Selektor Italije Luciano Spalletti potpuno je “pukao” na press konferenciji poslije remija sa Hrvatskom, a u pravom talijanskom stilu uz puno emocija i gestikulacija, ali i krupnih riječi, ušao je u okršaj sa novinarima.

Jeste li se za formaciju 5-3-2 odlučili zato jer ste željeli podilaziti igračima, je li to bio vaš pakt s njima?

Koliko imate godina? 51, dakle imate još 14 dok dođete do mojih godina. Pričam s igračima i moram čuti što misle. Što mislite da smo imali pakt? Netko vam je rekao da to pitate i dobro ste to rekli, ali to je slabost onih koji su vam to rekli, krtice iz reprezentacije koje vam to govore.

Ja uvijek pričam s igračima prije svake utakmice. Što je tako sjajno oko toga što ste otkrili? Kako mislite da ne pričam s igračima? Kad igrate protiv momčadi koje drže loptu tako dobro kao Hrvatska, teško se braniti. U Convercianu sam napravio dizertaciju na sustavu 5-3-2, mogu vam o tome pričati. Kakav pakt, o čemu vi pričate?

Na kraju smo bili strašno ofenzivni, šest ofenzivnih igrača i oni koji su ušli su bili divovi s obzirom na ono što su donijeli. Bili su perfektni jer su držali formaciju iako smo bili ultraofenzivni. Tri igrača su pokrivala 60 metara i to su dobro radili. Ta priča da postoji neki pakt, da bih ja naudio reprezentaciji…

Mi ovako igramo, igrali smo u Empoliju i u SAD-u. I mi smo zaslužili danas proći. Bili smo možda malo mekani i nismo igrali najbolje, ali na kraju smo zaslužili prolazak. Teško je bilo proći ovu skupinu, a vi ste rekli da je ovo skupina smrti. Španjolska je briljantna, Hrvatska sjajna… Ako protiv takvih ekipa padneš ispod potrebnog nivoa, to je zato jer osjećate pritisak važnosti utakmice.

Ne znam kako bih vam to drukčije objasnio. No, dosad smo bili bolji iz utakmice u utakmicu. Nema nikakvog pakta, pričam s igračima i moraš s vremena na vrijeme nešto promijeniti. Hrvatska je strašno kvalitetna, jaki su u vezi, imaju dobre bekove, očekivao sam da će Perišić početi.

Psihološki se neke stvari dogode same od sebe jer, kad si možeš dopustiti remi, to tako zna izgledati. Izlaziš na teren podsvjesno znajući da je bod dovoljan i onda si možda malo sporiji. Oni su igrali bez napadača u prvom poluvremenu, nisu imali Perišića i mi smo se previše povlačili i više im prepustili loptu. Kad smo primili gol, počeli smo igrati bolje iako možda nismo radili neke izmjene. Bastoni je imao dva zicera, imali smo još dvije dobre šanse, tako da to je to.

Vidjeli smo koliko ste slavili, prvi put kao trener Italije. Rekli ste da je bilo previše grešaka u prve dvije utakmice, imate li kvalitetu da ne griješite toliko?

U mojih 27 godina vodio sam razne momčadi i mogu vam nakon treninga reći je li neka momčad dobra ili nije. Ovdje su protivnici vrlo kvalitetni, ali vidjeli ste kako smo brzo mijenjali strane… Dođe vrijeme kad Donnarumma pošalje dugu loptu i kod tih mrtvih lopti zna biti svega, nisi baš na lopti.

Kad god ne dobiješ neku 50-50 situaciju, kad nisi na lopti, to je stvar iskustva, koje onda prelazi u kvalitetu. To su stvari na kojima moramo poraditi. U drugom poluvremenu smo bili dobri. Branili smo se s pet igrača protiv svih Hrvata jer su svi drugi ostali gore. Bili smo savršeni u držanju formacije u napadu, savršeni.

Sve smo dobro radili, nevjerojatno je što su ova četvorica gore radili, pa Darmian je u jednom trenutku igrao kao špica. Istovremeno smo morali paziti da ne primimo drugi gol i svi su bili fantastični, i ovi koji su s klupe ušli. Moramo čestitati svima, ali postoje stvari na kojima moramo još raditi jer inače nećemo izvući maksimum iz ove momčadi.

Koliko ste bili zabrinuti pri kraju kad ste ganjali gol? Kako ste doživjeli kraj susreta i jeste li se bojali ispadanja?

Briga i stres je dio ovog posla jer nas svaki put prije hotela čeka tisuću klinaca, koji samo čekaju satima da bi nas vidjeli na sekundu. Ja sam netko tko voli sve ljude, sve volim. Ali, ako vidim da postoje ljudi kojima sam meta, onda se naljutim.

No, volim ljude i to mi je problem jer mi je žao tih ljudi koji nas čekaju, to je pritisak. Igrali smo protiv Albanije, protiv Španjolske i protiv Hrvatske, ej, protiv Hrvatske. Nije baš bio lagan ždrijeb. Kakvo je pitanje što ako smo ispali? Bojim li se? Ma čega se bojim? Ako se bojim, onda bih se bavio nekim drugim poslom. Gledao bih utakmice.

Prirodno je da osjećaš pritisak i odgovornost, ali nemaš se čega bojati. Izgubio sam toliko utakmica u karijeri… Čuj to, što se moglo dogoditi? Hrvatska je mogla pobijediti, oni su dobra momčad. Sve su momčadi dobre na ovom turniru. Vi analizirate utakmice i kažete da ja nisam dobar trener zbog toga i toga. I OK, to je vaš posao, ali nemojte, s oproštenjem, pišati po nama ako izgubimo.

Ja dajem sve za ovu zemlju, volim ljude. Nisam jalan i ne bih mogao biti novinar jer nisam jalan. Ne znam pisati tekstove, trebalo bi mi mjesec dana da napišem jedan članak. Ali nisam zavidan i nikad ne bih stavljao dodatan pritisak na leđa ljudima koji već imaju veliki pritisak. Osjećam otrov sa svih strana i taj otrov me čak i hrani da bih mogao reagirati na ovom nivou.

Ne brinite se za mene. Slagao sam momčad za ovu utakmicu da budemo dobri od početka do kraja. Vidjeli smo da možemo zabiti gol. Samo ljubav… Divno je osjetiti tu ljubav od svih ljudi, od ljudi iz saveza, od navijača… Ti ljudi su potrošili puno novca da budu ovdje.

(Reprezentacija.ba)