Neke se odluke donesu za nekoliko minuta, a posljedice osjećate godinama. Denis Huseinbašić danas, čini se, upravo tako gleda na svoju „najtežu situaciju u karijeri“, kada je, nezadovoljan minutažom, svojevoljno napustio reprezentaciju Bosne i Hercegovine pravdajući svoju odluku riječima da se psihički nije osjećao spremnim.

Sergej Barbarez mu nakon toga više nije slao pozive, a vrata reprezentacije ostala su zatvorena. Huseinbašić danas priznaje da bi, kada bi mogao vratiti vrijeme, postupio potpuno drugačije. Gotovo sve, kako je kazao, uradio bi da poništi ono što se dogodilo priznajući da je tada bio „podložan utjecajima sa strane“.

„Odluku morate donijeti vi, a ne vaši agenti“, rekao nam je Huseinbašić.

Jedan od agenata čije se ime godinama vezalo uz Huseinbašića jeste Mostarac Mario Prskalo s kojim je prošao put koji je zvučao gotovo nestvarno – od četvrte lige Njemačke do Bundeslige. Prskalo je bio uz njega u najvažnijim trenucima karijere, nagovarao ga da ne odustane od fudbala kada je bilo teško, a danas smo ga pitali i koliko je utjecao na odluke koje su obilježile Huseinbašićev reprezentativni put.

„Od četvrte lige doći do Bundeslige – moguće je“

– Denis i ja smo sarađivali godinama. Ne znam da je iko uspio od četvrte lige Njemačke doći do najvećeg ranga. Malo ko zna da je on čak razmišljao i da prekine s fudbalom. Bilo je to još kada je bio u Offenbachu, kada stvari nisu bile kao danas. Govorio sam mu da ima potencijal, da bude miran i da će mu se to isplatiti. Na kraju je došao do Kölna, čiji sam čelnike tada dobro poznavao i s kojima sam bio u odličnim odnosima – prisjeća se Prskalo u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.

Potom se osvrnuo na priču koja je posljednjih dana ponovo aktuelna – Huseinbašićev odlazak iz reprezentacije.

– Šta je pod tim „utjecajima sa strane“ mislio, ne znam, ali za reprezentaciju se odlučuje srcem. Ne može ti to reći ni agent, ni ovaj ni onaj. Zato mi je nešto od toga što je rekao bilo i smiješno. Iz reprezentacije se ne ide zato što se jedna utakmica nije odigrala. Igraču treba biti svejedno je li igrao jednu minutu ili 90. Tu je čast biti. Sjediš i čekaš svoju priliku i kada dođe, pomogneš svojoj državi.

Prskalo podsjeća da početak Huseinbašićeve reprezentativne priče nije bio jednostavan te tvrdi da je i sam imao značajnu ulogu u tome da vezista dobije priliku zaigrati za BiH.

– Početak svega toga nije bio nimalo lagan. Puno sam utjecao na to da upravo igra za reprezentaciju, na vađenje pasoša. Sjećam se da je mnogo pomogla i sadašnja ambasadorica BiH u Francuskoj, Višnja Lončar, da se neke stvari odrade možda čak i brže.

„Sa Barbarezom se ne može igrati“

Za ono što danas radi Sergej Barbarez, Prskalo ima samo riječi hvale.

– Prvi put vidim da se radi nešto dugoročno, a ne od danas do sutra. Na toj strategiji sadašnjem vodstvu reprezentacije samo se može čestitati. To je neko evropsko razmišljanje i ujedno velika stvar za zemlju. Ne tako davno reprezentacija BiH je htjela svakog igrača, a sada se igrači sami nude, upravo zato što vrijedi i što je napravljen ogroman posao. Barbarez kao Barbarez – zna se šta je u fudbalu. S njim se ne može igrati tako da dolaziš i odlaziš iz ekipe kada to neko želi.

„U menadžerstvu je najvažnije strpljenje“

Govoreći o fudbalu u BiH, Prskalo je posebno skrenuo pažnju na talentovanog Josipa Čolaka iz Širokog Brijega, ali i na kompleksnost menadžerskog posla koji, kako kaže, često podrazumijeva mnogo više od velikih obećanja i očekivanja.

– U menadžerstvu je najvažnije strpljenje. Koliko ga mora imati agent, toliko ga mora imati i igrač da bi se došlo do nečega. I, naravno, mora se intenzivno raditi za igrača, a ne čekati da se nešto dogodi.

Problem vidi i u ljudima koji u menadžerski posao ulaze prvenstveno zbog novca.

– Nažalost, mnogi ljudi u svemu tome vide samo novac. Ulaze u posao bez toga da imaju kontakte, traže svoju sreću, ali istovremeno otežavaju posao drugim agentima koji to rade ozbiljno.

Koliku ulogu u razvoju mladih fudbalera imaju roditelji?

– Mogu puno toga pokvariti djeci, jer ne razumiju kako se posao odvija i kako treba funkcionirati mladi igrač. Često vide neki daleki put, umjesto da stvari idu korak po korak. Stvar je malo teža jer se neke stvari ne mogu obećati koje bi roditelj možda želio čuti. Svi žele djecu vidjeti na vrhunskom nivou, ali za to treba puno rada – zaključio je Prskalo na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.