Nakon Misimovića nema više ljepote, ali igramo na mišiće i taktiku
Za manje od dvije sedmice fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u Atini će odmjeriti snage sa Grčkom. Posljednji put sastali smo se u martu 2013. godine kada smo ih razbili sa 3:1. To je bila, objektivno, najveća pobjeda reprezentacije BiH ikada.
PIŠE: Bojan Selesković
Više od tri godine kasnije BiH ne igra lijepo kao tada i osnovni razlog tome je što u našem timu više nema virtuoza Zvjezdana Misimovića. Ne igramo lijepo, ali pokazujemo da smo ekipa koja će slabije protivnike izmoriti i dokrajčiti, a protiv jakih protivnika tražiti bodove na mišiće i taktiku.
Ako na trenutak zanemarimo nerealno velik poraz od Belgije, koji se desio kao plod kombinacije prevelike želje selektora Baždarevića i dječijih bolesti naše reprezentacije, odnosno kao plod izostanka adekvatne taktike i mišića na terenu, BiH u ovim kvalifikacijama pokazuje da je ekipa koja može napraviti željeni rezultat.
Ni protiv Estonije ni protiv Kipra nismo igrali previše lijepo, ali smo igrali taktički bez rizika i uz 90-minutno „njemačko“ zalaganje, što je u konačnici donijelo željeni rezultat. Protiv Kipra nismo gledali fudbalsku ljepoticu, ali smo gledali dominaciju bez rizika. Ne zaboravite, isti taj Kipar u prošlim je kvalifikacijama pobijedio BiH u Zenici, a u ovim su kvalifikacijama nekoliko su dana prije meča protiv BiH odigrali odlično protiv Grčke. Grci su pobijedili sa 2:0 sretnim golovima, ali su Kiprani igrali tako dobro da je grčki selektor branio svoj gol, pa je čak pri kraju meča veznog igrača zamijenio stoperom.
Poenta je jasna. Bosna i Hercegovina više ne igra lijepo i to treba opet ponoviti, ali naša reprezentacija je na dobrom putu da izgradi sistem koji će je učiniti „tvrdim orahom“ za svakog protivnika. Što je i važnije od ljepote.
Selektor Mehmed Baždarević nije toliko na udaru javnosti zbog nepozivanja nekih igrača kao što je to bio Safet Sušić. Sazrela je i bh. novinarska elita, pa nema više neumornih tekstova o novim Džekama i Pjanićima iz prosječnih čeških prvoligaša i austrijskih drugoligaša koji su donosili salve nestručnih negativnih komentara na račun struke. Sazreli su i komentatori na portalima i forumima koji su u međuvremenu vidjeli da od igrača u čiji su se kvalitet kleli danas nema ni traga ni glasa, a kamo li kalibra za reprezentaciju.
Kada god reprezentacija ne odigra dobro svi mi navijači, pa i prvi potpisnik ovih redaka, prizivamo podmlađivanje reprezentacije i uvođenje nove krvi, ali je činjenica da Mehmed Baždarević u ovom trenutku nema novih igrača koji bi svojim nastupom odmah povećali kvalitetu reprezentacije.
Nažalost selektor U21 BiH Darko Nestorović sa svojom selekcijom nije napravio nijednu dobru partiju, a da ne govorimo o dvije ili tri u nizu koje su mogle napraviti nove reprezentativce. Sjetite se sjajnih partija u dresu U21 BiH koje su pružili u svoje vrijeme Džeko, Salihović, Ibišević, Ibričić, Pandža…, i tako bez velikih rezultata u klubovima natjerali selektora da ih pozove u A tim. Ne radi se puno bolje ni u još mlađim selekcijama, a sistem koordinacije planskog razvoja stila igre između generacija uopšte ne postoji.
Koliko je Meši zlata vrijedan svaki igrač koji igra iole dobro i redovno za svoj klub pokazao je primjer Sušića i Hajrovića, na čiju je posljednju nešto bolju formu selektor odmah reagovao, te ih iskoristio za uspješan taktički manevar u posljednjih pola sata igre protiv Kipra.
Vjerovatno niko ne bi bio sretniji od Baždarevića i da Bajić, Hodžić, Hadžiahmetović, Milošević i Memišević igraju već godinu dana standardno u svojim klubovima, ili da je Dumić ranije dobio bh. papire, pa da im je već mogao dati pravu priliku i uigrati ih u reprezentaciji za trenutne kvalifikacije.
Gore navedeni igrači tek grade svoju pravu formu i kvalitetu, a i Hajrović i Sušić daleko su od pune reprezentativne forme, kao i Cimirot od kojeg se puno očekuje, ali koji je nažalost zbog povreda propustio nekoliko prilika da se ustali u reprezentaciji. O uslovima u kojima rade i nastaju igrači u domaćem prvenstvu ne treba ni govoriti, pa kada se sve sagleda nije ni čudo da je Baždarević iz naftalina morao izvući Jajala i Milićevića.
Koliko god nekada bili ljuti na naše najiskusnije reprezentativce, oni mogu dati još puno koristi za naš državni tim. Emir Spahić je znao ekipu dovesti do nereda zbog svoje nediscipline i nedostatka samokontrole, i to često u najvećim utakmicama, ali Spahićeva energija treba biti uzor svim našim reprezentativcima. Jer ne zaboravite, fudbal je živa materija. Bez obzira na neke njegove greške, njegove fizičko stanje, fudbalske kvalitete i iskustvo ga još uvijek čine našim najboljim stoperom i uz trenutno igranje, treba ga iskoristiti i za edukaciju novih bržih i mlađih stopera koji uz njega mogu naučiti puno.
Naravno iskustvo i stara slava ne mogu nikome same po sebi garantovati mjesto u prvom timu, ali novim igračima svakako za uzor treba biti profesionalizam Asmira Begovića, karakter i marljivost Vedada Ibiševića, liderstvo i efikasnost kapitena Edina Džeke… I oni najiskusniji treba od Ibiševića i Begovića da nauče kako se reprezentativac jedne države odnosi sa medijima i navijačima.
Ima stvari koje su i za osudu, kao što su indvidualni istupi pojedinih reprezentativaca koji u medijima kritikuju svoje saigrače i selektora na način kakav je nedopustiv van svlačionice. Takve stvari morale bi biti zabranjene pravilnikom i srezane odmah u startu prije nego naprave veliku štetu reprezentaciji.
Vratimo se na utakmicu protiv Grčke. Naša reprezentacija nas je kao posmatrače bukvalno izmorila utakmicama protiv Belgije i Kipra, ali što prije se svi moramo navići da je to novo lice našeg tima koje iziskuje još veću podršku nego prije kada smo igrali lepršavo.
Ne igramo lijepo, ali definitivno se vidi da imamo kvalitet i sistem koji nas može odvesti do baraža za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine.
Uz realnog Baždarevića, sigurnog Begovića, solidnu odbranu, zdravog Bešića i raspucane Pjanića, Ibiševića i Džeku, možda i do prvog mjesta u grupi, ali samo uz igru na mišiće i taktiku, te malo sreće.
Naravno i uz podršku navijača.
Za sada je cilj ostvaren – šest od devet bodova. Idemo dalje, zajedno uz naše Zmajeve, uporno i strpljivo!
(Reprezentacija.ba)
