„Hrvati, uzmite kredite! Bankari, budite milostivi pa idemo u Brazil!“, „France, hasta la vista, Croatia semifinalista!“ – samo su neke od legendarnih rečenica po kojima je Drago Ćosić postao prepoznatljiv daleko izvan granica Hrvatske. Njegov jedinstveni stil komentarisanja, prepun emocije, energije i spontanih dosjetki, učinio je da utakmice uz njegov glas budu poseban doživljaj za milione gledalaca širom regiona.

Da bi znao sve što zna, godinama je neumorno pratio svjetski fudbal. Nekada je gutao strane sportske časopise i novine tražeći informacije do kojih je bilo teško doći, a iako danas koristi sve prednosti interneta i modernih tehnologija, jedna stvar se tokom svih tih godina nije promijenila. To je strast prema fudbalu i poslu koji za njega nikada nije bio samo posao nego način života.

U razgovoru za Reprezentacija.ba prokomentarisao je predstojeće Svjetsko prvenstvo, osvrnuo se na uspjeh reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali i otkrio zanimljiv detalj iz mladosti – kao dječak navijao je za Željezničar čiju člansku kartu čuva i danas.

– Mišljenja sam da će ovo Svjetsko prvenstvo biti čudno i neobično. Nisam veliki pobornik toga da na njemu sudjeluje 48 reprezentacija. Nema svijet toliko dobrih ekipa ili barem sistem kvalifikacija nije tako posložen. S druge strane, slušam posljednjih dana o brojnim problemima s osiguranjem, vizama i transportom. Ljudi će se jako namučiti da dođu do stadiona kako bi uživali u utakmicama. Na kraju ispada kao da je marketing pobijedio, a fudbal ostao u drugom planu. Zato ne očekujem ono pravo Svjetsko prvenstvo od samog početka. Mislim da će turnir pravi smisao dobiti tek u nokaut fazi. Ovo prije toga djeluje kao veliko uigravanje – ističe Drago Ćosić.

Otkrio je i koje reprezentacije u ovom trenutku vidi kao glavne favorite za osvajanje svjetske krune.

– Broj jedan favorit za mene je Francuska. To je reprezentacija koja već godinama ima nevjerovatan kontinuitet, širinu kadra i kvalitet na svakoj poziciji. Vjerujem da će u finalu igrati protiv Brazila, selekcije koja tradicionalno na velika takmičenja dolazi s najvećim ambicijama i uvijek ima igrače sposobne da jednim potezom odluče utakmicu. Broj tri za mene je Španija. Djeluju veoma zrelo, imaju prepoznatljiv stil igre i generaciju koja sazrijeva iz turnira u turnir. Naravno, ne znači da se tu ne može umiješati i Portugal koji ima sjajnu momčad i iskustvo na ovakvim takmičenjima. Treba vidjeti i Nijemce. Ima i reprezentacija koje bi mogle iznenaditi. Zanimljiva je Norveška koja ima ozbiljan kvalitet, dok od Japana očekujem strašan iskorak. Mnogo su napredovali, igraju moderan fudbal s visokim presingom, puno trke i discipline te bi mnogim favoritima mogli napraviti velike probleme.

Hrvatska je na posljednjim velikim takmičenjima osvajala medalje i ostvarivala rezultate o kojima mnogi mogu samo sanjati. Mogu li Vatreni još jednom napraviti veliki uspjeh? Ćosić smatra da postoje razlozi za optimizam, ali i nekoliko faktora koji Hrvatskoj ne idu naruku.

– Mi ne spadamo u taj najuži krug svjetskih reprezentacija, mada bih volio da se prevarim, to bi bio najmanji problem. Zahvaljujući uspjesima koje smo ostvarili, svaka reprezentacija koja se nađe nasuprot Hrvatske morat će biti oprezna i pametna. Najvažnije je u ovom momentu da prođemo grupu. Pokazalo se da znamo igrati završnice velikih takmičenja, ali ne treba zanemariti ni poteškoće koje imamo u ovom trenutku. Kovačić praktično godinu dana nije igrao, iza Gvardiola je također pauza, Modrić je u 40. godini, a tu je i Perišić. U specifičnim uslovima s puno vlage i visokim temperaturama sve te detalje treba imati u vidu kada razgovarate o mogućnostima i procjenama vrijednosti pojedinih reprezentacija. Uz to, raspored je veoma zahtjevan. Odmah na startu najjača utakmica protiv Engleske, zatim Panama, pa opet drugi najjači protivnik u grupi. Bilo bi puno bolje da su Englezi na kraju.

