Obilježena je dvadeseta godišnjica od smrti Mirze Delibašića, a za Federalnu TV govorio je Danko Delibašić, sin legendarnog Kindžeta.

“SuÅ¡tinski krenulo se u priÄu o spomeniku Mirzi DelibaÅ¡iću na Skenderiji, spomenik je gotov i nadamo se da ćemo neke tehniÄke probleme prevazići i da će uskoro biti pokazan svim graÄ‘anima Sarajeva, BiH, svim budućim turistima naÅ¡e zemlje i naÅ¡eg grada. A naravno film koji sam radio sa Å¡panskom filmskom ekipom uveliko živi svoj festivalski život. Prikazivan je na Äetiri festivala u Å paniji, na SFF-u, TFF-u i možemo reći da je osvojio i nagradu za najbolji dokumentarni film na festivalu u Hihonu. Mislim da, u tom smislu, Mirza DelibaÅ¡ić ove godine pored toga Å¡to je ta jubilarna, tužna 20. godiÅ¡njica smrti, ne živi u sjećanjima samo Bosanaca i Hercegovaca, nego Mirza DelibaÅ¡ić ide u jedno novo putovanje planetom kroz filmsku umjetnost i kroz dokumentarni film koji smo radili i zato sam ponosan, posebno zato Å¡to je to baÅ¡ ove 2021. godine. Ne bih mogao reći da je baÅ¡ planirano da tako bude, ali tako su se neke stvari poklopile i evo imamo to Å¡to imamo”, kazao je Danko za Federalnu.

IstiÄe da je jako puno truda uloženo u dokumentarni film.

“Proces je bio straÅ¡no intenzivan jer konstantno proživljavate, prevazilazite svoje dnevne izazove i probleme u životu evocirajući non stop uspomenu na oca. Zato mi je posebno drago Å¡to je prikazan na festivalima Å¡irom Å panije. Osjećaj kada su mi kolege iz Å panije javile da smo osvojili prvu nagradu na festivalu u Hihonu, nekako se skinuo teret sa naÅ¡ih pleća, u smislu prihvatanja filma. Osjetio sam da je Mirza ponovo prihvaćen u svijetu kao legenda, Äovjek i sportista.”

Navodi da ima enormno poštovanje prema onome što se događalo u dvorani Mirza Delibašić.

“I kroz film pokuÅ¡avam da preÄ‘em tu jednu vrstu puta koju je on prelazio u svom životu 20 godina poslije njegove smrti. Ja sam u ovoj dvorani isto prolio dosta znoja i trenirao. Važno je da se zove Mirza DelibaÅ¡ić zato Å¡to je on prvo ime Skenderije, prvo ime bh. sporta.”

DelibaÅ¡ić kaže da se talentom može roditi igraÄ koji je bolji od Mirze, ali da je nedokuÄivo i nerealno ponoviti njegov uspjeh.

“Bio bih ponosan kada bi neko bio trofejniji od njega, pogotovo ako je taj neko iz BiH. Mirza je najtrofejniji evropski koÅ¡arkaÅ¡ svih vremena. Ako postoji ijedan uspjeh za koji se kontinuirano nadam da će neko nadmaÅ¡iti je to 8. mjesto. Zaista bih volio da doživim tu vrstu dike i ponosa da svoju reprezentaciju, reprezentaciju svoje zemlje vidim na podijumu nekog takmiÄenja pri dodjeli medalja. Mislim da je to naÅ¡a tiha patnja. NaÅ¡e žene, Zmajice, su nadmaÅ¡ile taj uspjeh muÅ¡karaca, ali u muÅ¡kom sportu taj uspjeh nije ponovljen ali nadam se da hoće.”

Smatra da je Vedran Bosnić napravio sjajan posao i da se nada da će se reprezentaciji pridružiti i igraÄi koji već dugo ne igraju.

Na pitanje zaÅ¡to je Mirza bio razoÄaran posljednjih godina života, kaže:

“Na oficijelnoj stranici Eurolige piÅ¡e da je to igraÄ i Äovjek koji je gradio svoju karijeru ruÅ¡eći stereotipe. Da bi stereotipi bili sruÅ¡eni morate imati viziju. Mirza je vidio Å¡ta će se nama desiti i kad je dobio nagradu za najboljeg sportistu BiH 20. stoljeća i kad je izaÅ¡ao na binu rekao je nadam se da će iduće godine ovaj izbor ponovo biti održan, mada Äisto sumnjam. Dakle u tom trenutku je on znao u kakvom stanju je naÅ¡ sport.”

Na pitanje šta ga najviše veže, neko posebno sjećanje na Mirzu, Danko kaže:

“To je bila posebna osoba. Takav se jednom raÄ‘a. Od Äega je sve sastavljen bio kao Äovjek i kao koÅ¡arkaÅ¡, toliko ambicije, požrtvovanosti sa jedne strane, sa druge strane druženja, njegovog humanitarnog djelovanja. Bio je Äovjek koji je pomagao svima. Ono Å¡to me veže za njega su naÅ¡i razgovori koje je sa mnom komunicirao u posljednjoj godini svog života. Svaki dan smo priÄali po 5-6-7 sati dnevno i mislim da me tu pripremao na život bez njega. Žao mi je Å¡to ga nisam malo duže imao u životu.”

(Reprezentacija.ba)