Haris Hajradinović (32) gostovao je na Reprezentacija.ba portalu gdje je pričao o početku svoje karijere, zbog čega nije potpisao za prvi tim FK Željezničar, inostranoj karijeri, a neizostavna je bila i reprezentacija.

Otvoreno je pričao i o saigračima iz reprezentacije, bivšim selektorima, aktuelnom selektoru Barbarezu te šansama Zmajeva u baražu za SP 2026.

Hajradinović je rođen u Makedoniji, prvi put se dotakao toga.

“Ja sam sa šest mjeseci, kao beba otišao u Njemačku. Tamo sam živio četiri godine i tri godine poslije rata sam došao u Sarajevo i prve korake sam prošao u Sarajevu, tako da mogu da kažem da sam više Sarajlija nego da sam Makedonac.“ započeo je Hajradinović.

Ali prve fudbalske korake vežeš za Željezničar. Ko te je upisao?

“Prve korake sam napravio u sarajevskoj Bosni, moram da kažem tako. Negdje oko devet godina sam imao kada je došao sarajevski klub Bosna u našu osnovnu školu u Hrasno. Bile su prijave za klub i ja sam naravno pitao oca da li mogu da odem da treniram sa njima i on je rekao ‘možeš, naravno, radi šta hoćeš’. I otišao sam tada i neka dva-tri mjeseca sam se zadržao u Bosni jer smo imali dosta turnira u tom periodu. Tadašnji trener omladinskog pogona Željezničara me zapazio i htio je da me dovede u Želju i ja sam prešao nakon tri-četiri mjeseca. I eto, tada kreće moj put.“ istakao je Hajradinović.

Prošao si sve omladinske selekcije Željezničara, čega se najradije sjetiš iz tih dana?

“Uvijek se najradije sjetim šljake, do nekih 15 godina, nagutao sam se moram da kažem dosta. To je neki put koji sam morao da prođem da bih došao dovdje, kao što su i mnogi igrači prije mene, poput našeg Edina Džeke. Ima još reprezentativaca i oni znaju koji je to put.“ prisjetio se Hajradinović.

Ko je najviše zaslužan za tvoj razvoj, kako savjetima tako i radom?

“Uvijek sam prije svega imao podršku porodice, naravno. Šta god sam radio oni su bili moj uzor i moja potpora i vjetar u leđa. Što se trenera tiče moram istaći, naravno, Muniba Agovića zvanog Munja. On je najviše djelovao da pređem u Željezničar. Poslije toga u drugim kategorijama su bili drugi treneri poput Admira Adžema, Harisa Alihodžića i svi su ti treneri donijeli nešto dobro za mene. Naravno, bio je tu i tadašnji trener Hamzić, međutim on je na početku moje karijere u sarajevskoj Bosni bio trener nakon čega je i on prešao u Željezničar i zdesilo se da mi i tamo bude trener.“

Propali pregovori sa Amarom Osimom

Zašto se nije desio potpis sa prvim timom Željezničara?

“Nisam potpisao za Željezničar. Nisu se menadžeri dogovorili sa tadašnjim trenerom Željezničara Amarom Osimom. Šta je tu bilo tačno, ne znam. Ja sam bio realno mlad, imao sam 17 godina. Mislim da sam bio pred potpisom i tu se nešto desilo, ne znam šta tačno, ali eto promijenio sam sredinu, otišao u Olimpik, potpisao ugovor na šest mjeseci i nakon toga sam prešao u Inter Zaprešić i tako kreće moja internacionalna karijera.“ objasnio je Haris.

Vlasnik restorana u Istanbulu

“Tu sam s rođakom, on je tu odrastao, rođen je u Instanbulu i partneri smo u tri restorana. imamo dva sushi restorana i jedan stake house. Ipak, hvala Bogu, neće se fudbal igrati zauvijek. Mora se gledati i razmišljati šta će se raditi poslije karijere. “Kažu da je bitno da zaradiš novac, ali najbitnije kako ćeš uložiti novac. Ja se za sva svoja ulaganja konsulutujem sa porodicom i suprugom. Uvijek tražim savjet od njih.““ izjavio je kroz šalu Hajradinović.

Prvi poziv u reprezentaciju, sjećanje na Prosinečkog i cigare

“Mogu se sjetiti poziva, ali gdje sam bio stvarno ne znam. Da li sam negdje krenuo i gdje nema pojma. Znam da je bio selektor Robert Prosinečki i da me je nazvao menadžer da mi kaže da ću biti pozvan u reprezentaciju.“ prisjetio se.

Šta pamtiš najviše iz početničkih dana u reprezentaciji?

