Od tragičara do junaka u samo deset dana. Nezapamćenu grešku koju je Slaviša Bogdanović napravio u gradskom derbiju protiv Zrinjskog danas niko ne spominje. Štaviše, Veležovi navijači traže epitete kojima bi proslavili svog golmana nakon što je odbranio dva jedanaesterca u raspucavanju i omogućio svojim saigračima da udarcima sa “kreča” osiguraju trofej Kupa BiH.
Za Mostarce je ovo ujedno bio i prvi pehar nakon čak 36 godina. Potez šefa stručnog štaba “Rođenih” da u 91. minutu Jovičića zamijeni sa Bogdanovićem ispostavio se kao ključni u meču protiv Sarajeva, a da je specijalista za penale vidjelo se i prošlog ljeta u Evropi protiv velikog AEK-a. Na isti način je Veležu donio pobjedu i prolaz dalje.
– Sinoć nismo bili ni svjesni kakvu stvar smo napravili. Bio je veliki ulog zbog toga što nam pobjeda donosila novi plasman u Evropu, a eto, sretni smo i što smo nakon više od 30 godina donijeli trofej Veležu. Zadnjih godina puno lijepih stvari se veže za Velež i sretan sam što sam dio ove sjajne generacije. Ponosan sam na stručni štab koji mi je ovo omogućio, na navijače koji vjeruju u mene…, javio se Slaviša Bogdanović za Reprezentacija.ba portal.
Bogdanović uprkos svemu sebe ne želi nazivati junakom.
– Junak? Ne, nemojte mene isticati u prvi plan. Ovo nije tenis, fudbal je kolektivni sport i samim tim smo svi junaci. Vidim negdje i da pišu “skromni Bogdanović”. Okej, jesam skroman, ali isto tako vjerujem u sebe i znam koliko vrijedim. U fudbalu jedan dan možeš biti najbolji, drugi najgori, a naročito sam zahvalan mnogim navijačima koji su i nakon velike greške protiv Zrinjskog vjerovali u mene. Njima posvećujem ovu pobjedu .
U Velež je došao iz Srbije kada se klub još takmičio u 1. ligi Federacije. Je li tad mogao zamisliti da će danas imati trofej u rukama?
– Prije nego što sam došao u Velež imao sam četiri-pet ponuda. Kada sam sjeo za stol sa čelnicima kluba, vidio sam da postoji plan i ambicija da se napravi nešto veliko. Prvo smo težili plasmanu u Premijer ligu, zatim Evropu i onda trofeju. Eto, sve se to ostvarilo. Ponavljam opet, ponosan sam što sam dio ovog tima jer ima toliko igrača koji ne osvoje nijedan trofej za vrijeme karijere, a jednog dana kada se završi cijela priča, imat ću o čemu pričati. Otkrit ću vam da sam i zimus imao ponude iz Grčke, Kazahstana i Norveške, nisu me željeli pustiti i danas mi je čak i drago.
Pokazao je Bogdanović da je specijalista za penale.
– Neko će reći da su penali lutrija, ali ne slažem se nimalo s tim. Tu su presudni mirnoća, glava i karakter. I sa jedne i sa druge strane. Ne smatram se specijalistom za penale jer, recimo, protiv AEK-a nisam ni očekivao da će ih biti. Kada smo primili gol u 97. minuti, pomislio sam, okej, dobro je što smo ikako igrali protiv njih. Bilo je suđeno da prođemo dalje. Ti penali dižu golmane općenito, da ih nije bilo, danas niko ne bi ni pričao o meni.
Ohrabrio je i protivničkog igrača Dala Varešanovića, jednog od najmlađih aktera finala Kupa BiH.
– Znam da Dalu nije lako što je promašio penal, ali igrače koji preuzmu odgovornost cijenim i poštujem. Pratim ga od ranije i nadam se da će izrasti u dobrog igrača. On uopšte nije loše izveo udarac, ja sam tu loptu jedva zakačio, dosta lakše mi je bilo Oremušu ‘skinuti’ nego njemu. Sada ga trebaju podržati, sreća će se vratiti na drugoj strani.
Ranije je Bogdanović branio za Žarkovo, Smederevo, Radnik iz Surdulice, Dorćol… Nekada je razmišljao i o završetku karijere.
– Volim slušati igrače koji su napravili velike karijere. I oni su često imali teške trenutke, ali ono što je važno, jeste hoćeš li kada je teško izdržati ili ćeš na prvoj prepreci odustati. Ne krijem da sam ponekad i ja razmišljao o tome ima li sve ovo smisla. Da smo kojim slučajem izgubili jučer, kod mnogih bi samopouzdanje bilo drugačije. I kada je dobro i loše, treba biti isti i vjerovati u sebe, poruka je za kraj Slaviše Bogdanovića.
(Reprezentacija.ba)
