Kada govorimo o velikanima bosanskohercegovačke košarke, jedno ime uvijek izaziva poštovanje – Gordan Firić. Njegova priča nije samo priča o sportu, trofejima i uspjesima, već i o ljudskosti, karakteru i neprolaznim vrijednostima.

Firić je čovjek koji je kroz cijelu karijeru nosio Bosnu i Hercegovinu u srcu – ne samo na parketu nego i u životu. U najtežim vremenima, kada su mnogi posustajali, on je ostajao uz svoj narod i svoju državu. I danas, godinama kasnije, ostao je isti – tih, dostojanstven i ponosan, ali uvijek spreman pomoći i prenijeti iskustvo mlađima.

U posljednjem razdoblju bio je neizostavan dio stručnog štaba reprezentacije, „desna ruka“ selektora Adisa Bećiragića, s kojim je Bosna i Hercegovina na minulom Eurobasketu ostvarila historijski uspjeh plasmanom u osminu finala. Odlazak Bećiragića duboko ga je rastužio.

– Vidjeli smo njegovo saopštenje i sve je jasno kao dan – prvenstveni razlog je, nažalost, zdravlje, i to moramo prihvatiti. Adis je u protekle tri godine bio selektor koji je poznavao svakog igrača, svaku situaciju u našoj košarci. Uz to, i sam je svojevremeno nosio taj dres, vrlo uspješno. Zato je njegov odlazak veliki gubitak za sve nas. Nikome nije drago, pa ni nama koji smo bili uz njega – govori Firić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Reprezentaciju je Bećiragić preuzeo 2022. godine naslijedivši Vedrana Bosnića. Vodio je naš tim na dva Eurobasketa, a na posljednjem ostvario historijski rezultat plasmanom u osminu finala, gdje smo poraženi od Poljske. Iza njega su, podsjeća Firić, ostali brojni pozitivni tragovi.

– Bilo je zaista izuzetnih utakmica, iako smo gotovo uvijek bili u deficitu s najboljim igračima. Sjetimo se samo pobjede nad Francuskom u Sarajevu – što nikad ranije nismo učinili – pa trijumfa nad tada aktuelnim prvakom Evrope, Slovenijom, u Kelnu. Ključna utakmica bila je pobjeda nad Hrvatskom u Skenderiji koja nas je odvela na Eurobasket. Nedavno smo savladali i Grčku – i tu je sve jasno, riječ je o selekciji vrhunskog nivoa. Uvijek smo izvlačili maksimum, iako smo se stalno borili s povredama i izostancima. Često mi bude žao kada ljudi olako kritikuju, jer zaboravljaju sve okolnosti. Mi smo, znate, zemlja s tri miliona trenera – uz osmijeh dodaje Firić.

Na pitanje o Bećiragićevom klubu na Kosovu, koji navodno nije bio sklon njegovom istovremenom angažmanu u reprezentaciji, Firić odgovara:

– Pa jasno je, nijedan klub nije presretan kada mu trener istovremeno vodi reprezentaciju. To donosi mnogo izazova. Klubovi uglavnom počinju pripreme u augustu, a selektor reprezentacije, ako ekipa igra na prvenstvu, ostaje angažovan sve do sredine septembra. To znači da dolazi na klupu praktično pred početak lige. Teško je mentalno i fizički biti posvećen dvjema stvarima odjednom. A i klubovi imaju pravo na svoj stav – oni plaćaju trenera. Zato mislim da bi Savez sada trebao pronaći selektora profesionalca, koji će se isključivo baviti reprezentacijom, uz adekvatnu finansijsku podršku.

Posebno ističe i Bećiragićevo trenersko znanje, koje ga je, priznaje, iznenadilo.

– Adisa poznajem još od 1986. godine, zajedno smo igrali, dijelili i dobre i teške trenutke. Znao sam da je ozbiljan stručnjak, ali me iznenadio koliko zapravo zna o košarci. On živi taj sport. Siguran sam da ćemo teško pronaći nekoga poput njega – ne samo stručnog, nego i čovjeka koji tako duboko razumije našu situaciju, koji je ovdje rođen i koji Bosnu voli iskreno i bez kalkulacija. Takvih je danas malo – ističe Firić.

Njegov kolega iz stručnog štaba Alen Abaz već je pronašao novi angažman u Libanu. Firić, pak, nastavlja svoj profesionalni put u Italiji, gdje živi i radi već dugi niz godina, ali – kako sam kaže – Bosna i Hercegovina i dalje je u njegovim mislima, svaki dan.

– Gdje god bio, uvijek sam uz našu reprezentaciju, uz našu djecu i uz našu košarku. To se ne može promijeniti – poručuje na kraju Gordan Firić, čovjek čije ime u bh. sportu znači mnogo više od same igre.

Foto: Damir Hajdarbašić, Reprezentacija.ba

(Reprezentacija.ba)