30. septembra 2010. godine svi su bili uvjereni da je Ante Vukušić nadolazeća hrvatska zvijezda. Tada je kao 19. godišnjak i špic Hajduka zabio Anderlechtu u 95. minuti i postao ‘sinjski dijamant’, povezivali su ga sa najvećim klubovima, a izabrao je Pescaru koja ga je platila skoro četiri miliona eura.
Ovaj italijanski tim trebao je biti samo usputna stanica u njegovoj karijeri, ali kasnije će se pokazati da Antin fudbalski put neće biti nimalo lagan. Po prvi put sada će se okušati u Bosni i Hercegovini gdje ga je kao svoje novo pojačanje predstavio FK Tuzla City s kojim je potpisao ugovor do ljeta 2023.
Doveden je Vukušić kao veliko pojačanje koje bi trebalo pomoći Tuzlacima da učvrste drugu poziciju i pritom pomogne u evropskim kvalifikacijama koje su pred nama. A da misle ozbiljno postalo je jasno još ranije kada je stigao Emilio Nsue koji je nekoć igrao u Championshipu i LaLigi.
Kako je uopšte završio u bh. prvenstvu Vukušić je ispričao za Reprezentacija.ba portal.
– Prije tri sedmice Vedran Jurak i Arnel Arnautović su mi kazali da postoji opcija za Tuzla City, ali kako sam u međuvremenu imao koronavirus u cijeloj porodici, tako se ta priča ohladila. Nisam očekivao da će ljudi iz kluba javiti. Na kraju je Azmir Husić insistirao na tome da dođem u Tuzlu i da me osobno upozna i kliknuli smo, što se kaže, na prvu. Vidio sam odmah da se radi o ozbiljnom čovjeku i brzo smo se dogovorili. Imao sam u proteklom periodu dosta izazova, više teških nego lakih, spreman sam i za ovaj. Bilo je ponuda iz jačih liga, ali kada sam razgovarao s porodicom i izvagao, odlučio sam da je ovo bolje za mene. Plan kluba i dugoročna vizija su presudili, kaže nam Vukušić na samom početku razgovora.
Danas mu je “šef” Azmir Husić, a ne tako davno u Rumuniji bio je Gigi Becali. Inače poznato ime u fudbalskim i političkim krugovima u Rumunjskoj.
– Kakav je Azmir? A nemoguće ga je sa Becalijem staviti u isti koš. Azmir je po priči i svemu ostalom gospodin, miran i staložen, ljudski smo pričali. Kada si divljak kao Becali, teško… On je ‘ubio’ veliki broj fudbalera, jedan od njih sam i ja, ne može se jednostavno nazvati gospodinom. Prema igračima se ophodi na jako loš način, blati ih svakodnevno i kao takav za mene je niko i ništa. Ne vrijedi ga ni spominjati. U Rumuniju sam otišao kao najbolji strijelac slovenske lige misleći da će to biti odskočna daska za dalje, a na kraju… Ovim putem zahvaljujem se Azmiru na korektnosti i nadam se da ću se odužiti golovima.
Prije nekoliko godina Vukušić se povezivao i sa Zrinjskim. Pisalo se i kako ima ozbiljan zdravstveni problem.
– Sjećam se te priče. Razmišljao sam čak i da tužim tog bh. novinara koji je plasirao tu priču. Ja sam nakon teške povrede, neklasične za sportaša, išao igrati u klubove ispod svog nivoa kako bih krenuo i vidio jesam li zdravstveno sposoban. I kada sam sve to prebrodio, pojavile su se te priče i proširile, što mi je naštetilo. A znate kako to ide, objavi jedan, prenese još deset. Evo, i sada italijanski Tuttomercato piše da sam u Tuzla Cityju. Širi se. Ipak, na kraju su demantovali tu vijest i odustao sam od tužbe.
Tada se Vukušić nije vidio u BiH…
– I prije deset godina povezivali su me sa evropskim velikanima, pa… (smijeh). Ne znate nikad šta vam život nosi.
Kada je odlučio doći u Tuzla City, prvo je pozvao fudbalere – Sarajeva.
– Imam nekoliko prijatelja koji igraju u Premijer ligi. Naročito sam dobar sa Bagarićem i Suljićem iz Sarajeva, njih sam prvo pozvao i rekao im da dolazim. Da sam nešto puno pratio ligu u proteklom periodu, i nisam, više onako samo rezultate. Ali, znam da se ne živi od stare slave i da ću morati dobro zapeti. Da nisam spreman na to, ne bih ni dolazio. Vjerujem da će ovo biti uspješna epizoda.
Italija, Švicarska, Belgija, Njemačka, Rusija, Poljska, Rumunija… Sve su to zemlje u kojima je Vukušić igrao. Da je mogao više, svjestan je i sam.
– Bilo je mnogo pehova koji su usporili moj fudbalski razvoj. Iz Hajduka sam otišao u pogrešan klub koji je tek ušao u Seriju A, a već je znao da će ispasti. Okolnosti su bile takve da sam jednostavno morao prihvatiti tu ponudu jer je klubu trebao novac da se spase od stečaja. Nekoliko godina kasnije u saobraćajnoj nesreći sam doživio povredu pluća. Doktori koji su me operisali u Moskvi govorili su mi da mogu Bogu biti zahvalan što sam ikako živ. Igrao sam s tim ne znajući da imam problem. Ustvari je bilo puknuto plućno krilo. Bilo je ponekad i crnih misli da prestanem igrati, ali svaki put bih našao snagu i krenuo iz nule. Otišao sam u Krško praktički povrijeđen, bez priprema i na kraju završio u Olimpiji u kojoj sam bio najbolji strijelac. I onda kada se trebam prodati, naplatiti sav trud, desi se pandemija. Ma, bilo je svega u ovoj mojoj karijeri. Navikao sam se boriti, poručio je Vukušić.
S 30 godina na leđima, ovaj sinjski dijamant može još štošta pokazati. Siguran u to je i Husref Musemić…
(Reprezentacija.ba)
