“Đavo u Bosni i Hercegovini nije toliko snažan, koliko mu se često pusti da se pravi važan” više puta je u svojim javnim istupima ponovio banjalučki biskup Franjo Komarica.
Oko sporta – koji je sam po sebi plemenit – u BiH je puno više dobrih nego loših ljudi, ali nažalost medijska pažnja koju ima sport, a posebno nogometne utakmice, ovima drugima daje priliku da se njihovo ponašanje učini kao dominantno i opće prihvaćeno.
Upravo zato reakcija na bilo kakvu vrstu fašizma, ali i huliganizma na stadionima mora biti radikalna.
Država mora pomoći sigurnosti bh. nogometa
U nekom idealnom društvu nakon sinoćnjeg fašističkog divljanja navijača Širokog Brijega – Nogometni savez BiH jutros bi suspendovao NK Široki Brijeg i oduzeo mu titulu, policija u Širokom Brijegu bi uhapsila odgovorne za incident, a UEFA bi zatim pokrenula postupak protiv Širokog Brijega zbog narušavanja temeljnih načela europskog fudbala – borbe protiv rasizma i nacionalizma. Podsjetimo se, za Široki Brijeg ne mogu igrati Bošnjaci i Srbi i to je jedini slučaj javnog aparthejda još od onog u Južnoafričkoj Republici kojeg je osudio cijeli svijet.
Ne živimo u idealnom društvu nego u BiH pa je realnost takva da Nogometni savez BiH objektivno nema snagu da bez pomoći države odgovarajuće kazni izgrednike. Ni ove u Širokom Brijegu, ni one koji uzvikuju ime Ratko Mladić, ni one koji huliganskim napadima tjeraju široku publiku sa stadiona i tako direktno štete kvalitetu Premijer lige BIH.
Za vođenje ovako uređenog Nogometnog saveza BiH potrebno je veliko umijeće diplomatije da bi institucija uopšte funkcionisala, a u borbi protiv fašizma i huliganizma Nogometnom savezu BiH je neophodna jaka i iskrena pomoć zakonodavnih, policijskih i sudskih institucija.
Istina, Nogometni savez BiH mogao bi izreći drakonske kazne Širokom Brijegu i drugim klubovima, ali bi to onda dovelo do raskola u Izvršnom odboru Saveza i praktično blokade kompletnog bh. nogometa i zato od Saveza ne treba tražiti rješenje problema koji je puno veći nego što ga to jedna sportska institucija može riješiti.
Izgrednicima je mjesto u policijskim stanicama, ne na utakmicama
Bosni i Hercegovini su potrebni iskreni zakoni koji će sve promotore fašizma i huliganizma zauvijek udaljiti sa stadiona, ali strogo sankcionisati i organizatore događaja koji su dopustili promociju fašizma i huliganizma.
Ukoliko se još pri tome potencijalni izgrednici umjesto na utakmicu budu morali prijaviti u policijsku stanicu tokom utakmica – problem će biti vrlo brzo riješen.
Stoga je jasno da Nogometni savez nije prava adresa za samostalno rješenje problema, ali je na Savezu definitivno odgovornost da inicira gore spomenute promjene zakona pred odgovarajućim državnim organima.
Svakako se uz angažman Saveza svi moramo nadati da politika iskreno želi riješiti ovaj problem.
Ali, kako ne biti skeptičan kada vodeće političke stranke u Bosni i Hercegovini imaju direktnu korist od nacionalizma na tribinama i u medijima jer već više od 25 godina izbore dobivaju na nacionalističkoj retorici, a ne na uspješnim ekonomskim i socijalnim politikama i kada im fašističke i huliganske grupe na stadionima direktno koriste za poticanje nacionalizma među ljudima i osvajanje izbora – odnosno državnog novca, moći, radnih mjesta…
(Reprezentacija.ba)
