Fudbalska javnost u Bosni i Hercegovini i regionu zavijena je u crno zbog vijesti o smrti donedavnog trenera Borca Mladena Žižovića. Tragedija se dogodila tokom utakmice između Mladosti i Radničkog kada je 44-godišnjaku iznenada pozlilo na terenu, a uprkos brzoj reakciji i naporima ljekara, njegov život, nažalost, nije mogao biti spašen. Vijest o njegovoj smrti ostavila je sportsku javnost u šoku i nevjerici.

Kada su na stadionu saopštene tragične vijesti, nastala je tišina. Igrači obje ekipe pali su na teren, mnogi u suzama, nesposobni da prihvate da je njihov kolega, protivnik i prijatelj – više nije među njima.

Smrt Mladena Žižovića posebno je teško podnio njegov dugogodišnji prijatelj i kolega, trener Feđa Dudić, čovjek koji ga je i preporučio za klupu Radničkog, uvjeren da će svojim znanjem, iskustvom i karakterom donijeti novu energiju u klub.

– Čitavo vrijeme sam bio na direktnoj vezi sa ljudima iz Radničkog, odmah sam zvao Ivana, Igora, Slavka… svakoga. Igor je tada bio ispred bolnice. Govorio sam mu da je Mladen ranije imao problema sa srcem, da samo pronađu dobrog doktora, da će sve biti u redu. Mislili smo da je u pitanju napad, da će se izvući. Samo dvije minute kasnije mobitel mi je zazvonio – Mladen je preminuo. To je bio šok koji ne mogu opisati. Ni sada ne mogu vjerovati da ga više nema – ispričao je Dudić za Reprezentacija.ba.

Dodao je da je u tim teškim trenucima uz njega bila porodica.

– Sreća pa su tada kraj mene bili supruga i djeca. Ne znam ni šta da kažem… Ovaj posao trenera je hljeb sa sedam kora. Ljudi misle da je to glamur, ali zapravo često nosiš ogroman teret, stres, pritisak. Sve to skupljaš u sebi i nosiš kući. Najviše će mi nedostajati naši razgovori, moj Žile. Bio je prijatelj, kolega i čovjek kakvih je malo.

Tijelo Mladena Žižovića prebačeno je u Kragujevac, a u narednim danima biće transportovano u Bosnu i Hercegovinu gdje će biti organizovana sahrana. U sportskim krugovima širom regiona od sinoć pristižu poruke saučešća, tuge i nevjerice. Klubovi, igrači, navijači i bivši saigrači dijele uspomene na skromnog, vrijednog i uvijek nasmijanog čovjeka koji je ostavio dubok trag na svakom mjestu gdje je radio.