Košarkaši BiH su savladali Gruziju sa 84:76 u meču petog kola grupe C Eurobasketa i plasirali se u osminu finala.

Nakon utakmice održana je press konferencija našeg tima, a selektor Adis Bećiragić se na početku zahvalio svim igračima i saradnicima u stručnom štabu.

“Prije svega, pozdrav svima koji vole ovu državu i ovu reprezentaciju. Prvo bih da se zahvalim Bogu. Onda želim da se zahvalim igračima i stručnom štabu koji je radio 24 sata dnevno. Svima im se zahvaljujem.

Ovu pobjedu bih poklonio svojoj ženi Aidi s kojom imam četvero djece. Već pet godina, ne živim s njima i oni podnose sav teret, posebno moja žena.

Ona živi sama sa četvero male djece u stranoj zemlji. Želim da se zahvalim i svojoj sestri Zehri, koja je uvijek s nama i svim ljudima koji nas iskreno vole. Ovu reprezentaciju i državu”, rekao je selektor i odgovorio na pitanje o pogđenim tricama protiv Gruzije.

“To je jer sam ja dobar trener. Šalim se naravno, mi trebamo taj šut za tri poena. Jedino o čemu sam brinuo je John Roberson. On je došao dosta kasno, ali je došao i pokazao nam svima da dođemo.

Veliki broj ljudi koji ne razumije košarku je pričao kako on ne bi trebao dolaziti već da nam treba još jedan visoki čovjek. Morate biti stvarno glupi da razmišljate tako o košarci, a takvih ljudi je puno u BiH.

Ja sam znao da nama treba taj šuterski potencijal i to sam mislio da će nam donijeti Roberson, a ne još jedan visoki igrač. Pripremali smo ga za ovu utakmicu. Šutirali smo sve bolje i bolje iz utakmice u utakmicu, zašto je tako? Stvarno, ne znam. Ja sam svakako sretan zbog te činjenice.

Da li je ovo nama bilo finale i šta očekujete za sljedeću utakmicu?

“Ne bih volio da sam zvučao kao da je ovo finale. Ja uvijek idem da pobjedim svaku utakmicu. Nas su pokušali ograničiti, da će biti dobro da prođemo. Ja zaista nemam taj kompleks u Europi. Možda bi mi mogli izgubiti sve, ali ja znam da igrači i ja uvijek idemo na pobjedu. Mi se za svakoga pripremamo kao da ćemo dobiti bez kompleksa.

Danas smo igrali protiv dva NBA igrača, najboljeg krilnog centra u Europi, odličnog šutera i odličnog playmakera. Kada se vidi ko gdje igra i koliko zarađuje, oni su teži od nas.

Mi bi trebali izgubiti po shvatanju ljudi o košarci, ali mi tako ne prilazimo utakmicama. Nekada igramo dobro, nekada lošije. Mi smo imali sastanak bez euforije i mi sada idemo u Rigi ili će biti Poljska ili Francuska, tako su rekli. Naravno da idemo na pobjedu.

Naš mentalni sklop je takav. Volio bih da se odmorimo i da idemo na pobjedu, ali vidjet ćemo gdje ćemo stati. Sretni smo što je ovo bio prag preko kojeg godinama niko ne prelazi.

Nama je spao sada veliki teret sa leđa. Ovo je bilo nama izuzetno važno, što bi rekao moj stariji brat Bogdan Tanjević da skinemo ‘tog majmuna’ sa ove reprezentacije koji 30 godina stoji na vratu i nikako nam ne da da pređemo, e eto skinuli smo ga.

Rekao sam 30 utakmica, uvijek nam fali jedna utakmica, jedna pobjeda, e hvala Bogu i to je prošlo. Mi idemo da pobjedimo. Sretni smo zadovoljni i fokusirani da idemo dalje”,

Šta bi bila razlika ovog puta pa nam je donijelo pobjedu po vašoj procjeni? Šta je bilo drugačije?

“Grupa nam je bila izuzetno teška, ali grupa 2022. godine je bila nenormalna ako se sjećate. Bio je prvak svijeta – Njemačka, pa olimpijski vicešampion Francuska, Litvanija kao strašna noćna mora i prvak Europe – Slovenija.

Ja ne znam može li iko da izmisli težu grupu. Ova grupa je teška, ali ova je bila za 20% lakša. Nama fali najbolji scorer, u kojeg smo uložili da mislimo da treba biti budućnost naše košarke – playmaker Castaneda.

Izgledalo je da ćemo propasti. Moram reći jednu stvar. Poslije utakmice protiv Crne Gore dodirnuli smo dno dna. U tim momentima, igračima sam rekao i oni su me izuzetno lijepo shvatili da smo došli do dna jer su odnosi između nas bili poljuljani.

97% ekipa i ljudi su kukavice na svijetu i oni su gubitnici. Obično ekipe i igrači kada se desi nezgodna situacija u ekipi, povuku ručnu i počne svako svakog da tuži, a sve ekipe propadaju.

Samo 3% ljudi su pobjednici na ovom svijetu i to su ljudi koji na sve probleme gledaju kao na iskušenje i da budu bolji. Zadao sam im zadatak i napisao sam na velikom papiru na Skenderiji. Bio je 20 dana na Skenderiji – 97% down, a 3% up. I dan danas stoji.

Ovi momci su pokazali da su hrabri da su svjesni grešaka i skupili su se u jednu zajednicu i izvukli su se iz jedne teške situacije u kojoj smo mi bili. Ne znam kako sam došao do ove priče, ali sam ja sretan.

Koga nema bez njega se može, osjećate li vi žal što nam fale neki igrači koji su nama važni i koji bi nam pomogli?

“Vidite ovo, prije svega žao nam je zbog njihovog fizičkog stanja. Bili su povrijeđeni ili operisani. Ja im ovim putem želim da budu zdravi, zdravlje je najvažnije. Igraju za novac i moraju biti spremni da odrade posao tamo gdje zarađuju ogroman novac.

Druga stvar, ja već tri godine ponavljam i nadam se da ste me shvatili da pričam o stvarima koje su realne. Da je bilo – šta bi bilo, kako bi bilo to kod mene nema. Ja iskreno vjerujem da je ispred svakog čovjeka beskonačan broj opcija u životu.

Kada se desi nešto i kada uđete kroz jedna vrata, sva druga vrata su nepoznanica. Možem pretpostaviti da bi bilo bolje, a možda ne bi bilo bolje.

Mi smo prošli ova vrata sa nedostatkom 30 poena i 10 asistencija. Ja sam sretan i zadovoljan. A opet šta bi bilo, vjerujem da samo navijači pričaju. Ja kao realan čovjek nikada ne pričam o stvarima koje su apstraktne. Možda bi bilo bolje, možda bi bilo gore. Moj pristup životu je – hvala Bogu na svakom stanju. Ovo ostalo ostavljam drugima.”