Jovana Hadžić iz Sarajeva prilično je poznata u sportskim krugovima. Ponajviše iz razloga što upravo sportistima pomaže u prevladavanju psihičkih prepreka, ali i s nošenjem pritiska koji je često prisutan zbog brojnih takmičenja. Ukratko – ona se bavi sportskom psihologijom. Relativno je to mlada disciplina unutar psihologije čiji su prvi temelji za istraživanja postavljeni tek 1920-ih godina.
Lista onih koji su upravo uz Jovaninu pomoć gradili “pobjednički mentalitet” prilično je duga. O tome iz profesionalnih razloga ni ne želi detaljnije govoriti, najveća satisfakcija su joj uspjesi koje ostvaruje iz scene, iako priznaje da put do toga nije nimalo jednostavan. Na sportaše se, svjesno ili nesvjesno, vrši veliki pritisak od navijača, roditelja, pa čak i od samih trenera.
Sve su to teme o kojima je Jovana Hadžić po prvi put govorila za Reprezentacija.ba portal, a osvrnula se također i na naš državni tim te iz svog ugla ponudila savjet kako i na koji način da se “Zmajevi” uoči baraža nose s pritiskom kada u njih pretjerano povjerenja nemaju ni Savez, ni navijači, ni selektor.
Za početak, otkud uopšte u sportskoj psihologiji? Kako izgleda Vaš posao u praksi?
– Preko 10 godina sam se aktivno bavila sportom, takmičila na mnogim međunarodnim takmičenjima i imala veoma dobre rezultate, ali sam unatoč tome prestala trenirati zbog “burnouta” kojeg sam doživjela u sportu. Kasnije sam i kroz svoje trenersko iskustvo uvidjela važnost sportske psihologije i zbog tog ličnog iskustva usmjerila sam se na sportsku psihologiju. Tako sam, između ostalog, 2019. godine odbranila magistarski rad iz tog područja psihologije. Danas sam vlasnica “SPORTUM”-a i radim sa sportašima individualno, ali također držim radionice za klubove, predavanja za trenere i roditelje maloljetnih sportaša. Moj cilj je da kroz rad na mentalnoj pripremi pomognem sportašima da postignu svoj puni potencijal, kaže Jovana Hadžić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Koliko je sportska psihologija česta profesija kod nas, a koliko u regionu?
– U BiH je ovo grana psihologije koja se tek sada polako počinje popularizirati, većina klubova nema kontinuiranu saradnju sa psihologom. Rekla bi da su dva razloga za to, prvi je nedovoljna svijest o važnosti sportske psihologije, dok su drugi razlog financije koje su često nedovoljne i za isplatu plata igračima. Zemlje regiona su korak ispred nas što se tiče razvijenosti sportske psihologije, dok zapadne zemlje već odavno imaju zaposlenog sportskog psihologa u skoro svakom većem klubu.
Koji su uopšteno najčešći “problemi” i da li su lako rješivi?
– Kod sportaša koji tek počinju sa takmičenjima najčešće trebamo raditi na tome kako da pobijede tremu, da onu negativnu tremu koja ih “koči” da pokažu ono što znaju pretvore u pozitivnu tremu koja će im pomoći da imaju izvrsnu izvedbu na terenu. Uz tremu najčešće radimo na izgradnji ispravnog samopouzdanja. Kod sportaša sa dužom karijerom češće radimo na motivaciji, postavljanju novih ciljeva, suočavamo se sa problemom sagorijevanja. Za rješavanje nekog problema najvažnije je da je sportaš otvoren i spreman za rad na sebi. Sportski psiholog nema čarobni štapić, on pomaže sportašu da jača svoje vještine, pronalazi bolje načine suočavanja sa problemima, ali na sportašu je koliko će to primijeniti. Čak i ukoliko sportaš ne smatra da ima neke probleme koje mu staju na put u sportskom životu, dobro je da sarađuje sa sportskim psihologom jer uvijek može raditi na sebi i učiti nove psihološke tehnike koje će mu pomoći da postigne svoj puni potencijal.
Kako bavljenje sportom psihološki ima utjecaj na čovjeka?
– Što se tiče rekreativnog bavljenja sportom mnogobrojna istraživanja su pokazala da ono ima jako pozitivan psihološki učinak na čovjeka. Redovna fizička aktivnost smanjuje stres i povećava otpornost na njega, podiže raspoloženje, smanjuje anksioznost, poboljšava samopoštovanje… Sa druge strane profesionalno bavljenje sportom nekada ima loš psihološki utjecaj zbog količine pritiska sa kojom se sportaš svakodnevno susreće, stresa koji dolazi uz karijeru, mnoštva odricanja od društvenog života… Upravo zbog toga je jako važno da profesionalni sportaši rade na očuvanju mentalnog zdravlja, da imaju kontinuiranu saradnju sa sportskim psihologom kako bi ojačali otpornost i naučili mnogobrojne tehnike nošenja sa pritiskom i stresom sportskog života.
