Sudbina je htjela da Asmir Begović ovog ljeta ponovo krene “preko bare”. Nekada je tim putem, kao dječak koji je s porodicom bježao od rata, tražio sigurnost i novi početak. Danas putuje kao ostvareni sportista, čovjek koji je iza sebe ostavio impresivnu karijeru na najvećoj sceni engleskog fudbala i jedan od najboljih golmana koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.

Iako mu je 38 godina, mnogi će reći da bi bez problema mogao stati među stative i na predstojećem Svjetskom prvenstvu. Partije koje je proteklih mjeseci pružao pokazale su da kvalitet nije nestao. No, njegova reprezentativna priča odavno je završena. Ovoga puta u Kanadu ne putuje kao golman, nego kao televizijski analitičar, saradnik kanadskog emitera i navijač kojem neće biti nimalo jednostavno.

Jer malo je ljudi kojima će utakmica Bosne i Hercegovine i Kanade značiti toliko koliko će značiti Begoviću. Kada se dvije selekcije susretnu u Torontu, na terenu će biti njegove dvije domovine. Jedna u kojoj je rođen i koju je predstavljao s ponosom, i druga koja je njegovoj porodici pružila utočište u najtežim trenucima i omogućila mu da sanja velike snove.

– Eto, baš smo sa Kanadom u grupi. Zanimljivo je kako se sve poklopi. To su dvije države koje su odigrale veliku ulogu u životu mene i moje porodice. Lijep je to trenutak i teško ga je opisati riječima, ali osjećaj je zaista poseban. Radujem se toj utakmici – kaže Begović na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

“BIH ILI KANADA? NE BIH TO POŽELIO NIKOME”

Njegova porodica je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu izbjegla u Njemačku kada je imao samo četiri godine, da bi nekoliko godina kasnije život nastavili u Edmontonu.

– Rođen sam u Bosni i Hercegovini, nekoliko godina živjeli smo u Njemačkoj, a potom smo bili primorani ponovo se seliti. Otvorila se mogućnost odlaska u Kanadu. Ljudi su nas tamo lijepo dočekali i dali nam priliku da nastavimo život. Kvalitet života bio je odličan, kao i mogućnosti koje su nam se pružile. Upravo tamo počela je moja karijera. Vrlo ozbiljno sam pristupio fudbalu i igrao sam za sve mlađe selekcije, iako se znalo da postoji mogućnost da jednog dana nastupam za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, dok poziv nije stigao, moj fokus bio je isključivo na Kanadi. Kako nikada nisam debitovao za seniorsku reprezentaciju Kanade, vrata Bosne i Hercegovine ostala su otvorena.

Da će dobiti poziv prvi mu je nagovijestio kolega novinar Jasmin Ligata, a nekoliko dana kasnije zazvonio je telefon. Na liniji je bio Miroslav Ćiro Blažević.

– Razgovarao sam s porodicom. Nije bilo nimalo jednostavno. Bilo je veoma teško jer su me dvije države na neki način vukle na svoju stranu. Obje su mi mnogo dale i bilo je puno emocija uključeno u cijelu priču. Iskreno, nikome ne bih preporučio da se nađe u takvoj situaciji. Srećom, nije bilo pritiska. Na kraju dana, to je bio moj život i moja karijera. Morao sam donijeti odluku za koju sam smatrao da je najbolja za mene, moju porodicu i moju budućnost. Odlučio sam se za Bosnu i Hercegovinu i mislim da je sve ispalo kako treba.

Za tadašnjeg selektora i trenera golmana Envera Lugušića reći će – ljudi prve klase.

– Prvi razgovor sa Ćirom bio je poseban. Do tada nisam imao mnogo kontakta s ljudima iz Bosne i Hercegovine jer sam igrao u Kanadi i Engleskoj. Kada me nazvao, rekao mi je: ‘Sine, pozivam te u našu reprezentaciju. Hoću da budeš dio ovoga, dio naše budućnosti.’ U tom periodu veliku ulogu imao je i Enver Lugušić, golmanski trener. Bio je veliki čovjek i sjajna osoba. Pomogao mi je da se uklopim na najbolji mogući način. To su ljudi prve klase.

OD REZERVISTE DO LEGENDE

Iako je na okupljanje stigao kao golman koji je branio u tada najjačoj ligi svijeta, morao je sačekati svoju priliku. Prednost je imao Nemanja Supić. Postojala je čak i bojazan da bi Begović, razočaran takvim statusom, mogao promijeniti odluku i okrenuti se Kanadi. Zato je njegov debi protiv Estonije imao dodatnu težinu. Na terenu je proveo tek nekoliko minuta, ali dovoljno da zatvori svaku dilemu.

– Naravno da sam, kada sam dobio poziv, očekivao kao i svaki igrač da odmah zaigram. Međutim, selektor se tada odlučio za Nemanju Supića. To je bila njegova odluka i ja sam je poštovao. Na kraju dana, reprezentacija je izborila baraž i uspjeh ekipe bio je najvažniji. Žao mi je što nisam igrao od početka, ali kada sam konačno debitovao protiv Estonije, priča je za mene bila završena. Tada sam znao da sam donio pravu odluku.

