INTERVJU/ Bičakčić čeka Barbareza: Forma je tu, želja još veća. Bilo bi neopisivo ići na Mundijal

Ermin Bičakčić je tokom karijere prošao mnogo toga – od Bundeslige i najvećih njemačkih stadiona do kapitenske odgovornosti i teških povreda koje su ga na trenutke udaljile od reprezentacije. Ipak, jedna stvar se nikada nije promijenila, to je odnos prema fudbalu i dresu koji nosi.

Nakon odlaska iz Eintracht Braunschweiga dugo je vagao šta dalje. Bilo je poziva iz različitih krajeva svijeta, ozbiljnih pregovora i primamljivih ponuda, ali je na kraju izabrao ono što mu je srce najviše tražilo – povratak među svoj narod i dolazak u Željezničar. Da nije pogriješio, vrlo brzo mu je rekao i Edin Džeko, čovjek koji je upravo na Grbavici započeo svoju veliku karijeru.

U plavom dresu pokazao je da godine ne znače mnogo kada iza sebe imate karakter, iskustvo i disciplinu. Navijači ga danas s razlogom sve glasnije vide na spisku putnika za Svjetsko prvenstvo, vjerujući da reprezentaciji još može dati mnogo, a da i selektor Sergej Barbarez cijeni ono što Bičakčić predstavlja pokazalo se onog trenutka kada ga je nakon četiri godine vratio u nacionalni tim.

Bičakčić nam se javio iz karantina kako bismo razgovarali o brojnim temama, a na početku je za Reprezentacija.ba otkrio kako je uopšte završio na Grbavici. Nije pretenciozno reći da je riječ o jednom od najzvučnijih imena koje je stiglo u bh. fudbal posljednjih godina.

– Priča sa Željezničarom trajala je duže vrijeme. Imali smo intenzivan kontakt i od prvog trenutka sam osjetio da me klub iskreno želi. Predstavili su mi svoje planove, ambicije i viziju budućnosti, a upravo me to privuklo jer sam u svemu vidio pravi izazov. O Željezničaru kao klubu zaista ne treba mnogo govoriti, svi znaju šta predstavlja, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i mnogo šire. Na kraju se jednostavno poklopio pravi trenutak i mogu reći da ni sekunde nisam zažalio zbog odluke koju sam donio – priča Bičakčić na početku razgovora.

PONUDE IZ EVROPE I EGZOTIČNIH ZEMALJA

U karijeri ima više od 150 nastupa u najjačem rangu njemačkog fudbala, a posebno dubok trag ostavio je u Hoffenheimu. Današnji selektor Njemačke Julian Nagelsmann u tom periodu često je znao reći da je Ermin mnogo više od stopera – stub ekipe. Osim Željezničara, za njega su se u proteklih godinu dana interesovali i brojni drugi klubovi.

– Taj period bez kluba trajao je duže nego što sam očekivao. Već nekoliko godina sam sebi zastupnik i nisam vezan ni za jednu agenciju, tako da sam sve razgovore i pregovore vodio samostalno. Bilo je interesa iz Evrope, ali i iz zemalja koje mnogi smatraju egzotičnim. Neki razgovori bili su veoma profesionalni i korektni, ali se jednostavno ambicije ili uslovi nisu poklopili. S druge strane, bilo je i veoma iscrpljujućih pregovora koji su bespotrebno oduzimali mnogo energije i vremena. Bio sam u završnim fazama dogovora sa tri kluba, ali su se ti transferi praktično pred sam kraj raspali iz različitih razloga.

Nije svakodnevna scena da fudbaler koji je godinama vodio bitke na stadionima širom Njemačke, pred desetinama hiljada navijača i protiv najvećih evropskih klubova, karijeru nastavi na terenima Premijer lige BiH. Od minhenskih i dortmundskih reflektora do gostovanja u Posušju ili Prijedoru – mnogi bi u takvom zaokretu vidjeli veliki pad. Ali za Bičakčića fudbal nikada nije zavisio od veličine stadiona, jačine reflektora ili imena protivnika.

– Naravno da čovjek mora biti spreman na takvu promjenu i svjestan svega što ga očekuje. Razgovarao sam sa porodicom, sa nekoliko bliskih ljudi, a posebno mi je bilo važno mišljenje Edina Džeke. Na kraju mogu reći da su kvalitet lige i pojedinih ekipa mnogo bolji nego što mnogi misle. Ko god je pratio moju karijeru zna da sam osoba koja uvijek daje maksimum. Kada obučem dres, osjećam ponos, odgovornost i obavezu da dam sve za taj grb i te boje. Iskreno, potpuno je nebitno gdje igram i protiv koga, moj pristup fudbalu i odnos prema igri uvijek ostaju isti.

