Ni Safet Sušić u svom prvom ciklusu nije stvarao ekipu protiv Francuske, ni pokojni Ćiro protiv Španije – a isto nije pošlo za rukom ni Sergeju Barbarezu protiv najjačih europskih selekcija. Logično.
Engleska, Italija, Nizozemska, Njemačka i Mađarska definitivno su još prevelik zalogaj za Zmajeve koji su u fazi oporavka iz krize i izgradnji jedne nove generacije.
Reprezentacija BiH treba utakmice protiv ravnopravnih protivnika kako bi stekla samopouzdanje – kao cjelina, ali i njeni mladi igrači individualno. Za većinu njih ovakvi protivnici kakve smo imali ove godine daleko su od nivoa protivnika kakve imaju u svojim klubovima.
Upravo zato u ovakvim okolnostima možda je i dobro da reprezentacija bude četvrta u A Ligi Nacija, te izbjegne u februaru igrati baraž za opstanak u Ligi Nacija A. Umjesto tih utakmica bilo bi pametno, čini se, dogovoriti dvije prijateljske utakmice protiv nekih slabijih reprezentacija. Protiv kojih će naši igrači, posebno vezni, igrati sa manje grča.
Kontinuitet do zavisi od forme i povreda, ali najviše do selektora
Uz ravnopravne protivnike Zmajevima će trebati i kontinuitet. Kontinuitet selektora i stručnog štaba, igračkog kadra, formacije, stila igre…
Kontinuitet zavisi naravno od jačine protivnika, od povreda i forme igrača, ali najviše od Sergeja Barbareza. Ujednačena formacija i igrački kadar protiv ravnopravnih protivnika dodatno će stabilizovati svaku ekipu.
Gledajući sa strane – Barbarez ima zadatak da utvrdi sistem igre oslonjen na igrače iz naših najjačih liga.
U tome će svakako dodatno pomoći i sami igrači svojim radom i pristupom u klubovima. Ova reprezentacija biće sigurno puno jača na ljeto ili naredne jeseni sa Gigovićem koji ima jednu sezonu Bundeslige u nogama, Tahirovićem standardanim u Ajaxu, Huseinbašićem standardanim u Kolnu, Šarićem standardnim u Palermu, Gazibegovićem, Dedićem, Bašićem u jačim ligama…
Više razloga za optimizam nego pesimizam
Ali definitivno da je bilo dobrih stvari koje smo vidjeli čak i u okolnostima gdje je destabilizovana BiH igrala protiv jačih protivnika. Te uz to bila oslonjena na igrački kadar dobrim dijelom sačinjena ili od novih igrača, ili još gore od novih igrača koji su tek promijenili klubove. I da ne zaboravimo – na novog selektora i novi stručni štab.
Ipak, ti novi igrači su veliki dobitak za BiH, te će kroz uigravanje tek postati pravi dugoročni kapital za našu reprezentaciju.
Osjećaj gorčine koji imamo nakon utakmice protiv Mađarske upravo je dokaz tih pozitivnih pomaka i povećanih očekivanja.
Jer niko se ne može oteti dojmu da je utakmica mogla otići i u drugom pravcu. Činjenica da smo i u toj utakmici napravili 3-4 odlične šanse, te pri tome pokazali karakter i igrali do posljednjeg zvižduka pokazuje neke nove vjetrove u reprezentaciji.
Opet se treba vratiti da je BiH u Budimpešti pokazala čvrsto lice, da je zabila golove i protiv Nizozemske i protiv Njemačke, te praktično u svim susretima osim ovog posljednjeg u Zenici imala aktivan rezultat do kraja meča.
Kao temelj svega toga najvažnije potcrtati činjenicu da u reprezentaciji BiH vlada potpuno drugačiji sistem rada i ponašanja nego što je to bio ranije.
Ipak, ne treba zaboraviti gdje je ova reprezentacija bila prije samo osam mjeseci…
Cilj ostaje – plasman na EURO 2028!
| # | Klub | GR | U | B |
| 1. | FK Željezničar | 13 | 29 | 16 |
