INTERVJU/ Aleksandar je violinom rasplakao bh. navijače: Rođen sam u Bosni, nisam imao dilemu – to je šansa koja se jednom ukaže

Nije imala riječi. Samo 65 sekundi muzike koje su ispunile stadion emocijom. Dok su reprezentativci Bosne i Hercegovine stajali s rukom na srcu, a na licima nekih se mogla vidjeti i suza, melodija himne u Torontu zvučala je gotovo filmski – dostojanstveno, snažno i dirljivo. 

Iza tog nastupa stajao je Aleksandar Gajić, violinista rođen u Bosni i Hercegovini, kojem je Kanada već više od dvije decenije dom. U gradu koji je postao njegov, svirao je himnu zemlje iz koje je potekao i dirnuo sve koji su je slušali. Kroz note je prenio emociju koju su osjetili i igrači i navijači, a malo ko je znao da ni sam samo mjesec ranije nije mogao zamisliti da će mu pripasti takva čast.

Kako je došlo do nastupa o kojem se danima govorilo i šta je osjećao u trenucima dok je violinom, umjesto riječima, predstavljao Bosnu i Hercegovinu pred milionskim auditorijem, Aleksandar Gajić prvi put je govorio za Reprezentacija.ba.

– I do mene su stigli brojni natpisi iz naših medija. Šta da kažem osim da sam ponosan na svoju izvedbu i na činjenicu da su taj trenutak pratili milioni ljudi širom svijeta. Takve stvari su privilegija i istinsko zadovoljstvo za svakog umjetnika. Nastojao sam da ostanem fokusiran na muziku i da kroz svaku notu prenesem emociju. Bilo je veoma emotivno i za mene, jer su i Bosna i Hercegovina i Kanada važan dio mog identiteta i životnog puta – javio se Gajić za Reprezentacija.ba portal iz Kanade.

Mnoge je zanimalo kako je upravo Aleksandar Gajić dobio priliku da na tako velikoj pozornici predstavlja Bosnu i Hercegovinu. Priča je, kaže, počela sasvim neočekivanim pozivom koji je stigao prije mjesec dana.

– Prije otprilike mjesec dana stigao mi je mail od FIFA-e, odnosno njihovog event tima, u kojem su naveli da traže violinistu koji bi izveo himnu Bosne i Hercegovine uoči te premijerne utakmice. Kada su me pitali jesam li zainteresovan, nisam imao ni najmanju dilemu. Iskreno, u prvi mah nisam ni vjerovao da bi se to zaista moglo dogoditi. Međutim, nedugo zatim stigla je nova poruka sa uputama za preuzimanje FIFA akreditacije i tada sam shvatio da je sve stvarno. Pomislio sam: “Wow, zaista ću biti dio ovoga.

Poseban utisak na njega ostavio je i susret sa navijačima Bosne i Hercegovine, koji su od prvog trenutka prepoznali emociju koju je želio prenijeti na teren.

– Primijetio sam da su mnogi bili iznenađeni. Dok sam čekao u jednom uglu stadiona znak da izađem na teren, gledao sam navijače kojih je bilo zaista mnogo. U jednom trenutku sam im dobacio: “Idemo, Zmajevi!”, a mnogi su se vjerovatno pitali ko je ovaj čovjek sa violinom (smijeh). Dok sam prilazio terenu, pozdravljao sam ljude oko sebe, a nakon nastupa uslijedili su aplauzi, čestitke i mnogo lijepih reakcija. Bila je to zaista fantastična interakcija sa našim ljudima i drago mi je što su tako reagovali. Takva prilika pruža se jednom u životu. Za mene je to bio spoj identiteta, porijekla i puta koji sam prošao.

Malo je poznato da je Gajić rođen upravo u Bosni i Hercegovini, zemlji čiju je himnu na tako poseban način predstavio svijetu.

– Moji korijeni vezani su za Baraće, malo mjesto između Mrkonjić Grada i Glamoča. Tu sam rođen i proveo najranije godine života. Kasnije sam se sa porodicom preselio u Beograd, gdje sam proveo najveći dio života, a potom i studirao u Novom Sadu. Tokom karijere bio sam član Beogradske filharmonije i Beogradskog gudačkog kvarteta, nastupao u brojnim ansamblima svjetske muzike, a jedno vrijeme živio sam i radio u Dominikanskoj Republici. Ipak, posljednje 24 godine mog života i karijere vezane su za Kanadu. Upravo ovdje sam izgradio značajan dio svog profesionalnog puta, osvojio brojna priznanja i ostvario ono o čemu sam kao mlad muzičar sanjao. Zbog svega toga mogu reći da sam izuzetno zadovoljan onim što sam postigao.

Iako ga je životni put odveo hiljadama kilometara daleko, rodni kraj i danas zauzima posebno mjesto u njegovom srcu, kojem se rado vraća kad god mu obaveze to dozvole.

– Posljednjih nekoliko godina redovno dolazim, izuzev prošle kada zbog obaveza nisam uspio. Ove godine planiram svakako doći. Najčešće prvo odem u Beograd, a potom u Banju Luku i svoj zavičaj, gdje i danas imam mnogo rodbine. Tamo sam proveo djetinjstvo i za to mjesto me vežu brojne lijepe uspomene koje nikada ne blijede – poručio je Gajić na kraju razgovora.