Najbolju bh. skijašicu Elvedinu Muzaferiju posjetili smo u njenom rodnom Visokom. Svi njeni silni pehari i medalje odavno ne mogu stati u porodičnu kuću, pa smo razgovarali u kompaniji Secom koja je dio prostora odvojila da na jednom mjestu izloži sve što je Muzaferija osvojila.

Uz šalu da je pehara i medalja toliko da niko ne bi primjetio da neku ponesemo sa sobom, počeli smo priču – u čemu drugome nego o fudbalskoj reprezentaciji BiH.

“Ovo će ostati upisano u historiji. Ja sam bila na nekom događaju i bukvalno pola ljudi je gledalo utakmicu protiv Italije na mobitelima uključujući i mene. I onda sam krenula u Mostar i slušala sam na radiju. Išla sam prema Konjicu i tamo je već na ulicama počelo slavlje na ulicama. U fazi sam organizacije i nadam se da ću otići u SAD da pogledam bar jednu utakmicu.”

Elvedina je pred kraj sezone povrijeđena skijala u Italiji sa slomljenim zglobom.

“Sada sa ovim razmišljanjem nikada ne bih otišla za Italiju i vozila utrku sa slomljenim zglobom. Nije to neka povreda, ali zglob je bio nateknut. Sama pancerica je meni dva broja mala. I kada je zdrava noga nije tako udubono. To nije bila najpametnija odluka. Opet, ovo je neko iskustvo.”

Redovno skijanje u Čileu

Muzaferija kondicione pripreme obavlja u Sarajevu, a ponekad ode u Hrvatsku ili Portugal. Cilj je da se promijeni klima.

“Ja u šestom mjesecu provedem dvije ili tri sedmice u Francuskoj na glečerima. Sedmi mjesec i pola osmog mjeseca je pauza, a krajem augusta idem u Čile gdje ulazim u predtakmičarski period. Možda ću voziti utrke Južne Amerike. Ovo je jedini period kada nema treninga.”

Elvedina je prvi put sama na planinu da skija otišla u Austriju. Ispričala nam je i zanimljivu anegdotu.

“Tada su još uvijek trebale vize za Austriju i Sloveniju. Išao je pun autobus i ušli smo u Sloveniju. I onda su na ulazu u Austriju nekome vize tek da važe sutra. Čekali smo 12 sati. Ja sam imala sedma godina. Dobila sam džeparac pred taj put i ja sam navodno sve te pare potrošila a da nismo ušli u Austriju. Mlađa sestra se rodila i njoj sam kupila igračke. Roditelji su tada zvali trenera i ja sam od njega posudila novac. To je moj prvi put bio sa klubom Bjelašnica.”

Grad Zenicu ne zanima skijanje

Govorila je i o finansijskoj podršci.

“Ministarstvo kulture i sporta KS je odličan primjer, ali ne mogu finansirati čitavu državu. Mene shvataju kao dijete Sarajeva i ambasadora Bjelašnice. I zahvalna sam im. Ali ne možemo se svi sportisti osloniti na Kanton Sarajevo. Tu su i drugi kantoni, Vlada FBiH i Ministarstvo civilnih poslova BiH koje nema nikakav budžet za sport. U kantonu ZDK ima, ali skijanje nije od interesa za njih. U zadnjih šest godina samo Mesud Pezer i ja smo Olimpijci. Za Olimpijce nema ni marke. I onda vi kao idete u Sarajevo.”

Ističe i da se četiri godine sprema za Olimpijske igre kako bi vozila minutu i pol, ali da puno toga zavisi i od vremenskih prilika.

“Olimpijske igre su svake četiri godine. Ima vožnju od minut i pol. Četiri godine se spremaš za taj minut i pol i dođe ti oblak. I ti ništa ne vidiš. Mi to zovemo difuza – ako je bilo nebo i bijel snijeg, ne znaš šta je ispod skija. I automatski svaka osoba kada je sunce i kada je tako bijelo je dvije sekunde sporija nevezano kako skijaš. I ti se četiri godine prirpemaš za tu minuti i pol i dođe ti oblak. Ne možeš uticati, ali to je čar vanjskog sporta da moraš da se prilagodiš na sve moguće uslove.”

Otkrila nam je da joj je najdraža staza u talijanskoj Cortini te da u slobodno vrijeme igra tenis, vozi biciklo i da čita knjige.

Vonn američki doktori spasili nogu

Na Olimpijadi prije dva mjeseca u Italiji je svjedočila stravičnom padu jedne od najboljh skijašica svih vremena Lindsey Vonn.

“Iskreno nisam vidjela pad još nikad. Na start u Cortni se ide pješke na start. Ide se žičarom i onda se penješ između stijena. Ne može se doći skijama. Penjala sam se između stijena i vidjela da je ona startala. I čujem stop i mislila sam da joj koljeno nije izdržalo. Nakon toga stiže helikopter. Nisam znala šta se desilo, ali je bila duga pauza. Bila sam u kontaktu s njenim timom prije par sedmica. Kažu da je sreća što je bio američki doktor koji je došao da bude s njom zbog koljena. Da nije bio, Talijani bi joj amputirali nogu. “

Ostatak zanimljivog razgovora pogledajte na linku ispod.