Fudbalski virtuoz čije su majstorije iz slobodnih udaraca i danas predmet divljenja i nekadašnji selektor A reprezentacije BiH, Blaž Slišković (66) u razgovoru za Reprezentacija.ba portal prisjetio se vremena provedenog na klupi Zmajeva, ali i komentarisao uspjehe svojih sugrađana, dvojice Sergeja – Jakirovića i Barbareza.

Slišković je na klupi Zmajeva boravio od 2002. do 2006. godine, a našu reprezentaciju vodio je na 37 utakmica ostvarivši neke od značajnijih rezultata poput remija sa Španijom, trijumf nad Danskom te remija protiv Njemačke. Međutim, za Reprezentacija.ba prisjetio se najvažnije utakmice u selektorskoj karijeri kada smo protiv Danske ostali bez plasmana na Evropsko prvenstvo.

“Nedostajalo je po meni tog nekog iskustva igranja tako važnih utakmica kao što je bila ta protiv Danske, gdje je praktično jedna utrakmica odlučivala o plasmanu, da li ideš ili ne ideš na jedno veliko takmičenje. Mi tog iskustva u tom trenutku nismo imali za razliku od Danske koja je to posjedovala. Mislim da smo emotivno izgorili u toj utakmici od toliko velike želje za plasmanom i da zbog toga nismo dali svoj maksimum na toj utakmici, mogli smo mnogo više, siguran sam u to.“ započeo je Slišković.

Baka je priliku da se vrati u reprezentaciju imao i nedavno, kada je klupu preuzeo Sergej Barbarez koji je jedne prilike istakao kako bi za savjetnika u reprezentaciji želio upravo Sliškovića.

“Još par godina prije nego što je Sergej preuzeo reprezentaciju, mi smo se čuli i vidjeli u nekoliko navrata gdje sam ja njemu i tada rekao da ne odustaje od ideje da jednog dana sjedne na klupu reprezentacije kao selektor, ali naravno uz neke savjete da odabere ljude u koje ima povjerenja i koji će raditi 24 sata dnevno za njega. Bez obzira na to trenersko iskustvo koje nije imao, rekao sam mu da ga i ne mora posjedovati i rekao sam mu da se zato okruži ljudima od povjerenja i kvalitete. I eto ta ideja koju smo imali da i ja budem dio stučnog štaba kao savjetnik nije se realizovala, ne što nismo željeli nego jednostavno ja sam smatrao da mu mogu pomoći sa nekim savjetima, bez da sam zvanično u stručnom štabu. Na tome se završilo i mislim da je i on zadovoljan viđenjem nekih mojih savjeta.“

Mostarska druženja: Jakirović, Barbarez, Slišković i Spahić

I pored toga, rekao nam je da se sa Barbarezom često nađe na kafi u Mostaru te da je fudbal glavna tema.

“Sa Sergejom se vidim, popijemo kafu, ispričamo se. Naravno, nogomet je u prvom planu, njegov trenutni posao po pitanju reprezentacije i mislim da to što mi ispričamo u tom periodu uz kafu on prihvati dobronamjerno i mislim da će i ubuduće ako bude potrebe, naravno, sa njegove strane da mi se javi da ću mu u svakom trenutku pomoći sa nekim kvalitetnim savjetima. Sergej zna da ja imam, prije svega, to iskustvo vođenja reprezentacije i da možda čak i razmišljam na drugačiji način od ostalih trenera što on poštuje, što prepoznaje i mislim da je u tome i on različit u odnosu na dosadašnje selektore.“ ispričao je Slišković.

Osim Barbareza, sjajan trenerski posao obavlja i njegov imenjak Jakirović, čiji rad Slišković također dobro poznaje, a za Reprezentacija.ba je otkrio kako gleda na uspjehe koje njegov sugrađanin pravi u Engleskoj.

“Na posao koji Sergej Jakirović radi gledam sa ponosom. Ponosan sam što jedan od naših bh. trenera ima tako dobar uspjeh u Engleskoj, kvalitetno radi što se prepoznalo. Ja sam uvijek govorio da nema velike razlike u kvaliteti trenera iz Bosne i Hercegovine i nekih drugih država. Ali, kada spomenete Španiju, Portugal, Italiju, ljudi su kao ‘jao, dolazi iz Španije, Portugala…’, ali ja vam kažem, i siguran sam, da iz Bosne i Hercegovine dolazi mnogo kvalitetnih trenera koji odlično rade i koji mnogo bolje razumiju trenerski posao. Mi smo inteligentna nacija, samim tim inteligencija u trenerskom poslu je veoma bitna. Inteligentni treneri dolaze do velikih rezultata.“ s ponosom je rekao.

