Grupa naučnika sa prestižnog univerziteta diskutovala je o najnovijim dostignućima ljudskog bića. Bilo je tu govora o značaju i smislu ljudskog života, izdržljivosti, svakojakih sposobnosti i onom najmisterioznijem – ljudskoj duši, piše Korner.

Između ostalog dotakli su se i teme filmskih dostignuća, a jedan od njih ponosno je prodiskutovao kako je film “Iron Man” totalni promašaj jer ne postoji ljudski organizam koji može podnijeti takve stvari.

Govorilo se i o tajnama dugovječnosti života na Kavkazu, mudrostima istočnjačke filozofije, orijentalnim misticima, i smirenosti skandinavskih naroda koji su nekad eto bili preci Vikinga.

Odjednom je jedan od njih kazao kako je neki super kompjuter otkrio baš jednu osobu, prototip takvog, o kome diskutuju već satima.

“Znate, on je iz Bosne, ali igra u Rusiji.”

“Igra?”, “Rusija?”, mogli su se čuti začuđeni upiti.

“Da, da”, ponosno je ponovio onaj prvi. “On je fudbaler”.

“Ali, kako je to moguće?”

U Živinicama, poznatih između ostalog po brojnim nekropolama i stećcima. Dječaku očiju plavljih od okeana vojnička kapa padala je preko glave, ali on je ponosno stajao zamišljajući sebe kao vojnika. U periodima kada nije bio vojnik provodio je vrijeme sa drugovima na igralištu. I dok bi drugi kao u horu trčali za loptom, on je strpljivošću predatora koji čeka svoj plijen u prirodi, čekao trenutak kada bi prekinuo protivnički napad. Drugima je interesantna bila lopta, trčali bi neumorno za njom, a se iste rješavao kao da mu je neko dao vruć krompir u ruke. Prvom do sebe. Drugi bi ponekad i zakasnili u školu, ali ne i on. Tačnost švicarskih satova i čelična disciplina dovode do uspjeha. Samo se tako i može do vojske.

Al’ znate već, život ima druge planove…

Prvi je bio NK Slaven. Tu su se već počele nazirati neke sposobnosti koje ga izdvajaju od ostalih, pa je brzo i preskočio tu stepenicu.

Kada se još nije znalo za piramide među glavnim atrakcijama Visokog bio je fudbalski klub Bosna. Ekipa kroz koju su prodefilovali Hota, Abdurahmanović, Bešlija, Mekić, Geca, Vazda i brojni drugi, ugostila je i ovog nezgrapnog lika kojeg bi na ulici poistovjećivali sa brojnim profesijama, ali sa fudbalom rijetko. Iako neće dočekati osvajanje trofeja sa “Leedsom iz Visokog”, preko Slovenije i Austrije doći će do Rusije.

Anži iz Mahalačke će kasnije postati jedan od superbogatih klubova zahvaljujući milijarderu Kerimovu koji će ipak kroz nekoliko godina shvatiti da mu je lakše ulagati u neke druge stvari nego u fudbalske klubove pa ga brzo i prodati. A prije Roberta Carlosa, Eto’o-a i ostalih megazvijezda, čuvao je sredinu terena kao da je pod zaštitom UNESCO-a.

A Rusi ko Rusi, sve prate i primjećuju, pogotovo one najbolje. Tako je i čuveni CSKA-a doveo ovog živiničkog gladijatora kojem riječi nisi mogao reći ni za jedan potez.

Lopta prvom do sebe, hirurški precizni prekidi zbog kojih i sudija ostane u čudu. Perpetuum mobile je savršena mašina, jednom stavljena u pokret i ne trošeći energiju, krećući se beskonačno, i obavljući koristan mehanički rad. A ako samo jedan dio zapne, onda gubi svaki smisao. Za njega znaš da je dio mašine koji neće pogriješiti. Ni izdati.

Jer kako bi drugačije odigrao preko 50 utakmica po sezoni, postao najtrofejniji fudbaler iz Bosne i Hercegovine sa silnim trofejima ruskog prvenstva, kupom UEFA, i ostalim. Kako bi debitovao za reprezentaciju svoje zemlje u 31. godini i stigao odigrati ravno 40 utakmica. Zainatio se ranije, nije mu se sviđala klima oko reprezentacije.

A jeste, život uvijek ima druge planove, ali ima i neke čudne tokove kojima uvijek posloži stvari na svoje mjesto. Eto tako je i on dobio nadimak General, zbog svoje čelične discipline i tačnosti. Iako nije postao vojnik, istu onu vojničku kapu o kojoj je maštao kao dječak mogao je da stavi na glavu na silnim proslavama. Dobio je on još i nadimak Iron Man, ali za razliku od Tony Starka, filmskog filantropa, ovaj gigant je, daleko od očiju javnosti, pomogao stotine porodica i uljepšao im život. Ima veli neko ko vidi sve.

Nakon nekog vremena ista ona grupa naučnika sastala se željno isčekujući rezultate tog super čovjeka iz Živinica.

“Znate, došli smo do zaključka da oni u Bosni za to imaju samo jednu riječ”, sa knedlom u grlu kazao je onaj prvi.

“Samo jedna riječ???”

“Da, nešto što se zove – INAT.”

“A to je?”

“E i to su mi rekli, ako to uspijemo prevesti, znat ćemo i rezultat uspjeha.

(BIH.ba – Reprezentacija.ba)