Dok se reprezentacija Bosne i Hercegovine nakon remija na otvaranju Svjetskog prvenstva okreće duelima protiv Katara i Švicarske, u kojima će tražiti pobjedu koja bi je približila nokaut fazi, jedan igrač preko noći našao se u centru pažnje. Nije riječ o Edinu Džeki, čiji će povratak biti veliko pojačanje za Zmajeve, već o napadaču koji je iskoristio svoju priliku i pokazao da bi u godinama koje dolaze mogao imati važnu ulogu u nacionalnom timu.

Narednih dana mnogo će se govoriti o Jovi Lukiću. Selektor Sergej Barbarez još ranije ga je označio kao napadača čije karakteristike – igra glavom, fizička snaga i beskompromisna borba – podsjećaju na ono što reprezentacija godinama dobija od Džeke. Međutim, jednako koliko je oduševio partijom na terenu, Lukić je pokazao i karakter van njega. Nije pravio probleme kada je tokom oba baraž susreta ostajao na tribinama, strpljivo je čekao svoju priliku i dočekao trenutak da pokaže zbog čega stručni štab toliko vjeruje u njega.

Sve mu se vratilo na najvećoj sceni. A iza cijele priče krije se i porodična fudbalska tradicija. Jovo je sin nekadašnjeg fudbalera Slobode Mitra Lukića, čovjeka od kojeg je naučio prve fudbalske korake i usvojio vrijednosti koje ga danas izdvajaju. 

Ponosan na sinov uspjeh, Mitar je za portal Reprezentacija.ba govorio o zajedničkom putu, od prvih treninga do nastupa na svjetskoj smotri, ali i o budućnosti koja bi za Jovu mogla biti tek početak jedne velike reprezentativne priče.

– Biti sinoć Jovin otac bio je fenomenalan osjećaj. Doživio sam da sin nadmaši oca i učestvuje na Svjetskom prvenstvu. Nismo se još čuli, samo sam mu poslao poruku ne želeći smetati, ne znam ni kakav je protokol. Bit će prilike tokom dana. Poželio sam mu da nastavi tako i u sljedećim utakmicama. Svjetsko prvenstvo je nešto najveće u fudbalu. Mnogim igračima, daleko većim, nije pošlo za rukom da osjete tu čar jer su im reprezentacije bile slabije i slično, a on je uspio i zabiti gol, rekao je ponosni Mitar Lukić.

Ono po čemu se Jovo posebno izdvojio jeste podatak da je dobio svih devet vazdušnih duela u kojima se našao. Takav učinak jednog napadača nije viđen još od Mundijala 1966. godine.

– Njegov put nije bio nimalo lagan, ali je tokom svih tih godina, od Modriče, Zvijezde i Sloge pa nadalje, pokazivao da je željan uspjeha i bez pogovora radio sve što mu se kaže. Jednom prilikom, kada smo bili u Doboju, jedan igrač iz Srbije mu je rekao: ‘Lako je tebi, tebi je tata trener’, a on mu je odgovorio: ‘E, da ti je samo doživjeti jednu sedmicu da ti tata bude trener, pa bi vidio’, prisjetio se Mitar uz osmijeh.

Nudili su ga Partizanu, kritikovali u Borcu, otpustili iz Craiove, a na kraju je postao najbolji strijelac rumunske lige. Upravo u tome ogleda se njegova upornost. Malo je poznato da je kao dječak bio i na probi u Sarajevu.

– Kada je bio dijete, na tradicionalnom turniru koji nosi ime po Milanu Jeliću, zapazili su ga ljudi iz Partizana i išao je tamo na probu. Trebao je ostati, ali znate kako je to na našim prostorima. Svi žele da se okoriste, a ja niti sam bio u situaciji, niti bih davao nekome novac za to. Vratili smo se kući. Kasnije je, kao kadet, bio i na probi u Sarajevu. Tamo nisu prepoznali njegov kvalitet, pa je otišao u Zvijezdu. Potom sam ga poveo sa sobom u Slogu, smatrajući da može igrati u toj drugoligaškoj konkurenciji. Ispostavilo se da je to bio dobar potez. Te godine proglašen je za najperspektivnijeg igrača Republike Srpske. Onda je krenulo – poziv u mladu reprezentaciju, pa Krupa, Borac…

Prije samo godinu dana Lukić je bio bez kluba. Iz Craiove su ga pozvali i saopštili mu da više nije potreban te da može tražiti novu sredinu.

– Znate kako je to. Dovede te jedan trener, dođe drugi koji želi neke druge igrače. On je šansu dobijao na kašičicu. Imao je takav ugovor da je već nakon godinu dana praktično dobio odriješene ruke da ide kući. Međutim, zahvaljujući Vranješu i jednom menadžeru koji je ranije igrao u Rumuniji, ukazala se prilika da dođe u Cluj. Dobili smo iste uslove koje je imao u Craiovi. Njihov trener ga je poznavao iz međusobnih duela i insistirao je na njegovom dolasku. Jovo je iz ogromne želje da se dokaže na kraju pružio i više nego što je iko očekivao.

Nema sumnje da će Lukić uskoro naplatiti svoje sjajne partije. Već se brojni klubovi interesuju za njegov potpis, a nije tajna da najizdašniju ponudu ima jedan klub iz Saudijske Arabije. Da bi tamo mogao nastaviti karijeru, nedavno je nagovijestio i njegov agent.

– Ako ga zdravlje posluži, pred njim su još lijepe godine u fudbalu. Volio bih ga vidjeti u Španiji, Njemačkoj ili Turskoj, ali vidjet ćemo šta će vrijeme donijeti. On želi da riješi svoju egzistenciju, a nije tajna da upravo klubovi iz Saudijske Arabije danas najbolje plaćaju, poručio je na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal otac Jove Lukića.