Baka Slišković o Barbarezu: Neka izvinu Meša, Pape i ja – Sergej i njegov stožer rade modernije

Razgovor se potom vraća na Barbareza, koji je na početku selektorskog mandata bio osporavan od strane mnogih. Ali, jedan od rijetkih koji mu je pružio podršku bio je Meša Baždarević. Govoreći o dolasku Barbareza na klupu reprezentacije, Slišković ističe da selektorski posao uvijek nosi posebnu težinu, bez obzira na iskustvo.

“Meša je u početku hvalio i podržavao Barbareza. Dobro… općenito u početku bio je vrlo mali broj trenera koji su ga podržavali i u samoj nakani da on jednog dana preuzme reprezentaciju. Mnogi su bili skeptični, nema trenerskog iskustva, to je težak i odgovoran posao, kako će se snaći, teško će biti. Ali, eto, Meša je jedan od onih koji je vjerovao u njegov rad i rad njegovih ljudi i na kraju se ispostavilo da je bio u pravu. I mogu reći samo da je to pozitivno. Jer, najlakše je kritikovati svoje kolege. Treba biti čovjek i dati im podršku, mladi su i na mladim ostaje svijet, mi stari smo odavno svoje rekli i sada dolaze mladi sa mnogo više znanja i ambicija, što je sasvim normalno.“

Foto: Reprezentacija.ba

Rekao je i kako gleda na to da su u posljednje vrijeme Mostarci jedni od uspješnijih kada je u pitanju trenerski posao, pa se na kraju i našalio.

“To što su Mostarci uspješni i treneri koji pravi dobre rezultate u zadnje vrijeme je slučajnost, ali ne treba zaboraviti da je i Vahid Halilhodžić, pa Dušan Bajević, a da ne spominjem Envera Marića i ostale isto tako radili veoma kvalitetne, a i dan danas rade kvalitetan posao. Tako da u Mostaru ima, a i nadam se da će i biti, kvalitetnih nogometaša, a i kvalitetnih trenera. Sergej Jakirović je rođeni Mostarac iako je kasnije živio u Metkoviću sa svojom porodicom, tako da ga možemo svrstati u Mostarce. Kada se neko posveti ozbiljno nekom pozivu nije važno odakle je, kako se zove i preziva, ali izgleda da ovo podnevlje odgovara.“ istakao je Slišković i u šaljivom tonu nastavio:

“Mali grad sa relativno malim brojem stanovnika da da toliko kvalitetnih sportista prije svega i evo sada u posljednje vrijeme trenera. I u prijašnje vrijeme zaista je fenomen, ali eto opet kažem podneblje je to hercegovačko i najvjerovatnije ovo sunce nam prosvijetli i inteligenciju i pamet.“

Vladimir Slišković, Foto: Spartak

Danas je Slišković u trenerskoj penziji, ali porodičnu tradiciju nastavio je njegov sin Vlado koji kao trener radi odličan posao u Rusiji, na šta je Baka, kako i sam kaže veoma ponosan.

“Kao otac teško da mogu komentarisati rad i relativni uspjeh mog sina koji se sam odlučio na jedan takav put. Otići iz Mostara i živjeti u Rusiji i boriti se praktično sam da sebi izboriš jedan put je za svaku pohvalu. Ja mogu samo kao otac biti ponosan na njega. Kada je počeo ovu trenersku avanturu, kada je upisao trenersku školu u razgovoru sa njim sam primjetio da bi mogao biti kvalitetan trener zbog njegovih razmišljanja i viđenja. Tako da, koliko me iznenađuje, toliko i ne ovi njegovi trenerski rezultati. Nije mala stvar voditi jednog Spartaka, raditi kao prvi trener u Oremburgu, biti praktično dio trenerske elite u Rusiji. Ja mu mogu samo pomoći nekim savjetom i ponoviti da sam ponosan na njega i njegov rad.“ zaključio je Slišković u razgovoru za Reprezentacija.ba.

Talijani zvali Baku: Da sam iz Italije, ne bih bio toliko optmističan! Barbarez je dramatično promijenio stvari!