“Kod nas je reprezentacija kao da ideš malo na odmor! Kolači, porodica, pokloni… A za vrijeme utakmice si mrtav” opisao je prije desetak godina iskustva neprofesinalizma iz reprezentacije Bosne i Hercegovine Senad Lulić.

Danas se može reći “nekad bilo sada se samo spominjalo”.

Od dolaska Sergeja Barbareza situacija bi se mogla opisati idealnom.

Pravila ponašanja su takva da su svi u reprezentaciji svjesni da je tako najbolje za interes same reprezentacije.

Tako npr. tokom priprema za utakmice u novembru protiv Austrije i Rumunije svjedoci iz hotela kažu kako igrači uopšte nisu imali dozvolu da napuste reprezentaciju, čak ni na najkraće slobodne aktivnosti.

S druge strane kada je reprezentacija imala pripreme koje traju više dana igrači bi imali određene termine za slobodne aktivnosti, ali su se u hotel vraćali i po nekoliko sati ranije od obaveznog. Dobrovoljno i sa osmijehom.

I to puno govori.

Jedva čekaju pripreme, ali ne da se odmaraju

Od dolaska Sergeja Barbareza opšti je dojam da svi igrači jedva čekaju okupljanja reprezentacije, ali ne da dođu na odmor u reprezentaciju, nego da rade najbolje što mogu u interesu reprezentacije.

I svi su uvjereni da ova generacija može otići na neko veliko takmičenje.

Zasluge svakako idu Sergeju Barbarezu i njegovom timu koji očigledno jako dobro znaju šta rade, ali treba pohvaliti i menatalitet naših igrača koji je na najvišem profesionalnom nivou.

Vrijeme mangupa u fudbalu je očigledno prošlost, danas pobjeđuju samo najveći radnici i profesionalci.

Italija bi zbog Irana mogla direktno na Svjetsko prvenstvo