Kada je na proljeće napustio Grbavicu, malo ko je vjerovao da će sljedeće odredište Denisa Ćorića biti – Jordan. Ne glamurozna Saudijska Arabija ili bogati Emirati nego zemlja o kojoj je znao tek toliko da je topla, daleka i u fudbalskom smislu gotovo neistražena.

Danas, nekoliko mjeseci kasnije, Ćorić se smije svojoj tadašnjoj skepsi i otvoreno priznaje da bi istu odluku ponovio bez imalo dvoumljenja: “Uslovi su odlični, rezultati još bolji, a iskustvo neprocjenjivo.“

Al Faisaly koji vodi je trenutno prvi na tabeli i paralelno igra još u tamošnja dva kupa. Razloga za zadovoljstvo ne nedostaje.

“Trenerski posao je takav da nikad ne znate gdje ćete završiti. Iskreno, nisam ni zamišljao da ću raditi u Jordanu. Sljedeća destinacija trebala je biti Saudijska Arabija. Sve smo dogovorili, karte dobio… i onda preko noći sve propadne. Par dana kasnije javlja se Al Faisaly. Istražio sam preko interneta klub, informisao se preko ljudi i shvatio da bi to mogla biti odlična prilika. I bio sam u pravu“, priča Ćorić u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.

Rezultati su došli brzo, ali ono što ga je najviše fasciniralo jeste intenzitet takmičenja.

“Iznenadila me jačina lige. Igra se brže nego kod nas, atmosfera je odlična, stadioni puni… Imao sam sasvim drugačiju sliku o jordanskom fudbalu, a ispalo je suprotno. Trenutno smo prvi u Pro ligi, a uz to igramo i dva Kupa – jedan klasični, sa 32 kluba i sistemom ispadanja, te drugi rezervisan samo za timove iz Pro lige. Uhvatili smo sjajan ritam i stvarno možemo biti zadovoljni.”

Da fudbal u Jordanu raste, potvrđuje i historijski uspjeh reprezentacije – prvi plasman na Svjetsko prvenstvo, koje će se naredne godine igrati u SAD-u, Meksiku i Kanadi.

“Moram reći da je sigurnije nego kod nas. Ljudi su jako pristupačni, ponosni na svoju historiju i tradiciju. Amman je ogroman grad, uređen, jedan od najstarijih na svijetu. Osjeti se euforija zbog Mundijala – vole fudbal, žive ga. I igrači su odlični profesionalci, vrijedni, motivisani. Jedino im teže padaju jutarnji treninzi (smijeh), ali i to smo uskladili.

Nezaobilazna tema u razgovoru sa Ćorićem, naravno, bio je i Željezničar. Iako se špekulisalo da rezultati nisu bili presudan razlog za rastanak – tim prije što je ostvario ciljani plasman u Evropu – Ćorić danas na sve gleda smireno.

“Ovaj posao nosi stalnu spremnost na odlazak. Poštovao sam odluku ljudi iz kluba. Šta je bio konkretan razlog – ne bih u to ulazio. Žao mi je samo nekih stvari… najviše toga što nisam vodio ekipu u Evropi, za koju smo cijelu godinu radili. Ali dobro, možda se nekad ukaže nova prilika.

Navijači su ga tada snažno podržali, a taj odnos i danas traje. Pogotovo mu poruke šalju sada kada je Admir Adžem poslije debakla u derbiju podnio ostavku. Prokomentarisao je kratko i utakmicu na Koševu.

“Stvarno im hvala. Imali smo divnu konekciju. U Sarajevu ne možete nikoga prevariti, ljudi osjete kada nešto radite iskreno, sa srcem. Naravno da boli svaki poraz, a pogotovo derbi. Žao mi je navijača, ali treba biti realan – Sarajevo je bilo bolje, agresivnije, brže. Sada je važno završiti preostale utakmice korektno i onda se tokom pauze resetovati.”

Pitanje koje se nameće samo po sebi – da li bi se vratio na Grbavicu sada kada je Željezničar bez trenera? Ćorić na to odgovara uz osmijeh:

– Najradije bih to preskočio. Ali znate kako je – kad vas zove takav klub, mnogo se stvari mora poklopiti. Danas bih neke stvari uradio drugačije, mudrije. Ali učimo se svi. Nikad ne znate šta život nosi – i tu ću stati, poručio je Ćorić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.