Na zimu 2018. godine Saša Papac je kao sportski direktor u Željezničar doveo Adija Mehremića. Od fudbalera koji je prethodno bio u austrijskom St. Poltenu očekivalo se mnogo, hvalio ga je i nekadašanji as Glasgow Rangersa, ali poslije samo šest mjeseci ugovor je raskinut. Za pojedine navijače Mehremić nije bio dovoljno dobar za Željezničar i s etiketom “promašaja” bio je primoran potražiti sreću na drugom mjestu.

Kao takav, gle čuda, kasnije će obući dresove nekoliko renomiranih klubova. Prvo ga je doveo Karpaty, zatim Aves iz Portugala, da bi preko Wisle Krakow došao do Istanbulspora u čijem dresu danas na visokom nivou igra najjači rang turskog nogometa. U prilog tome ide i to što je u posljednjem meču protiv Antalyaspor zabio i gol te se našao u idealnom timu kola.

Rad i vjere u sebe uvijek dolaze na vidjelo. Kaže to na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal i sam Mehremić.

– Turbulentan je period iza mene. Nakon što sam se oporavio i priželjkivao minutažu u Wisli, promijenio se trener koji me je u startu otpisao bez razloga, pa sam bio primoran otići u Izrael na posudbu gdje sam odigrao sve utakmice i vratio se u formu. Ipak, desilo se da je u međuvremenu Wisla ispala iz lige i da su nama strancima htjeli ‘rezati’ plate. Bio sam protiv toga, gotovo je prošao prijelazni rok, a onda se pojavila opcija za Tursku. Čuo sam se sa Aldinom Čajićem koji je već bio u Istanbulsporu, o klubu mi je rekao sve najbolje, tako da sam na kraju prihvatio taj poziv i, evo, pokazalo se da nisam pogriješio – priča nam Mehremić.

Tridesetogodišnji bh. defanzivac je do sada odigrao šest utakmica za Istanbulspor, a u posljednjoj je bio i strijelac. S ocjenom 7.8 na kraju se našao i u timu kola zajedno sa Hajradinovićem, Icardijem, Hamšikom…

– Bilo mi je drago kada sam vidio da se nalazim u društvu takvih imena. Nema stajanja, ovo mi je podstrek za dalje.

U svojoj karijeri Mehremić je promijenio skoro deset država. Turska je, kaže, drugi svijet.

– Bio sam u Latviji, Slovačkoj, Češkoj, Ukrajini, Portugalu… U svim sredinama sam živio mirnijim i sporijim životom, ali Istanbul je stvarno nešto drugačije. Grad je prevelik, ima 20 gotovo miliona stanovnika, pa zamislite onda kako to izgleda.  Još uvijek se prilagođavam. I mentalitet je skroz drugačiji. Vrijeme najviše provodim sa suprugom i s nekoliko prijatelja iz kluba s kojima sam već ranije imao priliku igrati.

Rijetkost je da igrač u 30. godini dobije dugoročan ugovor u klubu. Upravo to je slučaj sa Mehremićem.

– Kada sam dolazio rekli su mi da je Istanbulspor porodični klub, klub u kojem se uz igračke, cijene i one ljudske vrijednosti. Ako si radan, istrajat ćeš. Znam da je čudno kada u ovim mojim godinama potpišeš četverogodišnji ugovor. To mi daje sigurnost s fudbalske i novčane strane, ali ako bih nastavio igrati dobro, ko zna koji može sljedeći korak biti. Fudbal je takav. To sam naučio kroz dosadašnju karijeru.

U Željezničaru nepoželjan, u Istanbulsporu kolosalan. Tako se u najkraćim crtama može opisati epizoda Mehremića.

– Znate kako je kod nas, milion “stručnjaka”, pod tim ne mislim na trenere već na ljude koji nisu iz fudbala i pritom sve znaju. Svašta se pričalo, ali svoje sam govorio na terenu, jer nakon Željezničara u 1. ukrajinsku ligu nisam otišao na lijepe oči, a tako i kasnije u Portugal, Poljsku i sada Tursku. Ako pogledamo taj period, dovoljno je reći da smo osvojili Kup i da je to zadnji trofej koji je Željezničar osvojio. Odigrao sam sve utakmice, borili smo se za titulu do zadnjeg kola, mrlja je jedino što je nismo osvojili. U očima nekih, nebitnih, to je nažalost drugačije.

Ne tako davno Mehremićevo ime se pominjalo i u kontekstu reprezentacije.

– Znam da sam bio na radaru dok sam igrao u Portugalu i Poljskoj, ali svaki put kada bi poziv trebao doći, uslijedio bi peh – povreda. Žao mi je zbog toga, zna se šta znači igrati za reprezentaciju… No, nikad se ne zna. Ne gubim nadu, poručio je Adi Mehremić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)