Fudbalski savez Slovenije ponovo je ukazao povjerenje Muameru Vugdaliću imenovavši ga selektorom U17 reprezentacije na naredne dvije godine. Ova odluka nije samo nastavak dosadašnjeg mandata već i jasna potvrda povjerenja koje je Vugdalić izgradio svojim predanim i stručnim radom. Pobjede protiv Velsa i Lihtenštajna u kvalifikacijama predstavljaju krunu uspješnog perioda, dok je poraz od Portugala bio vrijedan test i dodatno iskustvo za mladu selekciju.
Vugdalić nije stranac u slovenskom fudbalu. Sin legendarnog Saše Vugdalića za reprezentaciju Slovenije upisao je 28 nastupa, a igračku karijeru gradio je bez ijedne mrlje. Trenerski put posebno je obilježio u Mariboru, gdje se afirmisao kao stručnjak za rad s mladima vodeći juniore “Viola” u Ligi prvaka mladih i osvajajući brojne domaće trofeje.
„Zahvalan sam, prije svega, Fudbalskom savezu Slovenije na povjerenju koje mi je ukazano. Na selektorskim pozicijama sam još od 2021. godine i zadovoljan sam kako se stvari razvijaju. Najponosniji ću biti kada sve te momke jednog dana budem gledao u dresu seniorske reprezentacije. Cilj mi je da ih što bolje pripremim za ono što ih čeka u ozbiljnom fudbalu. Imamo podršku Saveza, saradnja s klubovima je odlična i zaista mogu biti zadovoljan“, kaže Vugdalić na početku razgovora za Reprezentacija.ba.
Rezultati koje U17 selekcija bilježi pod njegovim vodstvom dodatno potvrđuju kvalitet rada. U novembarskom kvalifikacionom ciklusu savladani su Vels i Lihtenštajn, dok je protiv domaćina Portugala upisan poraz rezultatom 2:4. Vugdalić u radu posebno insistira na mentalnom aspektu razvoja mladih igrača.
„Gotovo sve mlađe selekcije Slovenije bilježe zapažene rezultate i konkurentne su sa svima. Uvjeren sam da Slovenija ima talenata za koje će se tek čuti. Moj cilj je da te momke učinim samopouzdanijim. Dobro, treba biti realan i znati šta se može, šta ne, ali svako se može pobijediti – apsolutno svako. Moraju biti hrabri. Pobjednički mentalitet je jedini put ka napretku“, ističe selektor.
Rad s najmlađim kategorijama, prema njegovom mišljenju, idealan je put za trenersko sazrijevanje. Iako je imao epizode na klupama Radomlja i Drave iz Ptuja, najveći trag ostavio je upravo u omladinskom pogonu Maribora.
„To iskustvo mi danas mnogo znači. Bio je to izuzetno uspješan period – osvojili smo nekoliko trofeja, igrali grupnu fazu Lige prvaka mladih protiv Seville, Liverpoola i Spartaka, kojeg smo u prvom kolu i pobijedili, što je bila historijska pobjeda. Osvajali smo kadetsko i juniorsko prvenstvo, Kup… Ostale su zaista lijepe uspomene.“
Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da je tada, vodeći Maribor protiv Liverpoola, na suprotnoj strani imao Stevena Gerrarda, koji je u tom periodu također gradio trenersku karijeru u omladinskim selekcijama „Redsa“.
„Naravno da imam zajedničku fotografiju s njim u arhivi. Ponosan sam što sam imao priliku nadmetati se s Gerrardom, koji je vjerovatno i najveći igrač Liverpoola u historiji. Moj otac Sabahudin je veliki navijač Liverpoola, pa sam mu morao nabaviti i autogram“, govori uz osmijeh.
Dotakao se i aktuelne situacije u Mariboru, gdje je kormilo prvog tima preuzeo Feđa Dudić, suočen s brojnim kritikama javnosti.
„Prije svega, želim mu poželjeti dobrodošlicu u Sloveniju. Došao je u veliki klub, klub s velikim ambicijama i nadam se da će uspjeti realizovati sve što je zamislio. Do sada se nismo upoznali, jer je stigao u periodu gustog rasporeda i utakmica.“
Govoreći o porodici, Vugdalić se s posebnim poštovanjem osvrnuo na ulogu svog oca Sabahudina, koji je imao značajan doprinos osnivanju N/FSBiH, kao i kasnijem skidanju suspenzije lobiranjem u FIFA-i i UEFA-i.
„Bio je uključen u rad Tuzla Cityja nekoliko godina, a danas je kod kuće i uživa u zasluženoj penziji. Ponosan je na sve što je uradio u životu i karijeri, iako o tome rijetko govori. Po prirodi je izuzetno skroman.“
Malo je poznato da je stariji Vugdalić u nekoliko navrata spasio brojne živote u dramatičnim situacijama, zbog čega mu je Josip Broz Tito dodijelio nagradu za hrabrost, a čestitku je dobio i od Indire Gandhi.
„Većinu tih priča saznao sam iz novina, ali ponekad i on sam nešto ispriča. To je nešto što u meni budi ogroman ponos.“
Na kraju, prisjetio se i perioda provedenog u Bosni i Hercegovini, gdje je između 2007. i 2008. nosio dres Željezničara.
„Željo je bio i ostao u mom srcu. Iako sam tamo proveo samo godinu dana, stekao sam mnogo prijatelja i uvijek se rado vraćam u Sarajevo. Osjećao sam da navijači cijene moj trud. Znam da danas situacija na Grbavici rezultatski nije idealna, ali Željo je uvijek Željo – izvukli su se mnogo puta i siguran sam da će i sada.“
U nekoliko navrata njegovo ime se spominjalo kao potencijalno rješenje na klupi sarajevskog kluba.
„Bilo je određenih razgovora s ranijim upravama, ali sve je ostalo na tome“, kratko je zaključio Vugdalić.
