Mladi fudbalski reprezentativci Bosne i Hercegovine na dostojan način su se oprostili od kvalifikacija za Euro. Zmajići su još ranije ostali bez šansi da se domognu plasmana i na Koševu su protiv Belgije igrali tek za prestiž, a nakon odlične igre uspjeli su slaviti sa 3:2 i pokazati da se mogu nositi i sa najboljima.
Sretan i zadovoljan na kraju je bio i selektor Slobodan Starčević. Osim što smo kvalifikacije završili s pobjedom, pokazalo se i da Bosna i Hercegovina uprkos svemu ne mora brinuti za budućnost i da je već u ovom timu mnoštvo mladih fudbalera od kojih se očekuje da danas-sutra konkurišu za “A” reprezentaciju.
Među onima koji su se naročito istaknuli u meču protiv Belgije bio je i Milan Savić. Ovom mladom fudbaleru Čukaričkog je to bila prva utakmica za U21 selekciju koju je počeo od prve minute, a sjajnu partiju na Koševu na kraju je krunisao i golom.
“Svima je jasno da su Belgijanci bili favoriti i da nam je malo ko davao šansu. Zato ova pobjeda ima posebnu slast. Imali smo dogovor da kvalifikacije završimo sa pobjedom, na dostojan način, a na kraju smo u tome i uspjeli. Pokazalo se da to što su oni favoriti i što im igrači igraju u većim klubovima ne mora ništa značiti. Svaki igrač je dao maksimum i svi su zaslužni za pobjedu”, kazao je javio se Milan Savić za Reprezentacija.ba u trenucima dok je sa svojim timom putovao na prvenstveno gostovanje u Lučane.
Savić dodaje kako ih je selektor odlično pripremio za utakmicu. Imao je na račun Starčevića samo riječi hvale.
“Motivisao nas je od prvog dana. Detaljno smo analizirali Belgijance, svakog njihovog igrača, kretnju, u čemu su opasni, u čemu nisu… Sve. Nije pobjeda došla tek tako. Za reprezentaciju igram od najmlađih dana i sve do sada sam imao priliku da radim s mnoštvo odličnih trenera, od svakog sam nešto naučio, a jedan od onih koje ću sutra moći spominjati je upravo Starčević. On se mnogo daje za ovu državu, a i igrači se odlično osjećaju pod njegovim vodstvom. Uz to je i jako dobar čovjek”, dodaje 20-godišnji ofanzivac.
Svakom okupljanju se raduje.
“U reprezentaciji se ne gleda ko je odakle i šta je… Ili si čovjek ili nisi. Iskreno, meni je užitak doći na svako okupljanje iz razloga što znam da su svi momci odlični i što je atmosfera na visokom nivou.”
Njegovo porijeklo je iz Bijeljine. I dok su sugrađani Ristić, Joveljić, Marković i Jović izabrali Srbiju, on nije imao dilemu po tom pitanju.
“To je stvar odrastanja. Ja sam iz Bijeljine, osjećam da je normalno to da igram za ovu državu, ovaj grb… Dok sam bio mlađi bilo je nekih priča i oko Srbije, ali odlučio sam ovako i ne kajem se. Dao sam ovoj reprezentaciji, koliko je i ona meni. Ne mislim mijenjati dres.”
U Čukaričkom igra od januara ove godine. Prethodno je jedan period karijere proveo u belgijskom Mechelenu.
“O Čukaričkom kao klubu ne treba trošiti riječi. Ovo je jedan od najorganizovanijih klubova u Srbiji, klub koji ima odličnu omladinsku školu i koji je poznat po tome što ‘gura’ mlade igrače. Pa, iz Čukaričkog je nedavno igrač otišao u Manchester City, drugi je u Udinese… To dovoljno govori. Ne kajem se nimalo što sam se vratio u Srbiju i potpisao za ovaj klub u kojem ću, vjerujem, napredovati kao igrač.”
Ispričao nam je i šta se dešavalo u Belgiji.
“U Crvenoj zvezdi sam bio od 12-13 godine, prošao sam skoro sve mlađe selekcije, ali kada sam postao punoljetan došla je ponuda da karijeru nastavim u Belgiji i to mi je u tom momentu izgledalo dosta primamljivo. Osjetio sam jednostavno da mi treba takvo iskustvo. Želio sam vidjeti kako je to u Evropi, kako se tamo radi, kako igrači žive… Sve to mi je pomoglo. Kasnije sam procijenio da je za moju karijeru najbolje da se vratim u Srbiju. Nekada moraš napraviti i korak nazad da bi kasnije mogao dva naprijed. To je tako u životu.”
Zanimalo nas je i ko su mu uzori, gdje se vidi u budućnosti…
“Uzor? Huh… Cristiano Ronaldo! On je primjer da se sa radom i upornošću može sve napraviti. Po tom pitanju mi je inspiracija. Što se tiče karijere, želja mi je da se jednog dana okušam u Italiji ili Njemačkoj. Uživam gledajući te lige na televizoru.”
A kada napusti stadion?
“Uvijek nastojim da odvojim vrijeme za sebe i da mi fudbal ne bude konstantno u glavi. Kada nema treninga ili utakmica, volim da igram tenis i da se družim sa prijateljima. Fudbal je bitan, ali nije smisao života”, poručuje mladi Savić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
