Prije samo nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini gotovo niko nije znao ko je David Muslera Rodriguez. Nakon što je sa Željezničarom savladao Sarajevo u sarajevskom derbiju, više od 10.000 glasova s Grbavice skandiralo je njegovo ime. Put od potpune nepoznanice do miljenika navijača Željezničara španski trener prešao je za kratko vrijeme.

Ali dok ga navijači Želje tek upoznaju, jedno poznato ime sa premijerligaških terena zna ga mnogo duže. Nekadašnji kapiten Sarajeva Ivan Tatomirović s Muslerom je radio u Litvaniji, gdje je bio dio njegovog stručnog štaba i iz neposredne blizine upoznao njegov način rada, odnos prema igračima i trenersku filozofiju.

O Musleri govori biranim riječima, a koliko ga cijeni možda najbolje pokazuje rečenica koju mu je, kroz šalu, rekao nakon svega nekoliko zajedničkih treninga…

– David je na neki način i odredio moje fudbalsko shvatanje kada je u pitanju taj trenerski posao. Radeći s njim, prvi put u životu sam se susreo s nekim stvarima. Sjećam se da sam mu nakon nekoliko nedjelja rekao: ‘Ko zna gdje bih završio da sam imao trenera kao što si ti.’ Tek tada vidiš jedan novi svijet, univerzum, šta je taj evropski fudbal, priča Ivan Tatomirović na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal i nastavlja:

– On nije mnogo znao o našem klupskom fudbalu kada se pokrenula cijela ta priča. Okej, znao je za reprezentaciju, znao je za prijateljstvo između dva naroda, ali ostalo baš i ne. Kada sam mu pokazivao neke isječke i atmosferu sa pojedinih stadiona, mislio je da je to Meksiko ili Argentina. Bio je jako uzbuđen. I ne bih ovo sigurno govorio da ne mislim da je jako kvalitetan i da ne može promijeniti stvari u Želji nabolje.

MUSLERA GA ŽELIO I U ŽELJEZNIČARU

Muslera je, barem prema onome što je do sada pokazao na Grbavici, vrlo brzo uspio nametnuti svoj način rada. Rezultati, pobjeda u derbiju i odnos s navijačima donijeli su mu kredit, ali Tatomirović upozorava da ono što se vidi tokom utakmica predstavlja samo dio njegove priče.

– U pozitivnom smislu je jako zahtjevan. Ne postoji nijedan detalj u i oko kluba koji neće primijetiti. To je neki prepoznatljivi stil španskih trenera, sve im je bitno. On sve vidi, primjećuje i jako je uporan da svaka sitnica bude na svom mjestu. Rekao sam već, s takvim načinom rada se nikada nisam susretao, a igrao sam i u inostranstvu. Važno je samo da to prihvate ljudi u Želji. Ako ga budu svi pratili, može samo da se napreduje. Želji je trebao neko baš kao što je on.

Njihova saradnja počela je u Litvaniji. Španac je tada imao veliko povjerenje u svog saradnika i često se oslanjao na njegovo mišljenje. U jednom trenutku Muslera je Tatomirovića vidio i kao čovjeka kojeg bi poveo sa sobom u naredni klub. Nije tada, međutim, znao da bi njegov izbor mogao biti posebno problematičan ako taj klub bude – Željezničar.

– Bila je neka priča o tome. On nikada nije imao pravu sliku o mojoj karijeri, šta sam napravio sa Sarajevom, a jednom prilikom je spomenuo da ću mu ja biti pomoćnik gdje god da ode. Prije nego što me pitao za Želju, moram napraviti paralelu, jer se porodično selimo iz zemlje u zemlju ko zna koji put. Kaže mi: ‘Da se ne seliš, zvao bih te.’ A ja mu odgovorim: ‘Ma da živim preko puta Grbavice, ne bih ti bio pomoćnik. Vrlo brzo je shvatio kakav je rivalitet između klubova, koliko to ljudima znači i da nije baš tako jednostavno. Ali dobri smo prijatelji i uvijek ću ga rado savjetovati što se tiče Bosne, Srbije i Balkana.

“ŽALGIRIS MI JE ZAOKRUŽIO KARIJERU”

Tatomirović danas živi u Litvaniji. Upravo je u toj zemlji napravio prve trenerske korake, ali je prije toga ostavio ozbiljan trag i kao igrač. Tri godine nosio je dres Žalgirisa i taj period opisuje kao najtrofejniji u svojoj karijeri.

Foto: Žalgiris

– To je bio najtrofejniji period u mojoj karijeri. Proveo sam tri godine u Žalgirisu i za to vrijeme triput bio prvak, dva puta smo osvojili duplu krunu i prvi put u historiji litvanskog fudbala igrali grupnu fazu nekog evropskog takmičenja. S tim poglavljem sam nekako zaokružio svoju karijeru. Litvanci kao narod? Strance ne prihvataju tako lako, ali ako vide da poštujete njihove zakone, kulturu i mentalitet, onda će vas prihvatiti i nećete imati nikakvih problema.

Iako je već zakoračio u trenerske vode, Tatomirović ne želi preskakati stepenice. Bh. liga za njega u ovom trenutku nije opcija, ali ne krije ambiciju da se jednog dana okuša i na domaćim terenima.

– U skorijoj budućnosti ne, to je sigurno, jer do toga ima još dosta. Moram se edukovati, steći potrebne licence i iskustvo, pa tek onda da se prihvatim tako nekog izazova. Nikada u životu nisam volio stvari ‘na vrat na nos’ i da mi neko da posao jer sam nekada bio kapiten Sarajeva. To je velika odgovornost. Tek sam na početku trenerskog puta i treba proći još dosta vremena da se dođe do tog nivoa.

Na Koševu se u posljednjim godinama mnogo toga mijenjalo – treneri, igrači, ideje i planovi. Tatomirović u tome vidi jedan od ključnih problema i podsjeća na period kada je Sarajevo, uprkos teškoj situaciji, upravo kontinuitetom napravilo najveći iskorak.

– Sarajevo konstantno pravi rokade što se tiče stručnog štaba i igrača. Ja ću se samo prisjetiti svog perioda kada sam tek došao. To je bilo možda i najgore stanje kluba u historiji, ali nakon dvije godine zadržavanja iste ekipe osvojili smo željenu titulu, nakon osam-devet godina čekanja. Prije toga i Kup. To treba biti recept. Evo, vidite Zrinjski i Borac. Oni najmanje imaju tih promjena. Mijenjati stalno trenere i igrače nije recept da se bude konkurentan za titulu. Nije ni smisao uzeti titulu i reći: ‘Uspjeli smo.’ Cilj je da se titule osvajaju konstantno i da se svake godine ide ka tome. To je jedini način da klub napravi kontinuitet i da svaka naredna sezona ne počinje od nule, zaključio je Tatomirović.