 15. godine. Opet klubovi to teško mogu napraviti bez podrške lokalne zajednice. Mi bi morali naći način da entiteti ili država donese zakone u kojima će se firmama isplatiti ulagati u omladinski sport, i sport uopšte. Možda bi jedna strategija i zvanični dokument Saveza bio dobar prvi korak ka tome. Naravno, nije lako donijeti takve zakone, jer u državi kakva je naša bi možda donijeli lak alat za pranje novca. Ali recimo, zvuči logično, da se takva pomoć dozvoli samo klubovima koji imaju na pozicijama stručne ljude. Sigurno bi se preko noći promijenio i način rada u klubovima.
Ipak, ne zaboravite da ima puno ljudi koji su spremni pošteno i sa najboljim namjerama uložiti u klubove iz svoje lokalne zajednice.
Pa pogledajte FK Sarajevo, čovjek je iz Amerike donio milione, praktično na neviđeno. Prvenstveno zbog patriotizma!“
Ipak, Sarajevu ne ide najbolje? Čak, daleko od toga?
„Pa nije sreća para puna vreća“ znate kako se kaže. Meni lično nije iznenađenje loše stanje u klubu, jer velike projekte moraju iznijeti kvalitetni ljudi. U Sarajevu, bez obzira na dobru volju predsjednika, to nije tako. Mnogi “veliki navijači Sarajeva” nisu u životu dali marke za klub, pa ne zaboravimo da je Ismir Mirvić „dar sa neba za klub. Ali činjenica je da je neiskusan u fudbalu, što mi se čini, koriste mnogi. Kako je još poslovno odrastao na zapadu, teško se može iznijeti sa marifetlucima naših ljudi. Oko njega ima puno ulizica i fudbalskih neznalica koji ga filuju raznim nebulozama i sigurno mu nije nimalo lako.
Opet kažem, bitno je imati prave ljude na najvažnijim mjestima. Transferna politika je jako važna, pa sportski direktor mora biti neko ko ima ipak osnovno trenersko iskustvo kako bi znao kakvog igrača dovodi u klub. Trenutno sportski direktor još ima tešku hipoteku gašenja škole fudbala Asim Ferhatović Hase – što je potez koji će godinama donositi štetu FK Sarajevo. Ako ništa, ubijena je velika baza koja je stvarala navijače klubu. Uz to su u posljednjem periodu iz kluba otjerane mnoge legende, vojnici kluba, ubijena je kohezija. Onda imamo direktoricu koja isto nije iz svijeta fudbala i na sve to kao šefa akademije koji nema najviše trenersko obrazovanje, a uz svo poštovanje, ipak je nogometni anonimus za nas. Mislim da ovaj tim mora biti pojačan ili izmijenjen, za veće, posebno dugoročne rezultate.“ Zaključuje Karahmet za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