Koliko god često govorio o veličini Željezničara, Bičakčić ne krije da klub trenutno rezultatima nije tamo gdje bi trebao biti. Ipak, vjeruje da se uz pravi pristup stvari mogu postaviti na svoje mjesto.

– Ovaj klub bez dileme pripada samom vrhu bh. fudbala, najmanje među tri najbolja i mora imati ambiciju da se bori za trofeje. To treba biti cilj svakoga ko je na bilo koji način vezan za Želju. Ali jasno je da se takve stvari ne mogu promijeniti preko noći. Klub je prošao kroz mnogo promjena i potreban je proces u kojem su najvažniji strpljenje, zajedništvo, profesionalizam i kvalitetan rad u svim segmentima, sve u interesu kluba kako bi se postepeno vratio tamo gdje pripada. Što se tiče mog ugovora, otvoren sam i spreman za razgovore. Vidjet ćemo šta će donijeti naredni period.

BARBAREZ? NEKOME KAO OTAC, A NEKOME KAO BRAT

Povratak u reprezentaciju Bosne i Hercegovine nakon četiri godine odsustva za Bičakčića nije bio samo još jedan poziv. Bio je to trenutak koji je doživio veoma emotivno, gotovo kao novi početak.

– Nisam želio da se moja priča u reprezentaciji završi na način na koji jeste. Vjerovao sam u sebe, naporno radio i nakon povrede se borio da ponovo dobijem priliku da zaigram za svoju zemlju. Kada me Barbarez nazvao i rekao da računa na mene, bio je to izuzetno emotivan trenutak. Iskreno, osjećaj je bio gotovo identičan onome kada sam prvi put dobio poziv u reprezentaciju. Tu prvu utakmicu doživio sam kao svoj drugi debi u dresu Bosne i Hercegovine. Na tome ću mu uvijek biti zahvalan, jer mi je vjerovao, ostavio otvorena vrata i omogućio povratak u nacionalni tim.

Tokom reprezentativne karijere sarađivao je sa različitim selektorima, ali za Barbareza ima posebno poštovanje. Kaže da je riječ o čovjeku koji ne prenosi samo fudbalsko znanje, nego i životne vrijednosti.

– Barbarez je nevjerovatno autoritativna ličnost. To je čovjek koji svojom energijom i karakterom vodi i motiviše igrače. Nekima je poput oca, nekima kao stariji brat. Od svih nas traži mnogo i to na najvišem profesionalnom nivou, ali istovremeno prenosi i prave životne vrijednosti. Ne govori samo o tome šta znači predstavljati svoju zemlju, nego i šta znači biti pošten i dobar čovjek. Neizmjerno ga poštujem.

BILO BI NEOPISIVO PONOVO IĆI NA MUNDIJAL

Hoće li se njegovo ime naći na konačnom spisku putnika za Svjetsko prvenstvo u Kanadi, Meksiku i SAD-u, bit će poznato uskoro. A želja da još jednom obuče dres Bosne i Hercegovine na najvećoj sceni ne krije se ni u njegovim riječima.

– Kad god reprezentaciji i svojoj zemlji budem potreban, uvijek ću biti spreman. Barbarez me vratio iz više razloga, a sigurno je jedno od njih i moje iskustvo. Nažalost, zbog situacije sa klubom nisam bio na raspolaganju za sve utakmice kvalifikacija, ali sam od samog početka bio dio ove priče i uz reprezentaciju. Trenutno sam u dobroj formi i osjećam se odlično. Imati priliku da drugi put zaigram na Mundijalu i predstavljam svoju zemlju pred cijelim svijetom bilo bi nešto neopisivo i ispunilo bi me ogromnim ponosom.

Kada govori o Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine, emocije ni danas nisu izblijedjele. Bio je dio generacije koja je ispisala historiju bosanskohercegovačkog fudbala, a uspomene iz Brazila i dalje nosi posebno.

– To je bilo nešto historijsko. I danas, kada me neko pita kako je bilo igrati na Mundijalu, teško pronalazim riječi da opišem emocije i osjećaj koji sam tada imao. Neizmjerno sam zahvalan što sam dobio priliku da doživim tako nešto. Jedino za čim danas možda žalim jeste što tada nisam bio još svjesniji trenutka i više uživao u svemu tome – poručio je Bičakčić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.