Rođen je 20. septembra 1958. godine u Gornjoj Vrućici u Bosni i Hercegovini, a o svom porijeklu i djetinjstvu provedenom u velikoj porodici uvijek govori s posebnom emocijom. Biranim riječima govorio je i o Zmajevima koji će ove godine nastupiti na Svjetskom prvenstvu.

– Nije me iznenadio taj uspjeh jer pratim reprezentaciju Bosne i Hercegovine i znam koliko talenta ima u toj zemlji. Divim se Spahiću i Barbarezu koji su uspjeli okupiti sve te momke i motivirati ih. Vidim Bosnu i Hercegovinu po modelu kakav je Hrvatska imala devedesetih godina kada je nacionalni naboj nadjačao sve nesporazume i različita razmišljanja. Ovo je najljepša stvar koja se mogla dogoditi zemlji koja je politički podijeljena, u kojoj politika dominira svakodnevicom. Taj plasman je već pobjeda. Realno, igrači više ne moraju napraviti ništa da bi zaslužili poštovanje. Oni su svoje već napravili. Ovo je generacija koja bi trebala trajati. Čak sam vidio jedan intervju u kojem Spahić kaže da će Džeko, uprkos godinama, ostati uz reprezentaciju. E, to je pravi put. Moraju se postavljati visoki ciljevi i već sada razmišljati o Evropskom prvenstvu.

U školskim danima izdvajao se i po tome za koji klub navija. Dok su njegovi vršnjaci uglavnom birali između Dinama, Hajduka, Crvene zvezde i Partizana, njega je osvojio sarajevski Željezničar.

– U školi su gotovo svi navijali za Dinamo, Hajduk, Crvenu zvezdu ili Partizan, ali meni je nekako najdraži bio upravo Željezničar. Imao je tada sjajnu generaciju koja je igrala velike evropske utakmice i bio je klub koji je plijenio simpatije. Znam i danas gotovo napamet sastav te ekipe. Kada sam nedavno bio u Sarajevu, otišao sam do Grbavice da se prisjetim tih mladalačkih dana. To su uspomene koje čovjek nosi cijeli život. Znao sam kao dječak sjesti na voz u Doboju, otići pogledati Željinu utakmicu i vratiti se kući isti dan. Bila su to neka druga vremena i neka posebna ljubav prema fudbalu. A ta ljubav traje i danas – i dalje sam član Željezničara.

Ljubav prema fudbalu kod njega se rodila mnogo prije nego što je postao jedno od najprepoznatljivijih televizijskih lica na ovim prostorima. Još kao dječak znao je da će njegov životni put biti vezan za najvažniju sporednu stvar na svijetu.Na kraju razgovora podijelio je i nekoliko savjeta mladima koji žele graditi karijeru u sportskom novinarstvu.

– Preporučio bih dvije stvari koje su mene naučile starije kolege u redakcijama u kojima sam radio. Prva je da što više vremena provodite na stadionima i treninzima, a što manje pred televizorom. Televizija pruža komfor, ali ne daje kompletnu sliku. Tek na stadionu vidite kretnje igrača bez lopte, taktičke zamisli, reakcije publike i sve one detalje koje kamera ne može prenijeti. Imao sam sreću da sate provodim razgovarajući s velikim trenerima poput Ćire Blaževića ili Špace Poklepovića. To su bila predavanja iz kojih se moglo naučiti više nego iz mnogih knjiga.

A druga stvar?

– Jedna lektorica nakon nekoliko mjeseci rada u „Zagrebačkoj panorami“ pozvala me i rekla da uglavnom nema mnogo posla na mojim tekstovima jer su pismeni i uredni. Ipak, dala mi je jedan savjet koji pamtim cijeli život – čitaj knjige. Ne novine, nego knjige. U njima se nalazi bogatstvo jezika, ideja i znanja koje će vam jednog dana trebati. Knjige vas nauče da razmišljate, povezujete stvari i izražavate se. Nije loše ni zapisivati zanimljive misli na koje naiđete. Danas, nakon svih ovih godina, mogu reći da je ovo najljepši posao na svijetu. Istina, traži ogromna odricanja. Propustio sam mnoge rođendane, svadbe i porodična okupljanja, ali sam zauzvrat upoznao svijet, stekao prijatelje na svim kontinentima i doživio stvari koje vjerovatno ne bih da sam odabrao neku drugu profesiju. Ako ste spremni na takav život, onda teško da postoji ljepši posao od ovoga – zaključio je legendarni komentator.

BiH – Kanada: TV prijenosi, statistika, izjave…