Poslije odlaska Feđe Dudića sa klupe FK Sarajevo, gotovo iz dana u dan se pojavljuju glasine o njegovom nasljedniku, odnosno potencijalnim imenima kandidata za šefa struke tima sa Koševa.
Privremeno je kormilo preuzeo dosadašnji Dudićev pomoćnik Emir Obuća pod čijim je vodstvom Sarajevo izašlo iz krize i upisalo drugu pobjedu zaredom. Donijelo je to mir i samom Ismiru Mirviću koji bi do derbija trebao doputovati u glavni grad BiH, a pitanje novog trenera će, kažu, rješavati na pauzi.
Mirza Varešanović i Husref Musemić figuriraju kao najozbiljniji kandidati, a jedan od onih koji se povezuje sa klubom iz Titove 38/b je i Risto Vidaković, također bivši fudbaler Sarajeva. I on je trenutno bez angažmana.
– Od aprila sam bez kluba. Trenutno sam kod kuće u Madridu, nešto se vrti, pa čekam. Znate kako je u ovom poslu. Stalno neke kombinacije. Zadnjih godina sam bio po jugoistočnoj Aziji i da budem iskren malo sam se umorio toga, želja mi je približiti se svojoj kući, kaže Risto Vidaković na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
A njegova druga kuća je i FK Sarajevo s čijom klupom se povezuje kada god je upražnjena. I sam je toga svjestan, ali, dodaje, konkretnih razgovora nikada nije bilo. U međuvremenu redovito je pratio sve utakmice putem TV-a.
– Uvijek su neke priče prisutne, nekada me i prijatelji pozovu i pitaju jesam li zainteresovan da me predlože, a moj odgovor je uvijek isti. Za Sarajevo – uvijek. Rado bih došao, lijepe uspomene me vežu za taj klub, tu sam ponikao, bio kapiten… Ali, isto tako ne želim ni da se nudim preko medija. Želja postoji, ali ne odlučujem ja.
Iako već godinama u tuđini, vezu sa Sarajevom kao gradom nikada nije izgubio.
– Dolazio sam prošle godine kada sam trebao produžiti trenersku licencu. Trebao sam i ove, ali iskomplikovalo se, bili su neki pregovori. Tu je sada i hladno, vidjet ću… Kontakt sa Sarajevom nikada nisam izgubio. Tu su moji prijatelji iz djetinstva koje posjetim kada god dođem. Lijepe uspomene me vežu za taj grad osim tog, besmislenog, rata koji je razbucao bivšu Jugoslaviju koja je za mene bila lijepa država.
Vidakovićevi trenerski počeci vezani su za Španiju. U međuvremenu radio je na Maldivima, Filipinima, zatim u Maleziji…
– Iako sam se zasitio rada u tim zemljama, moram reći da nosim lijepa iskustva, pogotovo sa Filipina gdje su uslovi za rad jako dobri, a i ljudi su ispoštovali sve moje zahtjeve. Bilo je maltene idealno za raditi. Nakon toga sam bio na Maldivima, pa u Indoneziji gdje je također sve okej, osim ljudi koji su malo komplikovani. Voljeli su da se miješaju u posao i na kraju sam uprkos dobrim rezultatima odlučio da odem. U tim zemljama ulažu sve više, imaju dobre strance. Njihovi igrači su taktički dobro obdareni, intenzitet fudbala je jači nego kod nas, ali taktički kaskaju. Igraju presing bez ikakvog smisla, organizacije. Ima dosta prostora za rad, pogotovo za nas trenere iz Evrope koji volimo kompaktnost, dodaje Vidaković na kraju razgovora za portal Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
