Oni nešto stariji ljubitelji fudbala sjećaju se zlatne generacije Radničkog iz Niša, koja je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća imala zapaženu ulogu na domaćoj i inostranoj sceni. “Real sa Nišave”, kako ga popularno zovu, dva puta je osvajao treće mjesto u Prvenstvu SFR Jugoslavije (1979/80, 1980/81), a najveći klupski uspjeh ostvario je u sezoni 1981/82, kada je stigao do polufinala tadašnjeg Kupa UEFA, gdje je eliminisan od Hamburga. Tim sa Čaira danas ponovo proživljava najbolje trenutke. Osigurao je drugo mjesto u Superligi Srbije ispred Partizana, a u igri je i za trofej Kupa Srbije. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez bh. napadača Nermina Haskića (29), koji je postigao ukupno 28 golova, od čega je čak 24 dao u Superligi i njen je ubjedljivo najbolji strijelac.
Razgovarao: Admir Vatreš, Reprezentacija.ba
To je posebno fascinantno, s obzirom da je Haskiću ovo prva sezona u dresu Radničkog, u koji je stigao prošlog ljeta iz Ružomberoka. Haskić je za portal Reprezentacija.ba govorio o nevjerovatnoj sezoni koja je iza njega i njegovog tima, otkrivši kako je zbog klupskih ambicija naslućivao uspjeh, ali ne baš u ovolikim razmjerima.
Privukle ga ambicije kluba
“Očekivao sam dobru sezonu, s obzirom da sam znao kako Lalatović radi sa svojim igračima i koliko dobro igraju sve njegove ekipe, tako da sam vjerovao da će ispasti dobro i zbog toga sam i došao. Radnički je imao dobru priču, predstavili su mi da je cilj plasman u Evropu. To me je privuklo i naravno da sam u nekim trenucima očekivao, ali ne ovako uspješno. Drago mi je što je na kraju sve tako dobro ispalo”, kaže na početku razgovora Haskić.
Ono što je Radnički napravio ove sezone nije naišlo na odjek samo u Srbiji, već i mnogo šire. Poslije deset godina uspjeli su razdvojiti Crvenu zvezdu i Partizan, ostvarivši svoj najbolji plasman kada je Superliga Srbije u pitanju.
“Mislim da će Radnički teško ponoviti ovakvu sezonu, jer se sve sastavilo, i dobra ekipa i stručni štab. Napravila se jedna stvarno dobra priča. Svi se držimo zajedno kao jedna porodica, i na terenu i mimo terena. Zbog svega toga je ispala takva sezona. Meni je drago što sam tu i što sam dio tog historijskog uspjeha Radničkog i nadam se da Radnički i u sljedećoj sezoni barem približno može odigrati tako. To što smo uspjeli da razdvojimo Crvenu zvezdu i Partizan je sigurno odjeknulo svugdje, ne samo u Srbiji. Mogu biti samo ponosan što sam dio Radničkog ove sezone”.
Haskiću i Radničkom 15. maja predstoji revanš meč polufinala Kupa Srbije sa Partizanom, od kojeg su u prvoj utakmici poraženi sa 1:0. Ove sezone su više puta pokazali da se mogu nositi sa “Crno-belima”, koje su i uspjeli savladati u dva navrata.
“Ta prva polufinalna utakmica koju smo izgubili sa 1:0 došla je poslije teške utakmice protiv Crvene zvezde, u kojoj smo poraženi sa 3:0, zbog čega smo bili ispražnjeni, i fizički i psihički. Ovaj revanš već očekujemo u boljem raspoloženju. Prije nekoliko sedmica smo dobili Partizan u prvenstvu sa 3:1, što je rezultat koji bi nas sada vodio dalje. Kući u Nišu također igramo dobro, nismo izgubili nijednu utakmicu, a igrali smo i Evropu sa Maccabijem, onda te dvije utakmice sa Partizanom, jednu sa Crvenom zvezdom, tako da imamo čemu da se nadamo. Ja mislim da možemo da prođemo u finale”.
Lalatovićeve zasluge
Pored Haskića, jedan od najzaslužnijih za veliki uspjeh Radničkog je i trener Nenad Lalatović. Haskić je upravo na Lalatovićev poziv stigao u Radnički.
“Lalatovićeve zasluge su velike. On kako je igrao temperamento, tako i vodi svaki klub. Mnogo energije ulaže i prenosi na igrače tokom čitave utakmice. Ne miruje, uvijek je tu uz liniju i ne da svojoj ekipi da se opusti nijednog trenutka, što nam pomaže u nekim utakmicama, kad slabije uđemo u meč ili kad gubimo, pa stignemo do preokreta, što se pokazalo ove sezone nekoliko puta. Lalatović sa velikom emocijom i znanjem koje ima stvarno radi dobar posao”.
Iako je jedini bh. igrač u ekipi Radničkog, Haskić kaže kako zbog toga nije imao nikakvih problema. Štaviše, pohvalio je Niš i ljude iz tog grada, rekavši kako imaju sportsku kulturu.
“Meni je hvala Bogu dobro krenulo od prve utakmice u Evropi, gdje sam dao dva gola u tom prvom pretkolu i onda sam nastavio sa dobrim igrama. Niš je takav grad gdje ljudi imaju tu sportsku kulturu. Ni drugi igrači koji su možda slabije igrali nisu doživljavali ni uvrede ni ponižavanja. Ta skupina ljudi koja dolazi svaku utakmicu, a kojih nema mnogo, ima jednu kulturu i svaka im čast na tome. Ja uživam ovdje, i u gradu Nišu i u Radničkom, tako da će mi biti žao ako jednom dođe do toga da se moramo rastati”.
