Postulatom se, u filozofiji, naziva stav koji se smatra ispravnim unatoč činjenici da nikada nije dokazan.

A Sergej Barbarez definitivno je srušio dva postulata koja decenijama vladaju fudbalom.

Prvi je postulat važnost trenerskog iskustva

Barbarez je bez trenerskog CV-a napravio veći rezultat nego njegovi prethodnici sa decenijama trenerskog rada u svojim biografijama. Kako? Možda nije radio kao trener, ali je Barbarez donio jednu drugu dobitnu kombinaciju.

Prvi dio dobitne kombinacije je njegovo odlično poznavanje fudbala i materije koju je preuzeo, Sergej Barbarez zna sve moderne tokove u fudbalu, a uz to je kod preuzimanja tima poznavao i uži i širi spisak reprezentacije bolje nego i oni najzagriženiji analitičari.

Drugo su očigledno emocionalna i socijalna inteligencija potrebna da okupite i vodite paralelno dva tima u sinergiji – tim svojih saradnika i tim svojih igrača. Mislite da je lako u jednoj sobi za stolom imati sedam osam bivših zvijezda koje odlučuju? Mislite da je lako od 30 igrača, konkurenata, napraviti familiju?

Ali, Barbarez je i idealne starosne dobi – ni premlad ni prestar za ovu ulogu. Dovoljno mlad da je na istoj frekvenciji sa svojim igračima, a dovoljno star za optimalan nivo iskustva i autoriteta.

I kao temelj cijele dobitne kombinacije su naravno njegova moralna i karakterna vertikala koje nisu ostavile ni najmanju pukotinu u tvrđavi koju je napravio od reprezentacije BiH.

Drugi postulat je minutaža igrača kao kriterij

Sergej Barbarez je imao nešto komotniju poziciju sa garantovane četiri godine mandata, ali ne toliko komotnu da stavi glavu na panj za svoje igrače.

A on je ipak to uradio.

Treba dobro poznavati fudbal da se usudite javno dati povjerenje igračima koji ne igraju u svojim klubovima ili igraju u nižim ligama.

Za svakog trenera je puno komotnije da se oklopi alibijima, te da nikome u javnosti ne ostavi prostora za kritikovanje.

Barbarez je radio suprotno, afirmisao je “drugoligaše” Katića, Muharemovića, Burnića, vjerovao u Džeku i Tahirovića “bez minutaže”, na kraju dao priliku i djeci poput Malića, Alajbegovića i Bajraktarevića koji bi kod drugih selektora čekali da napune 25 godina pa debituju…

Pravom treneru je očigledno jedino mjerilo kvalitet i karakter igrača, ali iza trenera mora biti puno rada i znanja da bi prepoznao kvalitet i karakter, posebno ako brojke na papiru ne idu u korist igraču.

I šta je nagrada? Danas su našim igračima cijene narasle i po 400%, a Bosna i Hercegovina ima prvih 11 dovoljno jakih da izbore Svjetsko prvenstvo.

I najvažnije – ova država se opet sjetila da zna i da može nekada i pobijediti!