Bosni i Hercegovini treba veliki državni stadion

Sve do posljednjih sukoba u Ukrajini stadioni u Bosni i Hercegovini bili su jedini stadioni uništeni u ratnim dešavanjima na teritoriji UEFA-e od nastanka ove organizacije.

Nažalost ratna i poslijeratna rukovodstva Fudbalskog saveza BiH nisu bila u stanju napisati ni jedan apel na engleskom jeziku, a kamo li otići u UEFA-u i FIFA-u i na osnovu ratnih stradanja izlobirati rekonstrukciju i izgradnju novih fudbalskih stadiona u BiH.

UEFA i FIFA su na to bile više nego spremne, ali nažalost u BiH nisu imali partnera u domaćem savezu, a naravno ni u nesposobnoj korumpiranoj bh. politici. Da Papa Ivan Pavao II nije u novembru 1994. godine primio delegaciju FK Sarajevo u Vatikanu, a zatim 1997. godine pomogao renoviranje Koševa, reprezentacija Bosne i Hercegovine morala bi poslije rata još godinama igrati zvanične domaće utakmice van granica BiH.

Mogućnost da nam UEFA i FIFA u potpunosti izgrade stadion više nije realna, pa se sada treba okrenuti svojim vlastitim kapacitetima i vidjeti kako najlakše reprezentacija BiH može dobiti jedan kvalitetan državni stadion koji će osim sportske, imati i veliku ekonomsku i političku važnost.

Jedan od prijedloga za renoviranje Koševa

Uvažavajući Bilino Polje i Grbavicu fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine svoje najveće utakmice mora igrati na puno većem državnom stadionu – što je u našem slučaju stadion Koševo.  Renovinarni stadion Koševo.

Zbog interesa reprezentacije, navijača i cijele Bosne i Hercegovine.

Toliko spominjana atletska staza sama po sebi ne predstavlja problem jer se akustika na stadionu postiže natkrivanjem tribina i drugim tehničkim rješenjima. Dakle, Koševu treba krovna konstrukcija, nove plastične stolice, izgradnja novih VIP i PRESS loža, u tribine integrisani reflektori, renoviranje prostorija za igrače i druga službena lica i novi LED semafor sa pratećom audio-video multimedijom. Naravno i kvalitetan travnjak. Sve navedeno je realno ostvarivo.

Fudbalski savez Bosne i Hercegovine odmah treba inicirati sastanak sa općinskim (Koševo je u vlasništvu Općine Centar – Centar za sport i rekreaciju), kantonalnim, federalnim i državnim nivoima vlasti i tražiti učešće u budžetu za narednu godinu.

Nakon kalkulacije raspoloživih državnih sredstava, NFSBIH zatim uz pomoć japanske ambasade u BiH i Vahida Halilhodžića i Ivice Osima treba organizovati donatorsku konferenciju u Japanu (Japan je najveći poslijeratni donator BiH), isto ponoviti i u Turskoj uz pomoć političkih i sportskih veza, zatim uz pomoć naših igrača animirati Italiju, Englesku, Njemačku, strane organizacije i najveće domaće kompanije, ali i najbogatije Bosance i Hercegovce i njihove partnere u svijetu…

Na već uspješno pokrenut projekat ni pomoć UEFA-e i FIFA-e koju danas praktično vode Slovenci i Hrvati sigurno neće izostati.

Niz je razloga zašto reprezentacija svoje najveće utakmice mora igrati u Sarajevu, a ne u Zenici.

BH. EKONOMIJA – TURIZAM: 

Najveći problem Zenice je manjak turističkih, kulturnih i historijskih atrakcija za domaće i gostujuće navijače, koji se praktično svode na nekoliko slastičarni i ćevabdžinica, kao i manjak i kvalitetnih hotela za goste iz inostranstva. Iako reprezentacija godinama gostuje u Zenici, čini se da kako osim većeg broja štandova sa zastavama i šalovima nisu napravljeni nikakvi drugi pomaci u podizanju kvalitete sadržaja. Nije zanemariv i realtivno mali kapacitet stadiona, zbog kojeg je podrška sa tribina u proteklim kvalifikacijama bila mala. Ko je u prošlim kvalifikacijama bio u Kardifu, Haifi i Dublinu vidio je šta znači kada igrači lete na krilima domaćih navijača.

Uz svo poštovanje Zenici, grad Sarajevo je svjetski brand.

Stotine novinara koji putuju uz svoje reprezentacije bi pravile reportaže o Sarajevu. Spominjali bi europski Jeruzalem, početak Prvog svjetskog rata, olimpijske igre,  jedinstveni stari grad koji spaja zapadnu Europu i orijent, Bonu Voxa, Pavarottija… Strani navijači bi se uz sve to još zbog postojanja aerodroma i kvalitetnih smještajnih i ugostiteljskih sadržaja prije odlučili za dolazak na utakmicu u Sarajevu, nego u Zenicu, a onda bi i oni putem svojih Facebook-a i Instagram-a radili promociju naše turističke ponude. Ne treba puno objašnajvati koliko to jača turističku i ekonomsku snagu Sarajeva, ali i cijele BiH.

NAVIJAČI – NUMERACIJA SJEDIŠTA:

Renovinari stadion Koševo omogućio bi i numeraciju sjedišta i online prodaju ulaznica, pa se navijači ne bi morali ponižavati čekajući u redovima, tražeći štele za ulaznice, plačajući tapkarošima višestruke iznose, ali i dolazeći satima prije utakmice da zauzmu željeno mjesto na stadionu.

PATRIOTIZAM – EDUKACIJA NOVIH GENERACIJA:

Igranje utakmica u Sarajevu ima i jaku političku poruku. U Irskoj se npr. na utakmice reprezentacije uvijek dovodi nekoliko hiljada djece iz cijele Irske. Time se naravno popunjava stadion kada nije rasprodan, ali i vrši jedna sportska i patriotska edukacija novih naraštaja.

U dobu kada djeca u BiH znaju više imena “zvijezdi granda” nego igrača Sarajeva i Željezničara, sigurno je da je potrebno novim generacijama usaditi kulturu odlaska na utakmice, ali im i u ranim danima pridonijeti iskustvo koje će im pojačati patriotizam i ljubav prema Bosni i Hercegovini.

Za jedan moderan tim kvalitetnih menadžera sve ovo gore navedeno može biti realizovano već za 12 mjeseci. 

Ako u Fudbalskom savezu BiH nemaju kapaciteta da to riješe, neka raspišu konkurs za radnu grupu ili neka se na kraju krajeva posavjetuju sa upravom FK Željezničar koji praktično iz privatnih renovira stadion Grbavica ili Fudbalskim savezom Makedonije koji je uspješno renovirao njihov državni stadion.

Odmah, jer već uveliko kasnimo!

(Reprezentacija.ba)