Srđan Stanić (28) u posljednjem mjesecu 2017. godine ostvario je veliki jubilej – 250. utakmicu u dresu FK Željezničar.

U vremenima kada svi igrači gledaju kako što prije pobjeći u neku bogatiju ligu, jubilej popularnog „Željinog ratnika“ ima još veću vrijednost, ali je taj 250. nastup bio je i posljednji za Stanića u dresu Želje, jer sa klubom nije dogovorio nastavak saradnje.

– Što se mene tiče, ja bih do penzije igrao za Želju i do sada sam imao nekoliko puta priliku otići vani, ali sam ostao na Grbavici. I sada sam bio otvoren za ideju da ostanem dio Željezničara, ali nažalost sa klubom se nisam mogao usaglasiti oko uslova novog ugovora. Iskreno mi je žao što idem. Imam ponuda iz BiH i inostranstva i gledaću da odaberem onu koja mi omogućava najbolju situaciju za moju porodicu jer uskoro postajem otac. Svakako se nadam da ću se jednog dana vratiti na Grbavicu jer to je moj dom. Našoj plavoj porodici želim sve najbolje, kako na sportskom tako i na infrastrukturnom planu. – kaže Srđan Stanić za BIH.ba.

Kroz deset godina igranja postali ste je jedan od većih miljenika navijača Željezničara.

– Miljenik navijača? Pa ne znam da li sam miljenik, ali mislim da ljudi u svakom poslu prepoznaju kada nešto radite sa 100% svog srca i duše. Kao profesionalac prije svega, uvijek sam davao svoj maksimum a na moju srecu to je vecina ljudi prepoznala.

Svoje prve korake ste napravili u FK Sarajevo, ali ste danas može se slobodno reći jedna od legendi poslijeratne Željine historije.

– Ispravka krivog navoda. – kaže uvijek nasmijani Stanić. – Prve korake sam napravio u RK Bosna kao lijevo krilo kod trenera Bojana Mirkova. Bio sam brz i dobar rukometaš, ali kao djetetu sa Bjelava najbliži mi je bio stadion Koševo, pa sam kasnije počeo trenirati u FK Sarajevo. Ipak, prve profesionalne korake sam napravio u Slaviji iz Istočnog Sarajeva gdje sam sa 18. godina već igrao finale Kupa BiH. Prije deset godina imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali je činjenica da je moj pokojni otac Dragiša Stanić bio dugogodišnji predsjednik RK Željezničar presudila da obučem plavi dres.

Igrati fudbal gotovo 20 godina na terenima diljem Bosne i Hercegovine sigurno je donijelo mnoga iskustva.

– Kada pričate strancima kako ste poslije treninga četkicom ribali blato i šljaku sa zuba, da su vam kao djetetu predstavnici drugih klubova prijetili smrću ili da vam u najtežoj sarajevskoj gimnaziji nisu uvažavali ispričnice kada igrate za državnu reprezentaciju, onda vam niko ne vjeruje. Nagledao sam se i doživio svega. Sigurno da sve to ojača čovjeka, ali od srca želim budućim generacijama mladih bh. sportista da odrastu u ambijentu u kojem im uslovi neće biti prepreka, nego poticaj za uspjeh. Uz poboljšanje kvalitete trenera i infrastrukture, Bosna i Hercegovina vrlo brzo može doći u situaciju gdje će parirati puno uspješnijim fudbalskim silama. – poručuje Stanić.

Odigrali ste 250 utakmica za Željezničar, nosili dres omladinskih selekcija BiH, a našli se i na spisku 30 igrača koji su konkurisali za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Ipak,  iako ste igrali na deficitarnim pozicijama lijevog i desnog beka nikada niste obukli dres reprezentacije BiH.

– Tako je, igrao sam za omladinske selekcije, olimpijsku reprezentaciju, nastupio i u raznim specijalnim selekcijama kombinovanog sastava, ali nikada nisam dobio priliku zaigrati za A reprezentaciju svoje domovine. Selektori znaju najbolje, ali ću čiste duše i obraza reći kako je na mojoj poziciji bilo igrača iz inostranstva za koje ne priznajem da su bolji od mene, a koji nemaju ni pola osjećaja patriotizma kakav ja koji je cijeli život proveo u svom Sarajevu osjećam prema Bosni i Hercegovini. Nema veze, nastavljam raditi najbolje što znam i očekivati da će neki novi selektor procijeniti da mogu pomoći reprezentaciji BiH.To bizasigurno bio najljepši trenutak u mojoj karijeri– kaže za kraj Srđan Stanić koji će se od proljeća dokazivati u nekom novom dresu.

(BIH.ba)