“Ćiro je Papetu napravio ekipu” vrlo je čest stav navijača BiH, no gotovo da nema argumenata da je Miroslav Blažević kreator generacije BiH koja se 2014. plasirala u Brazil.
Iako se legendarnom Miroslavu Ćiri Blaževiću može podići spomenik za lijepe trenutke 2009. godine i što je reprezentaciju vratio u žižu interesovanja javnosti nakon što ju je preuzeo u situaciji bojkota gotovo svih najvažnijih igrača, činjenice govore kako je trenerski gledjaući plasman u Brazil 2014. godine zasluga Safeta Sušića.
Iako je Ćiro preuzeo reprezentaciju u jako lošem ambijentu, nije baš ni Safet Sušić zatekao preidealno raspoloženje u i oko reprezentacije. Bivši selektor je nakon baraža protiv Portugala “ozbiljno zakuhao” sa Zvjezdanom Misimovićem i porodicom Miralema Pjanića, što su u tom trenutku bile afere koje su uveliko potresle reprezentaciju BiH. Uz to opšta atmosfera unutar tima nije bila na profesionalnom nivou. “Nedostaje nam profesionalizma u organizaciji, nekada ne mogu doći do svoje sobe od navijača i novinara” žalio se tada Misimović.
Uz Sušića se promijenio i način rada u reprezentaciji. U hotel reprezentacije nije više mogao ući i “kunto i panto”, novinari su gurnuti na distancu, igrači su sada imali mir.
Ali vratimo se na igru i taktiku, kao jedini važan argument.
Taktički gledano, Safet Sušić je potpuno promijenio ekipu po svojoj trenerskoj ideji.
Iz formacije 3-5-2 reprezentacija je prešla u formaciju sa četiri igrača u zadnoj liniji, najčešće onu 4-2-3-1. Uz one igrače koje su selektirali rahmetli Ibro Zukanović u mladoj, te kasnije Fuad Muzurović u A selekciji poput Džeke, Ibiševića, Salihovića i Rahimića, te Spahića koji je debitovao kod Bake Sliškovića, Safet Sušić je do kvalifikacija za Brazil imao više od deset “svojih igrača” koji su nosili igru reprezentacije.
Već u kvalifikacijama za EURO 2012, sastav se značajno mijenja, pa u svojim prvim kvalifikacijama Pape više ne računa na više od pola do tada Ćirinih udarnih igrača – Nadarevića, Muratovića, Ibričića, Berberovića, Supića, Damjanovića, a manje šanse za igru su i Jahić, Radeljić, Vladavić…
Pape u tim kvalifikacijama dovodi Lulića iz Young Boysa i Mujdžu iz Freiburga, a već kao maloljetnog prepoznaje Bešićev talenat i daje mu minutažu. Svojim imenom uspijeva vratiti i Papca u reprezentaciju. Pravu ulogu u reprezentaciji kod Papeta dobija Miralem Pjanić, a Pape “iz naftalina” vadi i Adnana Zahirovića koji kao igrač Spartak Nalchika ima sve značajniju ulogu.
To da je npr. veznjak Zahirović uspješno čuvao na desnom beku Ronalda u baražu, ili da je veznjak Salihović uspješno igrao lijevog beka govori da je Sušić znao prepoznati puni potencijal igrača, ali više i to da se naša reprezentacija morala krpiti i da nije bila toliko jaka koliko se to danas smatra.
Do historijskih kvalifikacija za SP 2014 broj “Papetovih igrača” još je veći. Sada su tu još Vranješ, Vršajević, Bičakčić, Šunjić, Stevanović, Višća, Hajrović, a iz Ćirinog, odnosno Zukanovićevog (U21 BiH) i Muzurovićevog mandata tu su još sa značajnom ulogom Džeko, Spahić, Rahimić, Ibišević i Salihović…
Da je Safet Sušić možda imao još malo sreće da ima ključne igrače zrelosti kakve su danas pa da ne kasne neopravdano na pripreme reprezentacije ili prave druge neprofesionalne poteze, ili npr. da je Mensur Mujdža imao manje problema sa povredama, BiH je pod njegovim vodstvom mogla još i više… Da ne govorimo o autogolu Kolašinca protiv Argentine, ili poništenom golu i toliko propuštenih prilika na otvaranju protiv Nigerije… No to i nije tema ovog teksta.
Tema je ta da uz svo poštovanje i neizmjernu ljubav prema Ćiri Blaževiću, trenerske zasluge za plasman reprezentacije BiH idu na račun Safeta Sušića.
Naravno djelomično i njegovih prethodnika, Ćire Blaževića, Fuada Muzurovića, ali i već spomenutog rahmetli Ibrahima Zukanovića koji je u mladoj reprezentaciji BiH selektirao Džeku, Ibiševića, Salihovića…
Minutaža u Kvalifikacijama i baražu za SP 2010:
- Edin Džeko – 1074 minute
- Safet Nadarević – 900
- Samir Muratović – 877
- Sejad Salihović – 870
- Elvir Rahimić – 855
- Emir Spahić – 848
- Zvjezdan Misimović – 789
- Senijad Ibričić – 785
- Sanel Jahić – 720
- Vedad Ibišević – 611
- Kenan Hasagić – 523
- Džemal Berberović – 500
- Nemanja Supić – 450
- Dario Damjanović – 352
- Miralem Pjanić – 288
- Zlatan Muslimović – 283
- Admir Vladavić – 242
- Boris Pandža – 240
- Ivan Radeljić – 180
- Zlatan Bajramović – 155
- Adnan Mravac – 120
- Goran Brašnić – 107
- Haris Medunjanin – 45
- Velibor Vasilić – 22
- Mirko Hrgović – 17
- Asmir Begović – 1
- Marko Topić – 1
Minutaža u Kvalifikacijama i baražu za EURO 2012:
- Edin Džeko – 1043 minuta
- Senad Lulić – 1019 minuta
- Emir Spahić – 990
- Elvir Rahimić – 978
- Zvjezdan Misimović – 942
- Miralem Pjanić – 939
- Haris Medunjanin – 783
- Mensur Mujdža – 764
- Kenan Hasagić – 630
- Vedad Ibišević – 547
- Saša Papac – 450
- Asmir Begović – 448
- Adnan Zahirović – 410
- Boris Pandža – 359
- Senijad Ibričić – 331
- Adnan Mravac – 226
- Sanel Jahić – 218
- Safet Nadarević – 180
- Darko Maletić – 163
- Sejad Salihović – 159
- Semir Štilić – 97
- Zlatan Muslimović – 71
- Ermin Zec – 54
- Muhamed Bešić – 39
Minutaža u Kvalifikacijama za SP 2014:
- Edin Džeko – 900 minuta
- Emir Spahić – 900
- Asmir Begović – 900
- Vedad Ibišević – 891
- Sejad Salihović – 778
- Zvjezdan Misimović – 774
- Senad Lulić – 691
- Miralem Pjanić – 657
- Haris Medunjanin – 551
- Adnan Zahirović – 500
- Mensur Mujdža – 459
- Ognjen Vranješ – 450
- Avdija Vršajević – 414
- Ermin Bičakčić – 360
- Ervin Zukanović – 196
- Toni Šunjić – 90
- Elvir Rahimić – 80
- Miroslav Stevanović – 77
- Edin Višća – 67
- Senijad Ibričić – 66
- Izet Hajrović – 49
- Zoran Kvržić – 28
- Muamer Svraka – 11
- Damir Vrančić – 11
(Reprezentacija.ba)