Među fudbalerima s prostora Bosne i Hercegovine koji iz vlastitog iskustva znaju šta znači igrati za Schalke nalazi se i Radmilo Mihajlović. U Gelsenkirchen je stigao 1991. preko Željezničara, Dinama i velikog Bayerna, a i danas s velikom pozornošću prati sve što se dešava u Gelsenkirchenu najviše zbog Edina Džeke čiji je transfer odjeknuo, kako u našoj zemlji, tako i u Njemačkoj.

Iako gazi ka petoj deceniji života, Džeko je već na debitantskom nastupu pokazao da i dalje posjeduje klasu – pogodak protiv Kaiserslauterna bio je jasan signal da iskustvo i golgeterski instinkt nisu nestali. Mihajlović, koji je poput Džeke svojevremeno nosio dres Željezničara, smatra da je Schalke u ovom trenutku klub po mjeri kapitena bh. reprezentacije.

– Drago mi je što je Džeko potpisao za Schalke. Iskreno, to je baš klub po njegovoj mjeri. Svi znamo o kakvom klasnom napadaču se radi i po svemu zaslužuje da igra na najvišem nivou, ali treba biti realan – 39 godina nije isto što i 29. To su ozbiljne igračke godine, izjavio je Mihajlović u razgovoru za Reprezntacija.ba portal i potom dodao:

– Iako je danas drugoligaš, Schalke je ogroman klub, sa velikom tradicijom, fanatičnim navijačima i prelijepim stadionom. Ta rurska oblast je poznata po radničkoj klasi i rekao bih da je Schalke u Njemačkoj ono što je Željezničar kod nas – klub koji ima dušu, ističe.

I pored poznih igračkih godina i ne baš idealne epizode u Fiorentini, Džeko je imao nekoliko opcija na stolu – od Parisa i Genoe do Cagliarija, a u jednom trenutku spominjao se i romantični povratak na Grbavicu. Njegova dugovječnost i fizička spremnost i dalje izazivaju divljenje.

– Fudbal se mnogo promijenio, posebno kada su u pitanju medicina, oporavak i briga o igračima. Džeko spada u grupu fudbalera koji su, srećom, tokom karijere izbjegli teže povrede. Kada uzmemo u obzir koliko se puta odazvao igrati za Bosnu i Hercegovinu, čak i u utakmicama koje nisu imale takmičarski značaj, jasno je o kakvom se profesionalcu radi. Njemu to nikada nije bilo važno – uvijek je bio tu. Na tome mu treba skinuti kapu.

Mihajlović se dotakao i načina na koji se koriste iskusni igrači u današnjem fudbalu praveći paralelu s nekim sličnim primjerima.

– Poređenja radi, Arnautović je, iako mlađi, došao u Crvenu zvezdu i koristi se gotovo svaku utakmicu po 90 minuta, što je po mom mišljenju nedopustivo. Za starije igrače mora postojati određena doza obzira. Imaju kvalitet, znanje i iskustvo, ali treba ih koristiti pametno. Isto važi i za Džeku.

Dodaje kako se u Njemačkoj trenutno gotovo sve vrti oko Džekinog imena.

– Njemački mediji stalno pišu o njemu. Nisu zaboravili njegove dane u Wolfsburgu i sve ono što je tamo napravio. Osim što je vrhunski igrač, Džeko je i primjer ponašanja – nema nijednu mrlju u karijeri. Skroman je momak i svi trebamo biti ponosni na njega. Samo da ga zdravlje posluži.

Prisjetio se i vlastitog dolaska u Schalke u periodu kada se od kluba mnogo očekivalo.

– Došao sam na preporuku Aleksandra Ristića koji je u to vrijeme radio u velikim klubovima u Njemačkoj. Postojala su obećanja da će se praviti veliki tim, došlo je nekoliko kvalitetnih igrača, pa tako i ja iz Bayerna. Ne znam šta danas tačno nedostaje Schalkeu s takvim potencijalom, navijačima i infrastrukturom. Možda su problem stalne promjene u rukovodstvu. Po svemu zaslužuju da igraju ne samo Bundesligu, nego i Evropu svake godine, zaključio je.

Džekin odlazak u Gelsenkirchen probudio je nadu i optimizam među navijačima Schalkea, ali i podsjetio koliko iskustvo i karakter mogu biti važni u velikim povratničkim pričama. Ako je suditi po riječima Mihajlovića – čovjeka koji je i sam nosio plavo-bijeli dres – Schalke je klub koji zna prepoznati prave lidere, a Džeko bi upravo to mogao biti na putu „Rudara“ ka povratku tamo gdje, po tradiciji, pripadaju.