Šta bi to posebno izdvojio sa svog reprezentativnog puta, pitamo ga.

– Kada pogledam svoju reprezentativnu karijeru, ponosan sam na mnogo stvari. Prva utakmica, iako sam igrao samo nekoliko minuta, ostavila je poseban osjećaj. Naravno, tu je i plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Bilo je mnogo velikih utakmica, a ona protiv Francuske u Parizu vjerovatno je moja najbolja u dresu Bosne i Hercegovine. Nije jednostavno igrati protiv takve reprezentacije na njihovom terenu, a mi smo tada bili bolji tim.

Ipak, ono na šta sam najponosniji jeste naša generacija. Većina nas nije odrasla u Bosni i Hercegovini, ali svi smo imali isti cilj – da predstavljamo svoju zemlju i odvedemo je na veliko takmičenje. Imali smo zajedničku motivaciju, posebnu atmosferu i prijateljstvo koje se ne može kupiti novcem. Družili smo se, bili povezani i zato smo ostvarili ono što jesmo. Bili smo među 15 najboljih reprezentacija svijeta.

“MOŽEMO PROĆI GRUPU”

Kada je riječ o grupi B, u kojoj se uz Bosnu i Hercegovinu nalaze još Švicarska, Katar i Kanada, Begović vjeruje da naša reprezentacija ima razloga za optimizam.

– Grupa u kojoj su još Švicarska, Katar i Kanada djeluje povoljno, iako nikoga ne treba potcijeniti. Apsolutno možemo igrati sa svima. Već sam plasman na Svjetsko prvenstvo veliki je uspjeh, možda je došao i ranije nego što se očekivalo. Zato momci mogu igrati bez velikog pritiska, dati maksimum i vidjeti gdje će ih to odvesti. Vidjelo se da imamo kvalitet. Naravno, kao i u svemu, potrebna je i određena doza sreće. Šanse su otvorene i mislim da je prolazak grupne faze realna mogućnost.

Prisjetio se i nastupa na Mundijalu 2014. godine.

– Nismo imali prethodno iskustvo na kojem bismo mogli graditi pripreme ili iz kojeg bismo izvukli određene pouke. Bez obzira na to, svi smo dali maksimum i držali se zajedno. Odigrali smo fantastičnu utakmicu protiv Argentine, a i protiv Nigerije. Međutim, za takve stvari ponekad je potrebna i sreća, a u toj utakmici nije bila na našoj strani. Protiv Irana smo se potom dobro predstavili i pobijedili. Generalno gledano, možemo biti zadovoljni tim prvim nastupom. Uz malo više sreće mogli smo proći grupu, a onda ko zna dokle bismo stigli.

ŠTA DALJE I ZAŠTO NIJE DOŠAO U SARAJEVO

Proteklu sezonu proveo je u Leicester Cityju. Iako ima 38 godina, kraj karijere još nije tema o kojoj ozbiljno razmišlja.

– Vidjet ćemo šta će biti najprivlačnije za mene i moju porodicu. Prošla sezona bila je veoma teška i neočekivana. Sve što je moglo poći po zlu, pošlo je. Nekada je fudbal jednostavno takav. Ipak, svako iskustvo donosi nešto korisno za budućnost. Leicester je vrhunski klub s velikim mogućnostima. Kada se vrati na pravi put, može napraviti mnogo dobrih stvari. Pred klubom je još dosta odluka – od trenera do stručnog štaba. Vidjet ćemo šta će se dešavati.

Ja se, hvala Bogu, osjećam dobro. Nakon povrede cilj mi je da se vratim sto posto spreman. Pred kraj sezone nisam uspio uhvatiti pravi ritam, tako da će mi ova pauza dobro doći. Nakon toga vidjet ćemo koje su najbolje opcije.

Prije odlaska u Leicester, Begović je vodio razgovore i sa Sarajevom, odnosno predsjednikom Ismirom Mirvićem. I o toj temi govorio je vrlo otvoreno.

– Ljudi koji tamo rade su ozbiljni i korektni. Sve funkcioniše kako treba i zaista im treba odati priznanje za posao koji rade. Želim im puno uspjeha. Međutim, nisam jedina osoba koja donosi odluke u svom životu. Imam porodicu, djeca su sada starija i njihove potrebe imaju prioritet. U ovim godinama više nisi najvažniji u cijeloj priči i moraš uzeti u obzir mnogo drugih stvari. Jednostavno, nije bio pravi trenutak. Ipak, ljudima iz Sarajeva svaka čast. Bili su maksimalno korektni i zahvalan sam im na lijepim razgovorima koje smo vodili.

Na kraju razgovora osvrnuo se i na rad svoje akademije koja već godinama okuplja mlade golmane širom Bosne i Hercegovine.

– Imamo vrlo lijepe golmanske kampove kroz  akademiju. Krajem juna organizujemo kampove u Sarajevu i Mostaru. Djeca uživaju, imaju priliku raditi s vrhunskim trenerima i provesti kvalitetan vikend u učenju i druženju. Želim svim učesnicima puno sreće i uspjeha – poručio je na kraju Begović.