Ubi concordia, ibi victoria

Osim dobrih rezultata ove godine – Zmajevi su pokazali još jednu vrlo važnu stvar – oni sa ponosom i najvećom odgovornosti nose dres Bosne i Hercegovine.

Ovi momci u sebi ne vide samo “unaprijed otpisane žrtve” i ne čekaju da im neko drugi skroji sudbinu – i zato oni sudbinu preuzimaju u svoje ruke i svojim radom i prkosom gaze naprijed.

Šta više, reprezentativci BiH mogu biti uzor svima u ovoj državi. Kako se ponosi svojom državom, ali još važnije – kako se radi za svoju državu.

15. od 16 u baražu, timski pristup pobjeđuje statistiku

Nakon dugogodišnje krize u 2025. godinu i nove kvalifikacije smo ušli sa samog dna trećeg jakosnog šešira, a na kraju smo bili na korak do samog vrha.

Koliki je podvig plasman u baraž govori i podatak da je u baražu 16 reprezentacija, od njih je Bosna i Hercegovina 15. od 16 po cijeni na Transfermarktu. Ali Zmajevi su za baraž već naučili onu tajnu formulu da se skuplji pojedinici mogu pobijediti samo na jedan način – a to je timskim pristupom i radom. A ova reprezentacija je više od ekipe, od tima, oni su prava braća, porodica…

Ubi concordia, ibi victoria! Gdje je sloga, tu je pobjeda!

Čak i da smo izgubili od Rumunije u Zenici, ovi Zmajevi zaslužuju aplauz

Kapa dole Sergeju Barbarezu i njegovom timu na onome što smo napravili na terenu, ali i van terena. Ovu reprezentaciju danas poštuju njeni igrači, njeni navijači, domaća javnost, a sve više komšije i cijela fudbalska Europa. Ne samo zbog same igre, nego zbog cijelog stava i karaktera koji danas naš tim ima.

Ali, ne treba poletiti sa prevelikim očekivanjima. Jer neće biti lako raditi sa Zmajevima dok god je kod nas još uvijek pozitivna vijest da neki reprezentativac uopšte igra za klub, a ne kako igra i za kakav klub i u kakvoj ligi igra. Sve dok je tako – svaka pobjeda je veliki podvig, a uvijek je moguća neka loša noć.

Unatoč svemu raduje da je naš stručni štab napravio okvir u kojem se iz postojećeg izvlači maksimum.

Čak i da u Zenici protiv Rumunije nismo uspjeli preokrenuti i da smo ostali bez šansi za SP 2026, ovi igrači bi zaslužili aplauz zbog svog odnosa prema Bosni i Hercegovini.

No, upravo je ta utakmica pokazala tu najveću snagu ovog tima – on ne odustaje, igra do zadnje sekunde, i kada se vodi i kada se gubi, i kada smo favoriti i kada smo autsajderi… I opet naglasiti, možda najvažnije što ovaj tim ima – ova ekipa vjeruje u sebe, ova ekipa sve postiže svojim radom.

Novi talas

Paradigma ove reprezentacije je Benjamin Tahirović. Od žrtve do pobjednika. Trpio je ogromne pritiske i kritike, ali je strpljivo i tiho rastao i izašao jači iz svega. Na kraju kvalifikacija zatvorio je usta svima. Isto je tako bilo sa cijelom ekipom – vraćali su se nakon velikih poraza, nakon primljenih golova, čak i kada su im novinari i navijači okrenuli leđa – kada su ih svi ubijali komentarima, kada je Bilino Polje bilo prazno…

Šta tek reći o Kerimu Alajbegoviću. On i ostali mladi saigrači su paradigma koja pokazuje da se nove generacije Bosanaca i Hercegovaca ne rađaju samo kao autsajderi – nego mogu biti najbolji na svijetu. Alajbegović je paradigma jedne nove i nadolazeće Bosne i Hercegovine – ne samo u fudbalu, nego uopšteno.

