Utakmice protiv Sj. Makedonije i Paname bile su simulacija za ono što nas čeka u budućnosti, kad tad.

Utakmice bez Edina Džeke.

“Oni moraju sami između sebe proizvesti vođu” često je govorio Sergej Barbarez.

I Sj. Makedonija i Panama bile su, bez Džeke, proba za ono što nas može zadesiti i na samom Svjetskom prvenstvu.

Utakmice kada nam je “bez Edina Džeke” potreban “Plan B”.

Nema sumnje da reprezentacija Bosne i Hercegovine u ovom trenutku i bez Džeke ima dovoljan kvalitet i stepen organizacije da se nosi sa svakim protivnikom, ali za nešto više, naši igrači trebaće još više zagristi.

Ne donosi Edin Džeko samo famozni “faktor x” cijeloj ekipi, pa uz njega svi nekim čudom igraju i sami bolje, nego je protiv Paname i Sj. Makedonije nedostajalo i onog što je isključivo plod njegovog truda i zalaganja. Nedostajalo je npr. da se neko od napadača aktivnije vraća prema veznom redu i pomogne u razigravanju akcija. I drugi slični, čak i oku laika vidljivi potezi, koje smo toliko puta vidjeli da Edin Džeko pravi tokom utakmica, pa čak i prijateljskih.

Na prvom treningu Zmajeva u Torontu Džeko je trenirao u tenisicama, pa sigurno da o ovim mogućim scenarijima razmišlja i Sergej Barbarez.

Za nadati se kako će za Kanadu biti spremni i Edin Džeko i Ivan Šunjić, a ubrzo kasnije i Haris Tabaković.

Ali igrao Džeko ili ne, ostali igrači uvijek moraju ubaciti u brzinu više kao da on nije tu. A, ako ih bilo ko na svijetu može dobro usmjeriti onda su to Sergej Barbarez i njegov tim.

Ako su uspjeli od “trećeligaša” i “drugoligaša” kroz godinu i pol napraviti igrače koji nastupaju na Mundijalu, i za koje se otimaju najveći svjetski klubovi, onda je uz Barbareza i njegov stručni tim ovoj generaciji samo nebo granica.