U Sarajevu se održava 15. izdanje Međunarodnog sportskog simpozija Simposar, a selektor naše selekcije Sergej Barbarez (55) je bio današnji gost.

Barbarez je razgovarao sa osnivačem i direktorom simpozija Sabahudinom Topalbećirevićem, a na samom početku je kazao da se nikada nije pokajao jer je izabrao da igra za BiH ispred Njemačke.

“Ja sam izabrao samo ono gdje pripadam i gdje sam rođen, pa kako god to ispalo, to sam akcentirao. Želio sam biti svoj i vjerovati u nešto. Da sam igrao za Njemačku sigurno bih imao i dva Svjetska i dva Europska prvenstva. Možda bih bio Svjetski prvak, ali izabrao sam ono što sam htio i nikad se nisam pokajao.”.

O trenutku kada je postao selektor Zmajeva?

“Trenutak je bio ružan i težak. Vidite kada u 16 mjeseci promijenite četiri selektora, a onda dovedete nekoga ko nije imao tu trenersku karijeru i to je čudan potez. Ja sam uvijek bio uvjeren da mogu biti trener, pogotovo nacionalnog tima. Stvarno sam mislio da imam šta i da im dam. Htio sam da donesem istinske promjene. Tako je ta priča i krenula.

Sjeo sam par dana sa sobom i stvarno, moja žena može da potvrdi da tri dana nisam pričao ni sa kim nakon razgovora sa predsjednikom. Zatražio sam neku pauzu da vidim mogu li da skupim ekipu, koju sam na kraju skupio. Nije bilo lako skupiti sve ove moje saradnike. Moj san je bio da ova moj priča ima početak, a šta će na kraju iz nje izaći, a ja imam svoje snove i u privatnom životu. Došli su malo brže nego što sam mislio. Ja sam i prvi selektor koji je dobio duži ugovor.”

O reprezentaciji i porazu od Njemačke sa 0:7 koji je bio prekretnica?

“Svi treneri i igrači uče samo iz poraza, iz pobjeda se ne uči, tu se samo stvara iskustvo. Vjerujte mi, ja nikad nisam bio uvjereniji poslije onih 0:7 protiv Njemačke da će ova priča biti bolja i da će sve doći na svoje. Pokrenuli smo tranziciju koja nije normalna, preko 25 novih debitanata je prošlo kroz tim. Zato ih stalno pratim u klubovima, a meni je čak draže kad odigraju loše jer tada vidim njihovu reakciju, emociju i karakter“

O stručnom štabu?

“Nas pet dosta diskutuje o tome šta se dešava unutar ekipe. Stvarno ja naše sastanke volim i da zakuham što se kaže. Da mi kažu o pojedinim igračima, idejama o nekim utakmicama. Stvarno mi se sviđa sve to i kada napustimo prostoriju, uvijek smo 100 posto uvjereni u ideju i do sada je to funkcionisalo i više nego dobro. Dolazi i to da smo prijatelji. Dugo godina smo igrali zajedno u reprezentaciji. Stvarno imate šta da kažete igračima.

Volim da fudbal gledam kroz situacije. Kako neko prima loptu, taj prvi dodir i kako se postavlja pri pasu od saigrača ili kako reaguje na neku lošu situaciju. Ja tako gledam fudbal. Stvarno se u stručnom štabu dobro dopunjujemo i dobro funkcionišemo.”

O Edinu Džeki? Reakcija kada je izalazio iz igre protiv Katara na SP 2026?

“Naravno da je bio ljut, bio sam ljut kada su me vadili. Važan je momenat bio u tom trenutku i cjelokupna situacija. Mi smo to odmah raščistili u noći poslije te utakmice. Vidite, svi znaju koliko sam kabina polomio bio na svijetu na poluvremenu kada bi me izvukli. U 41. godini života da imaš toliku želju da igraš, da ga zabiješ i da kruna njegove karijere bude na Svjetskom prvenstvu.

Pokuašavam da sve manje pričam o njemu, to drugi rade. Stvarno je neko ko je zaslužio bez nabrajanja, mislim da je vrijedniji u svijetu nego kod nas. Sumnjam da će neko dosegnuti njegov učinak i 150 utakmica za reprezentaciju, a ja sam imao 47 pa se smijem sebi, a ne on”, rekao je Barbarez i osvrnuo se na posljednju utakmicu koju će Džeko odigrati protiv Švedske u Zenici:

“Završio sam karijeru 2006. u oktobru, a on je došao u martu 2007. godine. Gledam to kao nešto jedna vrata se zatvore, a druga se otvore. Nešto se prirodno dešava, nedostajat će mnogo, ne može se to nadoknaditi. Ali možda će se nekom drugom stvoriti prilika ili ćemo možda zbog toga promijeniti sistem. Kopirat to nećemo jer se to ne može kopirati. Naravno da smo u tom sistemu u kojem se nalazimo i ostaćemo pri toj ideji”, kazao je on.

O penalima protiv Italije u Zenici i golovima Alajbegovića i Bajraktarevića?

“To je momenat kada stojite tu i gledate ih. Mi smo odredili ko će pucati penale, a Zlatan je otišao od igrača do igrača da provjeri ko će od njih da vidi da li je to okej. Vjerujte mi da nijedan nije rekao da neće. Kada gledate Kerima i Esmira, to je stvarno nešto posebno koliko imaju tog samopouzdanja. Teško je to riječima opisati, koliko je važno vrijeme provoditi sa njima i da vitite kako se ponašaju, koliko su drski u tom pozitivnom smislu.

Žele da igraju i da se dokazuju. Kerim je odigrao dvije seniorske utakmice kada smo ga pozvali u reprezentaciju, a Esmir je odigrao jednu sezonu u MLS-u na nekom nivou. I to nije igrao svaki susret i postigao je dva gola.. Vidjeli smo nešto u tom momku. Meni je jedan trener rekao, nije važno gdje igraju već kako igraju. Bitno je vidjeti gdje će oni upasti i kakvu će ulogu imati u reprezentaciji. Tako je kod svakog momka.”

O Ermedinu Demiroviću?

“On je moje zlato. Jedan tip napadača koji je potpuno različit, ne radi se o tome koliko on trči već kako te koje distance i uglove uzima i napada protivnika. Ne samo kod nas već i u Njemačkoj. Opet dolazimo do toga da ne smijemo zaboraviti kakvu ulogu ima u timu, jedinstven je igrač. U timu igraju vrlo napadački gdje ima jednog Undava koji voli da mijenja pozicije i zna kako da reaguje na njega.

Kod nas igra većinom za Edina, pogotovo ove dvije godine radi dosta za njega. Dosta se žrtvuje za reprezentaciju pa mu nedostaje snage i koncetreacije. Sigurno utiče na samopouzdanje jer nije dugo pogodio. Uvijek se postavlja kod nas ko igra sa Ermedinom. Bio sa ljut često u Americi na njega i znao se naljutiti, ali se nikad nije postavljalo hoće li početi, jer on mora početi. Zbog našeg sistema sa dva napadača i dva krila, nije jednostavno sa tim ofanzivnim sistemom praviti balans sa odbranom.”