Anel Džaka ponovo je u Bayeru. Ovaj put kao skaut. Sarajliju s njemačkim pasošem nisu zaboravili u Leverkusenu gdje je svojedobno kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine važio za veliku nadu, u toj mjeri da su ga Nijemci nagovorili da igra pod njihovom zastavom, a bio je i dio nikad jačeg Bayera sa zvijezdama poput Ballacka, Berbatova, Ze Roberta… Generacija je to koja je dogurala do finala Lige prvaka u Glasgowu gdje ih je zaustavio veliki Real Madrid.
I po završetku karijere ostao je da živi u Njemačkoj. Prvo je godinama radio kao trener i sportski direktor u TuS Koblenzu, a od proteklog ljeta je na platnom spisku njemačkog bundesligaša. Odmah na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal otkrio je kako zapravo izgleda danas njegov posao u Bayeru.
– Znate, bio sam kao igrač dugo u Leverkusenu, prošao sam i njihove omladinske kategorije, a kontakt sam zadržao i nakon karijere. Često sam išao na utakmice, treninge… Sretan sam što su mi ukazali šansu da ponovo budem dio Bayera. Ovo je zapravo skauting, pratim igrače uzrasta od 13 do 19 godine, često sam u Frankfurtu, Mainzu, Stuttgartu, Minhenu… Baš, evo sada gledam trening U-15 reprezentacije Njemačke. Nije lako, stalno si na putu, ali volim ovaj posao – priča nam Džaka.
Danas je spona između Bayera, fudbalera, roditelja i menadžera. A uslovi u kojima se radi, kaže, posebna priča.
– Kada usporedim vrijeme kada sam počinjao karijeru i ovo danas što djeca imaju, uh… Kada sam s 15 godina došao u Bayer trenirali smo na šljaci. Zbog svega toga često i tim dječacima pokušavam dati do znanja da imaju sve preduslove da uspiju, samo moraju čvrsto biti na zemlji, raditi i trenirati.
RADUJE ME USPJEH NAŠIH LJUDI
Prokomentarisao je i sezonu u Njemačkoj koja dugo nije bila zanimljivija. Bayernu koji osvaja naslov zadnjih deset godina sada je to upitno, budući da lidersku poziciju drži Borussia Dortmund predvođena Edinom Terzićem.
– Bayern s finansijskim mogućnostima kakve ima mora iz godine u godinu ići na titulu, to je normalno, ali dobro je i što se konkurencija zaoštrila. I što već sada ne bježe 10-15 bodova. Bit će zanimljivo do kraja, to je sigurno. Inače, Terzića koji vodi Borussiju imao sam priliku ljetos vidjeti u Makarskoj, ispričali smo se, dobar je momak. Raduje me svaki uspjeh naših ljudi. Često se čujem i sa Misimovićem, Selimbegovićem…
MORAŠ BITI BOLJI OD NIJEMCA TRI PUTA
Koliko je teško uspjeti kao stranac u Njemačkoj osjetio je i na svojoj koži. Svojevremeno je igrao i za U21 selekciju Elfa.
– Moraš biti troduplo bolji od Nijemca i što je najvažnije – imati sreću. To je normalno. Pa, i kod nas kada dođe stranac, ako je iste kvalitete kao domaći, logično da ćeš drugog više gurati. Svejedno, meni je Njemačka kao zemlja mnogo dala i uvijek ću joj biti zahvalan, iako se najljepše osjećam kod kuće, u svom Sarajevu.
I danas žali što na koncu nije zaigrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Bio je veoma blizu.
– Bilo je to vrijeme kada je Ćiro bio selektor. Ranije su bila drugačija pravila, nisi mogao tek tako mijenjati dres, ali kasnije se pojavila mogućnost da igram za Zmajeve. Bio sam presretan kada su me pozvali iz Saveza i pitali jesam li zainteresovan. Pomislio sam, kako neću biti… Ali, nije bilo suđeno. U Kaiserlsauternu sam počeo sve manje igrati, zatim je došla povreda i cijela priča je pala u vodu. To mi je ostala neostvarena želja.
HUSEINBAŠIĆ NEMA ŠANSE U NJEMAČKOJ
U fokusu javnosti posljednjih sedmica je Denis Huseinbašić iz Kolna. Džaka ga poznaje kao igrača veoma dobro.
– Njegova je priča zanimljiva. Poznajem ga kao fudbalera. Zanimljivo je da njega u Eintrachtu kada je bio dijete nisu označili kao perspektivnog, čuo sam priču da je bio mršav, tanak… Otišao je onda u Offenbach gdje je preko kadeta i juniora dobio šansu da igra za prvi tim u 4. ligi i tu se baš razvio. Koln ga je na kraju kupio za siću, čini mi se za 50.000 eura, a odmah su ga željeli i posuditi. Ranije sam spomenuo da je važno imati sreću u fudbalu, Denis ju je imao. Desilo se da se neko povrijedio u Kolnu, on je uskočio i ostalo je poznato.
Nije upućen oko toga za koga se odlučio Huseinbašić. Podsjetimo, iako su u N/FSBiH optimistični po tom pitanju, mladi fudbaler daje izjave kako mu je san dres – Njemačke.
– Čekajte, je li bio on sada na okupljanju s Bosnom i Hercegovinom? Nije? Ne znam, pričao sam sa Misimovićem oko njega i volio bih da igra za nas. Realno, teško će u Njemačkoj moći. Mi imamo finu i mladu ekipu, dobro bi se uklopio, siguran sam.
Za kraj je prokomentarisao i posljednje nastupe Zmajeva.
– Prva utakmica je bila odlična, ali čim sam vidio euforiju koja se stvorila, uhvatio me strah. Nisam imao nimalo dobar osjećaj pred Slovačku. Baš smo jeftino primili golove. Ipak, vidjelo se da nedostaju iskusniji igrači poput Džeke i Pjanića, da su od starta bili tu, siguran sam da bi drugačije bilo. Ali, raduje me što ima ovih novih momaka koji su definitivno budućnost – zaključio je Anel Džaka na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)
