Čast da dijeli pravdu u velikom finalu Svjetskog prvenstva, u kojem će se za titulu najboljeg na svijetu boriti selekcije Španije i Argentine, pripala je slovenskom arbitru Slavku Vinčiću.

Odluka koja predstavlja vrhunac karijere za svakog fudbalskog sudiju izazvala je kod Vinčića snažne emocije. Kada mu je saopšteno da je izabran za glavnog arbitra finalnog susreta, pred ostalim kolegama nije uspio sakriti suze.

„Prije svega, šok. Zatim sreća. Tresao sam se. Nevjerovatna je čast dobiti finale Svjetskog prvenstva. To je nešto što je samo san za suca, za mladog suca kada počinje. Zato sam vrlo ponosan, vrlo ponosan na sebe i na svoju ekipu“, rekao je Vinčić čiji je iskreni trenutak brzo obišao svijet. 

Iako se njegovo ime posljednjih godina spominjalo i zbog jedne neugodne epizode van fudbalskih terena, to nije zaustavilo njegovu sudijsku karijeru. Vinčić je prije nekoliko godina bio među osobama zatečenim tokom policijske akcije u okolini Bijeljine, u vikendici gdje je privedeno više osoba. Akcija je bila povezana sa slučajem protiv Tijane Maksimović, poznatije kao Tijana Ajfon, koja je bila osumnjičena za organiziranje prostitucije i podvođenje.

Porodična priča vezana za Prnjavor

Taj događaj nije ostavio posljedice na njegov profesionalni put. Vinčić je nastavio suditi najveće utakmice evropskog i svjetskog fudbala potvrđujući status jednog od najboljih arbitara današnjice.

Posebno zanimljiva priča vezana za Slavka Vinčića jeste njegovo porijeklo. Iako su ga pojedini mediji svojevremeno proglašavali Hrvatom, tvrdeći da njegovi korijeni potiču iz Like, istina je drugačija – Vinčićeva porodična priča vezana je za Prnjavor. To je svojevremeno na svom Facebook profilu zabilježio dugogodišnji novinar iz ovog mjesta Dragan Čolić.

„A da li su u pravu? Pa naravno da nisu. A evo i zašto. Milosav Vinčić, elektroinžinjer, iz Donjih Palačkovaca kod Prnjavora, i njegova supruga Jovanka, rođena Stanišić, iz Šibovske, također iz okoline Prnjavora, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka napustili su svoj rodni kraj preselivši se u Maribor. 

Tamo su 1979. godine dobili svoju jedinicu Slavka, po struci inžinjera telekomunikacija, koji je 2010. postao međunarodni sudac i danas važi za jednog od najboljih svjetskih djelilaca pravde.

Informacije radi, Slavko će biti jedini, sa prostora bivše države koji će ovoga ljeta suditi utakmice Svjetskog prvenstva“, zapisao je Čolić.

On je tom prilikom otkrio i još jednu zanimljivost – kako je Slavko dobio ime.

„Naime, prije nego što će se roditi, Milosavov brat je imao tešku saobraćajnu nesreću i nitko u obitelji nije vjerovao da će preživjeti.

Iz tog razloga Milosav je odlučio da svome sinu da ime po rođenom bratu, Slavku, koje je, i pored teških povreda, uspio da preživi. Danas živimo u Prnjavoru i često se sretnemo u gradu i popričamo“, dodao je tada Čolić.

Četvrti arbitar tečno govori bosanski jezik

Zanimljivo je da će Vinčićev „team“ u finalu činiti još jedan sudija koji ima veze s Bosnom i Hercegovinom. Riječ je o Adhamu Makhadmehu, četvrtom arbitru, koji ponosno nosi bh. pasoš i tečno govori bosanski jezik.

Makhadmehovi korijeni duboko su vezani za Sarajevo. Njegov otac, porijeklom iz Jordana, sedamdesetih godina prošlog vijeka došao je u glavni grad Bosne i Hercegovine na studij građevinarstva, gdje je upoznao mladu Sarajku koja je ubrzo postala njegova supruga.

Porodica Makhadmeh danas predstavlja lijep primjer obrazovanja i uspjeha. Njegova braća i sestre ostvarili su zavidne karijere u različitim oblastima, a dvojica njegove braće danas žive i rade upravo u Sarajevu. Jedan je uspješan doktor stomatologije, dok je drugi magistar građevinarstva.

Tako će se u najvećoj utakmici svjetskog fudbala naći dvojica sudija čije su životne priče, na različite načine, povezane s Bosnom i Hercegovinom. Priča o Slavku Vinčiću i Adhamu Makhadmehu još jednom pokazuje da fudbal nije samo igra na terenu – on je i priča o ljudima, njihovim korijenima, putevima i uspjesima koji često prelaze granice država.