Rade Krunić (29) je prije nekoliko dana izborio plasman u polufinale Lige Šampiona sa Milanom, a njegov bivši saigrač iz fočanske Sutjeske Nikola Mojović govorio za N1.

Još uvijek pod utiscima plasmana Rossonera u završnicu Lige prvaka, Mojović se prisjeća trenutaka kada nije bilo baš sjajno, ali Rade i on bili su nerazdvojni prijatelji i dijelili su baš sve. Čak i burek.

“Sjećam se da smo Rade Krunić i ja krenuli na utakmicu, mislim da je bila protiv Proletera iz Teslića. Utakmica je bila u četiri sada popodne i jeli smo burek na putu do stadiona. Podijelili smo porciju bureka po pola. Postigli smo obojica po gol. Mislim da je Rade tu utakmicu, prvi put igrao napadača u karijeri. Sada, to ne bi palo na pamet meni u Sutjesci, a kamoli njemu u Milanu.” prisjeća se Krunićev prijatelj koji je u ovom trenutku igrač i sportski direktor Sutjesske.

Anegdota ne manjka, pa Nikola nastavlja vraćati film godinama unazad. Naredna je vezana za tradicionalno slavlje ekipa, a oni koji su to radili pronaći će se u narednim riječima.

“Znate kako je kada igrači pobijede utakmicu, odmah se ide na opuštanje u diskoteku. Mi smo jednom prilikom ostali bez para, pa smo od jednog prijatelja uzeli novac. Kupili piće i spavali smo u nekom autu ispred prodavnice. Od našeg prijatelja koji je svakodnevno bio sa nama. To je bio smiješan momenat i lude godine. Ujutro kada smo se probudili nismo znali gdje smo. Naravno, Rade nikome nije ostao dužan, pa ni njemu. Danas nam je sve to smiješno i zanimljivo.” navodi Mojović u razgovoru za N1.

Prema Nikolinoj priči, Rade je bio momak od raje i za raju.

“Rade Krunić je jako komunikativan momak. Prije svega što je dostigao u životu i karijeri, igrao je za raju fudbal na betonu po turnirima. Za janje i gajbu piva bukvalno. Sve je Rade prošao. Do San Sira, slave i sada polufinala Lige prvaka.”

Iako su svi očekivali trasnfer u jedan od dva najveća srbijanska kluba, Krunić je završio u Veroni. Kockice se nisu posložile. Nije odigrao ni minute i ubrzo se vratio u Srbiju. Svi su ga otpisali, a Fočak je morao stisnuti zube i čekati novu priliku za jak inostrani transfer.

“Razni menadžeri su se ‘tukli’ za Rada dok je bio u Srbiji. Razni ljudi koji nemaju veze sa fudbalom. Znate kako to ide. Svašta je Rade istrpio na svojoj koži. Kada dođete u Italiju, ili jeste ili niste, nema niko vremena da vas čeka i od vas pravi igrača. Njegov najveći adut u karijeri bila je mirna glava. Znao je uvijek da se transformiše i da odgovori na zahtjeve trenera, koja god pozicija se tražila.“

Ostatak razgovora pročitajte na N1.

(Reprezentacija.ba)