Odakle se crpi energija da pobijedimo sebe? Koliko je to teško?
– Najvažnija je motivacija za napredak i rad na sebi. Zbog toga imam različit način rada između sportaša koji mi se sami jave i žele sarađivati sa mnom i onih sportaša koje je trener ili roditelj poslao kod mene. Kod ove druge skupine sportaša prvo radim na poticanju motivacije pa tek nakon toga prelazimo na rad na stvarima zbog kojih ih je neko poslao sportskom psihologu. Jednom kada sportaš ima želju za rad na sebi njega svaki mali korak napretka u mentalnoj pripremi motiviše da nastavi raditi na sebi i ide dalje do svog velikog cilja. Važno je znati da je rad na sebi proces i da ne možemo očekivati drastične promjene preko noći, kao što za fizički napredak u sportu treba vrijeme tako je isto i sa onim psihološkim.
Kako savjetujete mlade da se nose s tremom?
– Ovo je najčešće pitanje koje dobijem kada ljudi saznaju da sam sportski psiholog. Nošenje sa tremom je jedna jako opširna tema i zbog toga sam napravila program “pobijedi tremu” koji kroz pet sedmica sportaša uči preko 20 tehnika koje može koristiti kako bi se bolje nosio sa tremom. Ukratko, taj strah je emocija koju ne možemo direktno mijenjati, ali promjenom našeg ponašanja i promjenom naših misli možemo utjecati na to da smanjujemo tu emociju straha i umjesto nje počnemo doživljavati neku pozitivniju emociju poput uzbuđenja. Dvije najpopularnije tehnike koje se koriste su tehnika relaksacijskog disanja i tehnika zamijene negativnih misli u pozitivne. Ova prva tehnika nam pomaže da se fizički opustimo, dok nam ova druga tehnika pomaže da promijenimo mišljenje i imamo pozitivniji pristup situaciji koji će dovesti do toga da uđemo opušteniji na teren.
Svjedoci smo da je u krizi trenutno i fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine. Savjet – kako da se igrači nose s pritiskom da u njih povjerenja nemaju ni selektor ni Savez ni navijači. Kako se ponašati u takvim okolnostima?
– U životu imamo stvari koje su pod našom kontrolom, one koje su izvan naše kontrole i imamo stvari koje su djelimično pod našom kontrolom. Reakcije drugih ljudi su djelomično pod našom kontrolom jer jednim dijelom ovise od naše izvedbe, a drugim dijelom o osobi koja gleda našu izvedbu. Igrači se trebaju fokusirati na stvari koje su pod njihovom kontrolom – na svoju kondiciju, taktiku, tehniku, mentalnu pripremu za utakmicu, da daju svoj maksimum na terenu… Kada igrači ulažu svoju energiju i vrijeme u stvari koje su pod njihovom kontrolom tada će doći do napretka i pozitivnih ishoda. Reakcije drugih ljudi uvijek jednim dijelom ovise od samih promatrača i uvijek će biti ljudi koji će podržavati, imati povjerenja i navijati, ali opet sa druge strane uvijek će biti ljudi koji će, ma koliko dobro igrači igrali, davati ipak negativne komentare i imati manjak povjerenja.
Kako da se nose s lošim komentarima, uvredama, pa i prijetnjama na društvenim mrežama čemu su izloženi 24 sata?
– Najbolje bi bilo kada komentare uopšte ne bi ni čitali, ali znam da smo svi znatiželjni i da želimo znati šta drugi misle o nama. Negativnih komentara će uvijek biti bez obzira na to koliko je igrač dobro ili loše odigrao utakmicu. Važno je da sportaš zna svoju vrijednost, da izgradi dobro samopouzdanje i da negativni komentari ne mogu poljuljati tu vjeru koju ima u sebe i svoje sposobnosti. Nekada 1% loših komentara ostane urezanije u sportaševe misli nego 99% dobrih komentara. U tom slučaju sportaš treba skloniti fokus sa samo jedne tačke (negativnog komentara) i sagledati cijelu situaciju objektivnije. Ukoliko postoje neke prijetnje naravno da se treba reagovati na to i prijaviti ukoliko se sportaš osjeća ugroženim – istakla je za kraj razgovora za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