Prije dolaska u Radnički, Haskić je pet godina igrao u Slovačkoj, a kratak period proveo je i u Poljskoj. Sa Žilinom je u sezoni 2016/17 bio prvak, dok je sa Košicama u sezoni 2013/14 osvojio Kup Slovačke.
“Pet godina sam ukupno proveo tamo i promijenio tri kluba. Bilo je dobro. Slovačka je u tih pet godina dosta napredovala i napravila jednu stvarno respektabilnu ligu, gdje klubovi imaju punu podršku od saveza, dobre terene sa grijanjem, reflektorima… Zaista je mnogo uređena što se toga tiče i lakše je nama fudbalerima onda da pokažemo svoje znanje. Vežu me stvarno lijepe uspomene i za Košice i za Žilinu”.
Haskić se prisjetio i prvih godina svoje karijere, koju je počeo u rodnim Banovićima, u ekipi Budućnosti. Sezona 2009/10 ostat će mu u posebnom sjećanju. U njoj je sa 19 postignutih golova ponio titulu prvog strijelca Prve lige Federacije BiH i sa Budućnosti izborio plasman u Premijer ligu.
“Kada sam tek prešao u prvi tim bila je to borba za opstanak u Prvoj ligi FBiH. Dvije sezone smo ostajali u tih posljednjih nekoliko kola i onda dolazi ta sezona kada sam bio prvi strijelac prvenstva, malo smo uspjeli i da pojačamo ekipu i uspjeli smo da se plasiramo u Premijer ligu. Tu sam također odigrao jednu dobru sezonu, gdje sam dao devet ili deset golova i poslije sam prešao u Sarajevo”.
Rado bi se odazvao pozivu Prosinečkog
U Sarajevu se zadržao samo jednu sezonu, iako mu je krenulo odlično. Otkrio nam je i zbog čega ta priča nije potrajala duže.
“Prva polusezona je bila dobra. Dao sam mislim devet golova i ta dva u Evropi. Igrao sam standardno kod trenera Plišeka i onda je uslijedio odlazak u Rumuniju, gdje sam trebao da potpišem za Otelul Galati, koji je te sezone igrao grupnu fazu Lige šampiona. Ja sam u januaru otišao tamo i mislio sam da sam završio sve, ali ni dan danas ne znam šta se desilo. Ostao sam čitav mjesec i svi su mislili da se neću vraćati. Tad je u Sarajevu došlo i do smjene trenera. Stigao je Jović koji je posložio svoju ekipu, a došao je i sadašnji sportski direktor Emir Hadžić, koji je stvarno igrao dobro i davao golove. U toj drugoj polusezoni nisam mnogo igrao, nisam imao veliku minutažu i naravno da sam morao da krenem dalje. Žao mi je što nisam odigrao čitavu sezonu. Mislim da bi bilo bolje i drugačije da nisam išao nigdje i da sam ostao tu do kraja”.
Sezona iz snova u Radničkom Haskiću je otvorila i vrata reprezentacije BiH. Trener Lalatović je u više navrata govorio kako njegov napadač zaslužuje da se nađe na spisku Roberta Prosinečkog, a Haskić poručuje kako bi se rado odazvao pozivu.
“Dosta puta sam govorio o tome. Ne volim mnogo da pričam na tu temu, jer bih volio da selektor odluči šta mu je potrebno. Ja pratim reprezentaciju otkako znam za sebe, gledam svaku utakmicu i sigurno da bi mi bila čast da budem dio te ekipe. Ali, kažem, sve je na selektoru i šta on odluči. Mogu samo da se proporučujem svojim igrama i golovima. Ako to bude dovoljno i ako selektor misli da sam potreban reprezentaciji, rado ću se odazvati”.
Haskić je pratio i prve utakmice kvalifikacija protiv Armenije i Grčke, te vjeruje kako BiH može na EP.
“Prvo poluvrijeme protiv Grčke smo pokazali da smo stvarno mnogo bolji od njih. Žao mi je što smo u toj jednoj minuti prokockali čitavu utakmicu i ta dva boda, koja bi nam bila bitna i koja će nam sigurno faliti. Opet mislim da imamo dobru ekipu i da se u Grčkoj možemo iskupiti za taj neriješen rezultat. Bitne su nam sad ove dvije utakmice. Najbitnija je naravno protiv Finske, gdje nam je neophodna pobjeda, a protiv Italije šta bude. Taj revanš u Grčkoj moramo odigrati dobro i mislim da imamo šanse da se plasiramo na EP”.
Haskića ugovor sa Radničkim veže do ljeta 2020. godine. Međutim, nije siguran da li će ostati u Nišu.
“Vidjet ćemo šta će biti. Još ništa konkretno nemam, ni neki napravljen plan. Čekam da se završi sezona. Volio bih stvarno da odigram tu finalnu utakmicu Kupa, koja se igra u Nišu. Sve snage smo usmjerili na tu utakmicu i gledamo da to odigramo dobro. Volio bih svakako i da se okušam negdje drugo, da iskoristim ovu dobru sezonu i napravim još jedan dobar transfer”, poručio je na kraju Haskić i zahvalio se svima koji prate njegove igre.
Sa tri gola protiv Proletera u pretprošlom kolu, Haskić je izjednačio rekord dvojice igrača Partizana, Uroša Đurđevića i Leonarda da Silve Souze, koji su u sezoni 2016/17 također postigli po 24 gola.
Do kraja šampionata su ostala dva kola, a Haskić će imati priliku da obori rekord napadača Crvene zvezde Aleksandra Pešića, koji je prošle sezone postigao 25 golova.
(Reprezentacija.ba)
