Barbarez mora bolje: Ne smije ponoviti ovakve čudne odluke Faruka i Save, barem ne bez objašnjenja

Sergej Barbarez najavio je novi pristup reprezentaciji Bosne i Hercegovine kakav do sada nismo vidjeli. Već na početku mandata omiljeni selektor najavio je korektan rad, te da će javnost biti zadovoljna.

Suštinski to bi se trebalo odnositi na ono najvažnije – korektnu selekciju igrača prema kvaliteti. Korektnu selekciju igrača na spisku, a posebno korektnu kada je izbor prvih 11 u pitanju.

Jer u proteklim kvalifikacijama bilo je stvarno sumnjivih odluka, teško objašnjivih čak i poštujući trenersku autonomiju.

Krenimo od početka. Faruk Hadžibegić se na početku kvalifikacija provalio za sva vremena. Najavio je centarfora Jasmina Mešanovića kao rješenje za bočnu stranu. Osim što je pokazao da je sramotno loše uradio svoj posao analize i selekcije, Hadžibegić je bacio sumnju i na pošteno sastavljanje spiska. Mešanović ne da nije zaigrao na “bočnom” gdje ga je hvalio Hadžibegić na svojoj prvoj press konferenciji, nego ga je i sam Hadžibegić brzo prekrižio sa spiska. Na kraju krajeva ni krivog ni dužnog.

Nelogičan i teško objašnjiv potez bilo je forsiranje Siniše Saničanina. Stoper Partizana je kao ne baš prebrz igrač dobio prednost protiv Portugala ispred Hadžikadunića, u trenutku kada su, najblaže rečeno ova dva stopera bila u sličnoj takmičarskoj formi. A onda je stvar otišla i dalje kada je Saničaninu protiv Luksemburga dao prednost i nad Ahmedhodžićem. Sve se završilo jednim od najtežih poraza Zmajeva, Hadžibegića koštalo posla, a ono najteže dovelo do bojkota od strane Ahmedhodžića zbog kojeg smo oslabljeni ušli u nastavak kvalifikacija.

I Savu Miloševića se ima pitati o motivima njegovih čudnih odluka. U još jednom sramotnom porazu od Luksemburga 4:1 selektor je na klupi ostavio fudbalera Ajaxa Benjamina Tahirovića a prednost dao Gojku Cimirotu iz Saudijske Arabije. U odbrani je tek bila prava zbrka. Stoper HSV-a Hadžikadunić ostao je na klupi, a ispred njega su igrali igrači poljskog Rakowa i ruskog Orenburga. Umjesto Gazibegovića koji je u mladoj reprezentaciji igrao lijevog beka, a onda i u Sturmu, na lijevom beku igrao je stoper Mujakić. Koji istina može pokriti tu poziciju, ali samo kada ne postoji bolje rješenje. Idemo dalje, Hamulić je praktično bez takmičarske forme dobio priliku kao krilni napadač, dok je sa klupe to sve gledao Demirović za kojeg se bore najveći klubovi Bundeslige. Ocjena za selektora – 4:1 konačni rezultat i katastrofa protiv “velesile” Luksemburga.

Protiv Slovačke nastavilo se isto. Tahirović iz Ajaxa na klupi, Cimirot iz Saudijske Arabije u prvih 11. Tabaković koji “rastura” u Njemačkoj ne dobije minutu, na poziciji napadača se smjenjuju Prevljak i Bilbija. Ako se sjećate selektor je u toj utakmici na tribine poslao Amara Dedića i Radeta Krunića!?

A onda Savino grande finale protiv Ukrajine. Tahirović iz Ajaxa ovaj put nije ni na klupi nego je na tribinama, veznjak iz Saudijske Arabije opet igra 90 minuta. Zato je Pjanić zatvarao utakmicu, vidjeli smo kako. Ostale izmjene još čudnije, visina i robusnost se traži u veznjaku iz Rusije, a ne u gorostasu i raspucanom prvom golgeteru druge Bundeslige Tabakoviću. Mujakić u dobroj formi gleda kako na stopera ulazi igrač sa mizernom minutažom i možda iz slabije lige. Zolotić kao stoper, ljevak, iz jake portugalske lige, nije ni na spisku, pa na televiziji gleda druge selektorove akrobacije koje nas vode u debakl. I opet ocjena za selektora – poraz u već gotovo dobijenoj utakmici. I uništeni snovi jedne generacije.

Uz to da je čudno da Zolotić nije pozvan, nevjerovatno je da i su svi selektori lutali sa pronalaskom pozicije Ermedinu Demiroviću, kao i to da Nikola Vasilj koji odlično brani u Njemačkoj nije imao čini se ni šansu da stane na gol pored golmana iz Saudijske Arabije.

Unijeli nemir među igrače

Možda su selektori imali logična i objašnjiva obrazloženja ovakvih odluka, i ovaj portal im stoji na raspolaganju da se naknadno opravdaju. Javnost će sigurno stati iza opravdanih poteza, pa makar bili usmjereni i protiv najvećih zvijezda reprezentacije BiH.

Ali ovako, bez opravdanja, sve ove odluke nelogične prema našim informacijama unijele su veliki nemir među naše reprezentativce.

Jer i Zmajevi očigledno vide isto kao što vide i navijači, ali iz nekog razloga šute. Od Edina Džeke koji je morao biti najglasniji, pa do svakog dalje. Jer gledali smo nelogičan i sumjiv rad, upitno da li u interesu reprezentacije BiH.

Sve je ovo očigledno vidio i Barbarez koji će kako kaže – raditi korektno i drugačije.

A bolje neiskusan pošten trener, nego obratno!

Preko 40 igrača u reprezentaciji

Najviše minuta na terenu u kvalifikacijama za EURO 2024 ima Amar Dedić koji je igrao čak 787 minuta u devet utakmica. Jedini je igrač koji je nastupio na devet mečeva. Osam mečeva igrali su Šehić, Demirović i Cimirot koji su sljedeći po minutaži.

Najmanje je igrao Ziljkić sa samo osam minuta u cijelim kvalifikacijama. Gojak, Mešanović, Duljević i Hankić nisu dobili ni minutu igre. Kao ni Tarik Muharemović koji je priključen u dva navrata iz U21 BiH.

Poredak	Odigrane minute	Igrač
1	787	Amar Dedić
2	702	Ibrahim Šehić
3	598	Ermedin Demirović
4	563	Gojko Cimirot
5	553	Edin Džeko
6	526	Sead Kolašinac
7	468	Dennis Hadžikadunić
8	449	Rade Krunić
9	436	Miralem Pjanić
10	435	Amir Hadžiahmetović
11	432	Jusuf Gazibegović
12	379	Miroslav Stevanović
13	360	Siniša Saničanin
14	326	Benjamin Tahirović
15	315	Hrvoje Miličević
16	311	Adrian Leon Barišić
17	270	Anel Ahmedhodžić
18	255	Said Hamulić
19	217	Smail Prevljak
20	183	Renato Gojković
21	180	Nihad Mujakić
22	139	Nemanja Bilbija
23	135	Amar Rahmanović
24	132	Haris Hajradinović
25	108	Nikola Vasilj
26	92	Kenan Kodro
27	90	Adnan Kovačević
28	90	Ivan Bašić
29	90	Kenan Pirić
30	80	Haris Tabaković
31	64	Adi Nalić
32	56	Sanjin Prcić
33	26	Luka Menalo
34	23	Eldar Ćivić
35	19	Dal Varešanović
36	12	Nermin Zolotić
37	8	Almedin Ziljkić

(Reprezentacija.ba)