Odluka da se u ljeto 2019. godine vrati na premijerligaške terene za Bojana Letića nije bila posve najbolja. Tako i sam kaže. Iako najavljen kao veliko pojačanje, ovaj bivši mladi reprezentativac BiH je Koševo napustio nakon svega šest mjeseci i potom preko niškog Radničkog završio u – Španiji.

Velika odricanja, trud i kvalitet zavrijedili su poziv tamošnjeg Mirandesa, a druga liga ili popularna Segunda koju igra, važi za jednu od najsnažnijih i najzahtjevnijih na Starom kontinentu.

Letić se iz Španije javio za Reprezentacija.ba. Na samom početku nije skrivao da uživa u srcu egzotične ljepotice Pirineja.

– Da mi je ko rekao da ću sa 28 godina potpisati ugovor u Španiji, ne bih mu vjerovao, ali rad i trud su se isplatili. Možda sam i prije zaslužio jedan ovakav transfer. Napravio sam pravi potez dolaskom u Mirandes. Liga je inače teška za igrati i tvrda, vidi se to i po rezultatima i tabeli, svi smo nekako blizu. Uvežeš dvije pobjede, odmah si gore, a favorit nisi ni kad igraš protiv najslabijeg, govori nam Letić.

U posljednje tri utakmice niste bili u kadru. Jeste li povrijeđeni?

– Jesam, čudna povreda je u pitanju, ovdje se s tim nisu ranije susretali. Magnetna rezonanca je pokazala da mi je napukao bočni mišić. Na jednom treningu prilikom šuta noga mi je otišla na jednu, a tijelo u drugu stranu i presjeklo me u leđima. U tenisu je to možda češće, ali u fudbalu i ne baš. No, dvije sedmice su već prošle i nadam se da ću otprilike za sedam dana biti ponovo u pogonu.

Jeste li već ‘pohvatali’ španski jezik?

– Španski jezik sam volio i prije. U mladosti sam gledao njihove serije, ne telenovele već akcijske, ali tih nekoliko riječi koje naučiš tada i ne pomažu mnogo. Morao sam preko jedne škole uplatiti sebi časove preko Skypea i polako učiti. Za sada ide dobro, otprilike sam negdje na A2 nivou i mogu se snaći kada god izađem u grad. Trudim se da to bude bolje i bolje. Iako ne treba baš dugoročno planirati, želja mi je ovdje ostati do kraja karijere, možda čak i živjeti kasnije. Trenutno sam baš sretan.

Kakav je Mirandes klub?

– Trenutno ne stojimo na tabeli baš najbolje. Ekipa je ove godine možda i bolja i talentovanija nego prošle, ali sportski direktor i skauti su orijentisani na mlade igrače koji ne mogu dobiti šansu u timovima poput Atletica, Seville…, pa se ‘kale’ ovdje. Sve su to kvalitetni mladi igrači pred kojim je, uvjeren sam, blistava budućnost. Cilj nam je ostati u drugoligaškom društvu.

Kako danas gledate na epizodu u Sarajevu? Nije baš trajalo dugo.

– Trudim se da iz svakog kluba ponesem neke lijepe uspomene. Gledam pozitivno i na to vrijeme u Sarajevu, ali problem je bio što mi glava nije bila tamo. Za to sam kriv ja, niko drugi. Jednostavno nisam bio čist. Znate, dugo vremena sam prethodno proveo u inostranstvu i sve to je očito ostavilo nekog traga na meni. Isto tako, malo ljudi je znalo da sam prije toga imao i mononukleozu zbog koje sam pauzirao šest mjeseci, kada sam se vratio, uslijedila je već nakon četiri utakmice povreda zgloba koja me udaljila sa terena na još dva mjeseca…

Kako je izgledala Vaša borba sa mononukleozom?

– Kažu da 90 posto sportista boluje od toga, ali svako na svoj način. Mene je baš strefilo, nije bila bezazlena dijagnoza i morao sam se boriti. To sam otkrio sasvim slučajno. Ustanem normalno, odem na trening i kad dođem osjetim temperaturu. Ne znam gdje sam, znojim se po noću, budim se mokar. I tako nekoliko puta. Na kraju sam tražio da odem kod doktora, nalazi nisu bili najbolji i poslije šoka kreće borba. Danas mnogo pazim na ishranu i srećom nije bilo nikakvih posljedica.

Svojedobno ste bili i mladi reprezentativac BiH.

– U Veležu sam pružao sjajne partije, što nije promaklo tadašnjem selektoru Vladi Jagodiću koji me je pozvao u reprezentaciju. Odigrao sam, koliko se sjećam, šest utakmica. Bilo je to sjajno vrijeme, sjajni igrači i nešto što ću pamtiti dok sam život, podvukao je Letić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

(Reprezentacija.ba)