Možda nismo ni svjesni, ali taj talas nove Bosne i Hercegovine ide jako i brzo prema nama, i tek će nas zapljusnuti. Dolazi generacija koja ne čeka da neko riješi nešto za nju, nego stvar preuzima u svoje ruke, u svoj rad, u svoje kvalitete…

Posebno raduje što je dio tog talasa i Amar Memić, jer on dokazuje da se uspjeh može napraviti i preko blatnjavih fudbalskih oranica koje nosi ganjanje lopte u Bosni i Hercegovini. Talas nove Bosne i Hercegovine dakle ne dolazi samo iz inostranstva, Amar Memić je paradigma da je talas krenuo i unutar granica Bosne i Hercegovine.

E takva nam je cijela reprezentacija Bosne i Hercegovine, kao mlada žilava grana koju je vrlo teško slomiti, a koja raste dalje i više i sve je jača i jača. Ovi momci, ali ni naš stručni štab, ne čeka da im sudbinu skroji nego drugi – oni su je preuzeli u svoje ruke i to rade najbolje što mogu. A znaju da će se tada i sreća osmijehnuti.

Barbarez mora uspjeti ono što nisu uspjeli Sušić, Baždarević, Petev, Prosinečki…

Pred Barbarezom je težak izazov na kojem su pali i Sušić i Baždarević i Petev i Prosinečki… Uvijek kada se činilo da smo došli do nekog visokog nivoa, poslije toga se dešavao debakl. Za nadati se da nova generacija ima bolji mentalitet nego prijašnje, ali i da cijeli stručni štab radi i razmišlja drugačije nego ranije.

Povrede igraju veliku ulogu

Za neki veći uspjeh reprezentacije BiH, uz ovako kratak igrački kadar, gotovo da će ključne biti povrede. Jednostavno – nemamo potpuno adekvatne zamjene za većinu igrača. U Beču protiv Austrije sigurno da bi bilo drugačije da smo imali barem Ermedina Demirovića i Amara Dedića…

Najviše je trpila naša zadnja linija, a to donosi duboke probleme u organizaciji igre. Zbog povreda gotovo smo u svakom meču imali novu zadnju liniju. Tako su neuigrani u odbrani, ali je problem i što zadnja linija mora biti uigrana sa veznim redom, kojem iznose i dodaju lopte, sa kojim komuniciraju i u odbrani… Svaki izostanak veliki je šok u uigravanju reprezentacije.

Ali to će biti naša sudbina dok ne proširimo fond igrača kroz veći kvalitet omladinskih selekcija i domaćeg fudbala – pa i u Brazilu protiv Argentine smo izašli sa zadnjom linijom koja je tek drugi put bila u tom sastavu.

Ne zaboravite, Barbarezu je puno teže nego kolegama u regionu ili na zapadu jer mlade selekcije BiH nisu temelj A reprezentaciji, koliko baš suprotno selektori to ponavljali već decenijama. I to je jedna ogromna otežavajuća okolnost za bilo kakav veći upsjeh.

Svi važni u ekipi

Uprkos svim poteškoćama Barbarez je nametnuo jedan dobar princip u timu. Svaki igrač u ekipi je bitan, nekad i debitant bez isksutva može preuzeti glavnu ulogu. To dodatno jača timski duh u našoj reprezentaciji jer se svaki igrač osjeća važan. I ne samo da se osjeća, svaki igrač i jeste važan kod Barbareza.

Prkosni kada je teško!

I opet na kraju, po ko zna koji put, treba naglasiti. Ova reprezentacija BiH djeluje dobro kada je teško, vraća se, bori se, ne odustaje… Uzdignute glave, ponosno i prkosno!

Labor omnia facit! Rad pobjeđuje sve! To će se vratiti na terenu kada bude najvažnije.

Naučimo nešto od ove djece!

“Lagane grupe”