Gost nove emisije “Top Gol” kod Sabahudina Topalbećirevića Bahe bio je Mersad Selimbegović, aktuelni trener njemačkog drugoligaša Jahn Regensburga.

Selimbegović je na startu govorio o nedavno završenom Mundijalu u Kataru i lošem rezultatu selekcije Njemačke koja je ispala u grupnoj fazi.

“U Njemačkoj su se pred početka prvenstva bavili nebitnim stvarima, otišli su daleko u politiku i fudbal je mnogo trpio. Sve se to prenijelo na reprezentaciju. Veliko je razočarenje u javnosti i savezu. Iskreno, nisu imali ni sreće. Bili su bolji nego prije četiri godine. Reprezentacija Njemačke je dobra, ali ima problema u napadu i na bočnim pozicijama. Selektor Flick će ostati na toj poziciji.”

Trener njemačkog kluba je otkrio i da je sa 15 godina počeo trenirati fudbal.

“Ja sam počeo igrati fudbal prilično kasno – sa 15 godina. Karijeru sam počeo u FK Butmir, a onda sam prešao u Želju. Kao kadet sam već igrao za juniore Želje, da bi kao junior debitovao za seniorski tim. Tada su za Želju igrali Gušo, Mulalić, Alihodžić, Gredić, Kurt, Adžem, Muharemović, Bišćević, Guvo, Bešlija, Muratović i mnogi drugi. Debitovao sam u Željezničaru kod tadašnjeg trenera Đurbuzovića. S obzirom na jaku konkurenciju, dva puta sam išao na posudbu u TOŠK, jednom u Olimpiku i Žepčeu. Poslije toga sam se vratio u Želju 2005. godine, a godinu kasnije otišao sam u Regensburg. Za Regensburg sam igrao šest godina. Ušli smo u drugu Bundesligu, ali sam se teško povrijedio i završio sam karijeru. Nudili su mi da produžim ugovor, međutim nisam to htio zbog povrede. Direktor nije mogao vjerovati da nisam htio produžiti ugovor, a onda mi je ponudio da budem trener u klubu. Već 2012. godine sam bio pomoćni trener u klubu. Tada sam imao 30 godina”, kaže Selimbegović i nastavlja:

“Regensburg je bio u drugoj ligi, a ja sam na početku trenerske karijere bio pomoćni trener u drugom timu koji se tada takmičio u petoj ligi. Tu sam proveo četiri godine i osjećao sam se dobro kao pomoćni trener u U23 timu. Uporedo sa funkcijom pomoćnog trenera išao sam na preškolovavanje u jednu firmu. Svako jutro sam ustajao u 04,20 ujutro i u 05,00 sati provlačio karticu u firmi u kojoj sam radio. Išao sam u školu sa dječacima i djevojčicama od 16 i 17 godina i učio zanat. Oko 14,00 sati sam se vraćao kući, a oko 18,00 sati sam već bio u Trening centru. U 22,00 sati sam bio kući. I tako sve u krug. Također, trenersku licencu sam dobio u Bosni i Hercegovini. Diplomirao sam u januaru 2019. godine u Centru za edukaciju FS BiH.”

Mladi bh. trener je 2017. godine iz drugog tima Regensburga prešao u prvi.

“Pomoćni trener Regensburga sam postao 2017. godine, a bio sam i koordinator u omladinskom pogonu. Tada sam napustio i firmu u kojoj sam radio. Dvije godine sam bio pomoćnik, a onda sam preuzeo prvi tim. Imao sam ponudu da idem u Koln da budem pomoćni trener, ali sam odlučio da ostanem u Regensburgu. Druga Bundesliga je izuzetno jaka, a najbolji pokazatelj je to što HSV već četiri godine ne može ući u Bundesligu. HSV ima veći budžet za omladinski pogon nego mi za sve.”

Selimbegović je ispričao i zanimljivu anegdotu sa jednim njemačkim političarem.

“Jedna anegdota jer imam kontakt i sa političarima iz Njemačke. Rekao mi je da su najveću grešku napravili što nisu dozvolili svim Bosancima i Hercegovcima, koji su stigli tokom rata, da ostanu u Njemačkoj. Razlog je taj što su Bosanci vrijedni, pošteni i to je veoma pozitivno. Kazao mi je da nije sreo nijednog Bosanca da ne radi dugo, da nešto nije napravio ili da se nije snašao.”

Odgovorio je i na pitanje da li se u budućnosti vidi na poziciji selektora BiH ili na klupi nekog tima iz Bundeslige.

“Kao trener ne razmišljam tako daleko. Ipak, ako budem trener narednih 10,15 godina ozbiljno ću početi razmišljati o tome. Trenutno imam toliko posla u Regensburgu i gledam samo današnje stanje. Prošle godine nakon sjajnog starta imao sam nekoliko ponuda, ali sam dvije odbio u startu. Neke ponude je klub odbio. Jednostavno nisam htio na silu da idem”, govori Selimbegović i dodaje:

“Pratim reprezentaciju BiH koliko stignem. Uvijek može bolje, samo je pitanje koliko vam vremena treba da napravite neki iskorak. Ekipa se stabilizovala i počeli smo igrati bolje. Sazreli smo i osjetilo se na rezultatima. Polako se počelo stvarati i zajedništvo u timu. Volio bih da reprezentacija ima bolje mjesto u javnsoti i da igrači pokažu u svakoj utakmici da im je stalo. To je vrhunac igračke, ali i trenerske karijere. Vidjeli smo na Mundijalu da su sve ekipe koje su ostvarile dobar rezultat imale su to zajedništvo. To je ono što vam donosi rezultat.

(Reprezentacija.ba)