Poziv ga zatiče u Grazu. Već nekoliko godina ovaj grad je dom iskusnom stručnjaku Draganu Joviću, koji u Austriji živi mirnim životom nakon što je uslijed zdravstvenih problema bio primoran da krajem 2022. “zaledi” trenersku karijeru tokom koje je imao priliku da vodi Sarajevo, Borac, Zrinjski, Tuzla City…

Danas se Jović rijetko pojavljuje u medijima, radije ostaje samozatajan, iako itekako ima šta reći. Interesovalo nas je najprije šta danas radi.

“Gdje sam danas? Više u Austriji. Pratim sve – našu ligu, slovensku, austrijsku… Baš sam zahvaljujući ekonomu iz Šturma koji je s naših prostora imao priliku da dva mjeseca prisustvujem treninzima i pratim rad Šturma koji je ove sezone osvojio i duplu krunu u Austriji. Bilo je to za mene dobro iskustvo. Ne krijem da sam se poželio trenerskog posla”, priča Jović (60) na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

ZDRAVSTVENI PROBLEMI SU PROŠLOST

Najvažnije mu je da je sanirao zdravstvene probleme zbog kojih je morao da napusti klupu Tuzla Cityja.

“Ma, to mi je bio prioritet. Bilo je baš ozbiljno. Pojavio se tromb u lijevoj nozi, a sreća u nesreći je što sam se baš tad zadesio u Tuzli gdje su zaista odlični ljekari. Najvažnije je, eto, da većih posljedica nije bilo. Morao sam mirovati kako se to ne bi pogoršalo.”

Osim što je uspješno radio na bosanskohercegovačkim terenima, Jović je jedan od rijetkih trenera s ovih prostora koji se okušao i u – Angoli. Vodio je tamošnji Primeiro de Augusto s kojim je osvojio čak sedam trofeja.

“Prije mene tamo su otišli Nedžad Selimović i Adnan Hodžić koji su radili u omladinskom pogonu. Kada se pojavila potreba za trenerom prvog  tima, oni su predložili mene i brzo smo se dogovorili, ali da je bilo predrasuda – bilo je. Prvi dojam je bio baš negativan. Pomislio sam da neću moći tamo izdržati ni mjesec dana, a ostao sam šest godina računajući cijeli period. Najteže mi je padala klima, visoke su temperature, hrana je isto tako drugačija od one na koju smo mi navikli. A liga… Samo ću vam reći da je šest igrača iz te naše ekipe na kraju otišli u klubove poput Lillea, Cagliarija i Sportinga. Nije nimalo bezazlena. Mogli bi naši klubovi svoj skauting usmjeriti baš prema afričkom kontinentu jer materijala ima.”

Jedno vrijeme je radio i u Egiptu, tačnije u FC Ismaily iz Ismailije, grada “ljepote i čarolije” smještenog na zapadnoj obali Sueskog kanala. Danas je sve manje trenera iz Bosne i Hercegovine koji imaju priliku da se okušaju u takvim zemljama.

“I iz Egipta nosim lijepe uspomene. Grad u kojem sam radio je pefektan, bio je užitak, a i liga je samo po sebi jako dobra. Što se tiče naših trenera, iz iskustva znam da ima talentovanih i dobrih kojima treba samo prilika do koje se, nažalost, teško dolazi. Tu ste u pravu. Zbog čega? Nemamo te lobije, preporuka nam nisu ni rezultati reprezentacije i klubova u Evropi, tako da se rijetko odlučuju u inostranstvu da angažuju trenere s našeg područja. Valjda će uskoro biti bolje.”

OSTAO SAM DUŽAN NAVIJAČIMA SARAJEVA

Mišljenja je Jović kako napreduje i fudbal u Bosni i Hercegovini. Pohvalio je poteze N/FSBiH po pitanju terena s hibridnom travom i skraćenja lige, a dotakao se i FK Sarajevo u kojem je, kako kaže, ostao “dužan” navijačima.

“Bilo je dobrih rezultata u Sarajevu. Utakmice koje su obilježile moju eru su protiv Levskog i Zete, žalim i danas zbog ove druge, a ostao sam i “dužan” navijačima titulu koju sam toliko želio. Pričati o Sarajevu u tom periodu i danas, to se ne može porediti, ni po pitanju finansija ni samih uvjeta. Mi smo lutali od terena do terena kada smo trenirali, a pogledajte sada ovaj kamp koji klub ima. Nadam se da će uskoro to pratiti i rezultati. Sarajevu najviše nedostaje kontinuitet. Treneru bi trebalo dati više vremena da osjeti ligu, da barem odraditi četiri prijelazna roka kako bi mogao selektirati tim, ali svjestan sam i da se navijači ježe na riječ strpljenje. Dosta im je te priče”.

Govoreći o kontinuitetu kao primjer navodi Zrinjski, klub koji je vodio i s kojim je imao priliku da osvoji titulu i Kup Bosne i Hercegovine.

“Iz Mostara sam otišao prije 15-16 godina, a u klubu su i dalje isti ljudi. E, to je to. U toj šampionskoj generaciji je igrao Mario Ivanković koji je danas šef struke, kao i Mladen Žižović koji je skoro preuzeo Borac, također klub koji sam vodio. Bit će mi zanimljivo pratiti njihove rezultate i duele. Želim od sve najljepše.”

U razgovoru s Jovićem dotakli smo se i reprezentacijom kroz koju pušu novi vjetrovi dolaskom Barbareza na čelo.

“Po meni je imenovanje Barbareza dobra stvar. Okupio je dobar tim oko sebe, siguran sam da će napraviti i atmosferu jer navijači ga istinski vole. Mislim da za budućnost reprezentacije mi ne moramo brinuti. Evo, konkretno Austrija “vrvi” od naše djece samo je potrebno skautirati to na vrijeme, pozivati ih u naše selekcije i s vremenom praviti od njih igrače za A tim.”

Za kraj je izrazio nadu da će se uskoro vratiti trenerskom poslu. Želja mi je ostati u inotranstvu, kontakte sa određenim klubovima iz Austrije i Slovenije već je imao, no prejudicirati nije želio dok se cijela priča ne konkretizuje.

(Reprezentacija.ba)