Aleksandar Vasoski (45) je jedan od brojnih trenera koji u posljednjim godinama nisu dugo izdržali na klupi FK Sarajevo. Nekadašnji reprezentativac Sjeverne Makedonije preuzeo je klub 2022. godine, odradio 15 utakmica, stigao do finala Kupa BiH, ali slabiji rezultati u prvenstvu presjekli su njegov mandat.

Posljednja utakmica za njega bila je protiv Željezničara. Nakon remija koji nije zadovoljio navijače, predsjednik kluba Ismir Mirvić prišao mu je i postavio direktno pitanje: „Ko će preuzeti odgovornost?“ Vasoski će reći da nije čovjek od inata – prihvatio je pritisak i podnio ostavku nakon koje su se nastavile česte promjene trenera – Dženan Uščuplić, Feđa Dudić, Mirza Varešanović, Simon Rožman…

Danas, u domovini, vodi Sileks i sezonu je otvorio impresivno – s pet pobjeda u šest kola. Cilj je jasan: skinuti Škendiju s trona makedonskog fudbala.

– Prošlu sezonu smo završili kao drugi, borili smo se skoro do samog kraja sa Škendijom za titulu, a to ćemo pokušati i sada. Digli smo Sileks na viši nivo, prije je to bio klub koji se borio za šestu-sedmu poziciju… Imali smo sreće i sa selektiranjem. Došli su dobri, mladi, igrači iz svih dijelova Sj. Makedonije, isto tako i nekoliko njih iz Bosne i Hercegovine koji su se pokazali u dobrom svjetlu. Sileks nije klub koji “baca” pare niti se po tome može nositi sa Škendijom ili Vardarom. Ipak, ono što dogovorimo, to se i ispoštuje – priča Vasoski na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

Makedonski fudbal raste. Škendija je postala drugi klub u historiji te zemlje koji je izborio grupnu fazu evropskog takmičenja. Ipak, Vasoski smatra da je liga u BiH ipak korak ispred.

– Slično je to, ali ako već moram birati – Bosna i Hercegovina ima jače prvenstvo. Nekoliko klubova odskače budžetima i uslovima, sve je više hibridnih terena, dosta utakmica se igra u noćnim terminima i redovno prenosi na TV-u. Kod nas to nije tako često. Evo, nedavno smo igrali protiv Baškima na 40 stepeni. A suđenje? To je priča bez kraja. VAR zna imati različite aršine, za jedne je penal, za druge nije. U Sarajevu sam osjetio na svojoj koži sve to.

Na pitanje za čim najviše žali iz perioda u Bosni i Hercegovini, odgovara bez zadrške:

– Nije bilo strpljenja… Volio bih da sam ostao do finala Kupa i pokušao osvojiti trofej, a ne da odem usred puta. To me razočaralo. Dogovor sa Ismirom Mirvićem bio je i da svake godine promovišemo/prodamo barem jednog mladog fudbalera iz Akademije. Zato sam forsirao “naše dijete” Dala Varešanovića i vjerovao u njega. Na kraju je postao A reprezentativac za što je najviše zaslužan on sam, ali sam mu pomogao i istrpio ga kad je bilo teško. 

Odlazak je došao nakon direktnog razgovora s predsjednikom kluba.

– Nisam bio opterećen samo ekipom već i stvarima koje nisu imale veze sa fudbalom. Nakon derbija sa Željezničarom, koji rezultatski ništa nije mijenjao jer smo već bili četvrti, Mirvić mi je prišao i rekao: „Aco, ko će da preuzme odgovornost?“ Ja sam gospodin, nisam želio da se inatim. I onako sam planirao otići na kraju sezone, ali sam htio da to bude s trofejom u rukama. Na kraju je ispalo drugačije. Bez obzira na sve, ostali smo u korektnim odnosima i želim mu samo najbolje – govori Vasoski.

Situacija na Koševu ni danas nije mnogo bolja. Velika ulaganja i dolazak zvučnih imena poput Adema Ljajića ulijevali su optimizam navijačima, ali nakon sedam kola Sarajevo je bliže zoni ispadanja nego vrhu tabele.

Zoran Mamić blizu dolaska u FK Sarajevo

– Relativno sam mlad trener, ali sam prošao dosta. Sa Vardarom sam bio prvak i bio tu kada smo igrali grupnu fazu Evropske lige, ali ono što sam doživio u Sarajevu nisam nigdje. Tamo je sve nekako kontra, stalno negativne tenzije. Sjećam se, dobijemo dvije utakmice zaredom ubjedljivo, a pritisak ostaje, potpuno nerealan u odnosu na snagu ekipe. To je, po meni, najveći problem. Takva atmosfera se prenosi i na igrače. Radimo perfektno cijelu sedmicu, a na utakmici kao da im se noge odsjeku. I sada je slično – pored svih ulaganja i imena koja su prevelika za bh. ligu, Sarajevo opet ima problem – smatra Vasoski.

U proteklom periodu imao je opcije da ponovo ode vani, ali je odlučio ostati kod kuće.

– Mogao sam ići u Kinu, bila je opcija i za Saudijsku Arabiju, ali imam dvoje maloljetne djece i nisam osjetio da je vrijeme za takav potez. Neka još godinu, dvije, pa ćemo vidjeti. Ne žurim nigdje. Lijepo mi je i ovdje, život mi se ne svodi samo na fudbal. Kratovo je sat vremena od Skoplja, svaki dan sam praktično s porodicom – objašnjava on.

Vasoski se može pohvaliti i bogatom igračkom karijerom, posebno u Eintrachtu iz Frankfurta, gdje je ostavio dubok trag. U Njemačkoj je dijelio svlačionicu i sa Zlatanom Bajramovićem s kojim je i danas u prijateljskim odnosima.

– Posjetio me baš dok sam bio u Sarajevu. Igrali smo dvije godine zajedno, ostali smo prijatelji i drago mi je da je danas u stručnom štabu reprezentacije BiH. Pratim i to. Šteta je što ste, uprkos dobroj igri, ostali bez pobjede protiv Austrije, ali revanš dolazi brzo. Sve je moguće – poručio je Vasoski na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.

(Reprezentacija.ba)