“Sjećam se Robija naravno. On sjedne u sobicu tamo gdje su ekonomi i pali jednu za drugom cigaretu. Ali, stvarno je bila odlična atmosfera, sjećam se, jer ipak je tada bilo dosta i starijih igrača koji su još uvijek aktivni. Bičakčić, Kolašinac, Džeko, tada je bio i Šehić. Višća, Pjanić, Bešić…

Barbarez se ophodi kao stariji brat, protiv Velsa imamo šanse

“Saradnja je odlična nas igrača i selektora. Ophodi se prema nama kao stariji brat. Ima odličnu komunikaciju s nama. Kada ne može da se čuje s nama, onda se čujemo s njegovim pomoćnicima. Imamo odličnu relaciju i razgoore. Sve je odlično.”

Kakve su nam šanse u baražu?

“Iskreno 50-50 protiv Velsa. Oni su dobra reprezentacija i kući igraju protiv nas. Bolji su kući nego vani, ali i mi smo zabilježili dobre rezultate u kvalifikacijama u gostima. Šanse su izjednačene. Bit će teška utakmica, to svi znamo. Ipak, treba dati svaki atom snage da prođemo u finale baraža. A onda pred svojom publikom ako Bog da da se plasiramo na SP. Ne mora značiti da ćemo igrati protiv Italije u finalu. Ko bi rekao da će Bodo Glimt izbaciti Intera u Ligi Šampiona? Ne treba nikoga otpisivati prije vremena.”

A ti da nam se vratiš pred Svjetsko prvenstvo?

“Ja u Turskoj nisam prijavljen za nastavak sezone jer imamo veći broj stranaca. Zato i nisam na spisku. Naravno, da su me stavili na spisak, možda bi mogao odigrati tri ili četiri utakmice do kraja sezone. Međutim, život ide dalje i samo treba gledati pozitivno. Ako Bog da da bude sve kako treba i da se mi plasiramo na SP, pa zajedno sa momcima da idemo za Ameriku.”

Brza pitanja o saigračima iz reprezentacije BiH

Šest brzih pitanja. Ko bi od tvojih saigrača iz reprezentacije prespavao doručak? “Benjamin Tahirović.”

Ko bi otišao glavom gdje neko ne bi nogom? “Nikola Katić.”

Ko je noćna ptica? “Hmm, noćna ptica. To su sigurno ovi mlađi. Mladost – ludost, znate kako kažu. Ima dosta mlađih i oni se dosta druže. Možda Muharemović da kažem.”

Ko će posljednji izaći iz svlačionice? “Posljednji? Zavisi ako treniramo svi zajedno. Naravno, tu je Edin Džeko među glavnim da kažem. Ipak, on i prije i poslije treninga ostaje. Tako da nije on džaba tu gdje jeste.”

Ko nam je najveći gurman?

“Pa, Edin Džeko i Seo Kolašinac. Oni su igrali godinama u Italiji, a Seo još igra. Edin je igrao devet godina. Talijani su specifični sami po sebi i pokupili su to od njih. Salata je uvijek za predjelo. Vazda gledam šta i kako jede. Sve su to neki specijaliteti.”

Ko nam je uvijek raspoložen za šegu, šalu i dobru atmosferu. Najveći zabavljač? “Ja sam vazda. Neću sebe naravno stavljati. Seo je to, Džeko, Bičakčić, Katić… Ima nas dosta koji znamo napraviti dobru atmosferu. Svi se znamo našaliti na svoj, ali i na tuđi račun.”

Ko je od saigrača iz reprezentacije napravio najbolju karijeru izuzimajući Džeku? “Seo Kolašinac. Igrao je u Schalkeu, dugo godina u Arsenalu, Marseilleu. Sve su to vrhunske ekipe.”

Kasimpasa odlično organizovan klub

Sedam godina si u Kasimpasi. Šta ti se najviše svidjelo u i oko kluba?

“Situacija u klubu što se tiče kompleksa, organzacije je na vrhunskom nivou. Moram reći da imamo jedan od najboljih kompleksa, ne samo u Turskoj već i u Europi. Fascinira se čovjek kada vidi kakve uslove imamo. Najviše me je to privuklo. Nakon toga dođu i druge stvari. Ljudi u klubu su me odlično prihvatili i osjećam se kao kod kuće.”

Šta bi volio biti ‘kada odrasteš’ ili u prevodu koji cilj bi htio ispuniti profesionalni?

“Iskreno, nisam razmišljao. Ali trenersku karijeru sigurno neću. Ne vidim se u tome. Ipak, sigurno ću ostati u tome.”

Cijeli razgovor pogledajte na našem Youtube kanalu.